NOVI VINODOLSKI – Dvadeset i deveta izložbena sezona novljanske Gradske galerije Turnac započela je ovoga tjedna i to radovima riječkog akademskog slikara Roberta Mijalića, javnosti poznatog kao izlagača na više samostalnih i skupnih izložbi, umjetnika čiji je interes dominantno usmjeren k radovima u tehnici vitraja, ali i prema restauraciji povijesnih vitraja u zaštićenim spomenicima kulture. Predaje na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti te se, svojim radovima, prvi put predstavio novljanskoj publici.

Novo viđenje krajolika

»Radovi Roberta Mijalića posjeduju konstantu rukopisa i specifičnost kolorita. Na vrlo jednostavan način on rastače prizore, svodeći ih na bazičnost linije smislenog crteža koji teče i pretvara realnost u dvodimenzionalnu formu. U osnovi su oni (prizori) narativni, iako u neraskidivoj igri s apstraktnom podlogom i ogoljenom strukturom ovise o karakteru motiva, odnosno krajolika koji ga je inspirirao za rad. U skladu s tim, autor istražuje, u potpunosti se posvećujući tematici, slojevito iščitavajući oblike kraja, naznake povijesti, elemente baštine s etnološkim i kulturološkim znakovima da bi ih razaznao i uklopio u cjelovitost trenutka«, započela je svoje izlaganje, o izloženim radovima iz ciklusa »Krajolika«, povjesničarka umjetnosti Jasna Rodin i dodala kako zanimljiv i vješt spoj krajolika, metaforike i pisma otkriva karakter umjetnika i čini njegovu posebnost.

»Vezan za znanje i poštovanje tradicionalnog slikarstva, Robert Mijalić kreće korak dalje u kreaciji i stvaranju modernog i svojstvenog djela. Njegov likovni izraz, s obzirom na znanje, postignuća i rad, stvara i daje jedno novo viđenje krajolika. Puštajući prizor slobodan u igri zapisa i spajajući ga s osnovom tla i tragova, dovodi ga u novi kontekst suvremenosti obogaćen za nove dimenzije i iskustvo«.

Naime ono što je novljanskoj publici posebice zanimljivo jest i to da su Mijalićevi radovi svojevrsni hommage vinodolskom kraju, njegovom krajoliku, arhitekturi, primorskim ljudima te religioznom karakteru ovdašnjeg društva. Izložbu su otvorili Ivan Balažević, voditelj Galerije Turnac te Đurđica Krišković, ravnateljica Narodnog muzeja i galerije Novi Vinodolski.

Odmjerenost i sklad

»Drago mi je da smo započeli s još jednom izložbenom sezonom i da smo u ovoj lijepoj i priznatoj instituciji, prepoznatoj ne samo u hrvatskih likovnjaka, već i onih inozemnih, ugostili Roberta Mijalića koji nam je donio jednu krasnu i komunikativnu izložbu koju publika ima prilike pogledati sve do 6. srpnja«, kazao je Balažević koji je, na ovogodišnju izložbenu sezonu, pozvao još i Polonu Petek, Radovana Kunića, Ivu Šebalja, Anu Grubić te Zdravka Kopasa.

Radovi Roberta Mijalića prikazuju mirnoću planova obrađenih polja, s naznakom masline i vinove loze, posjeduju odmjerenost i sklad; arhitekturu rasutih sela i gradića koja priziva prošlost. »Možda se tu ništa i nije promijenilo, rad i povezanost sa zemljom, zvukovi prirode i život u skladu s njom. Trud i pažnja koji donose plodove. Rastvaranjem i redukcijom naglašavajući konstruktivnost sadržaja umjetnik zapisuje svoje motive. U sklopu površina pojavljuju se glagoljska slova, izrastaju i zrcale se unutar tragova. Ona donose odmak i, poput zagonetnih kodova, čuvaju tajnu, blago i bogatstvo kraja zapisano kako bi se sačuvala istina i snaga jednostavnosti«, kazuje Jasna Rodin, s pravom nas pozivajući da pogledamo dio Mijalićeva opusa, ali i da mu se vraćamo.