RIJEKA – Muzej grada Rijeke, koji se našao u ozbiljnoj upravljačkoj krizi, takvoj da je ministrica kulture morala postaviti vršitelja dužnosti ravnatelja, na dnevnom redu gorućih tema ima jednu zapaljiviju od druge. Konačno, i formalno i sadržajno preseljenje u Palaču Šećerane, pa razmatranje što točno sa starom »Kockicom«, zatim intenzivno promišljanje kako uskoro pristajanje Galeba u riječkoj luci maksimalno kapitalizirati ili kako i gdje smjestiti važnu izložbu, a možda i začetak zbirke ili čak Tehničkog muzeja – »Riječki torpedo – prvi na svijetu« – izazovi su za najvišu razinu menadžera u kulturi. O tome da su svi ti koncepti već trebali biti definirani, odnosno da je trebalo izabrati ravnatelja ili ravnateljicu koji bi imali širu podršku, i politike i suradnika, u njihovu provođenju, ovaj put nećemo, jer nije produktivno. No zato ne možemo dovoljno podcrtati koliko je važno da natječaj za ravnatelja Muzeja grada Rijeke, ključna i najzapaljivija goruća tema Muzeja, ne bude neka pro forma smišljena, skrajnuta aktivnost, već dobro postavljena priča bez figa u džepu s jedinom idejom izbora najboljeg kandidata, odnosno kandidatkinje.

Hoće li baš tako tome poslu prionuti v.d. ravnatelja Muzeja grada Rijeke Vinko Ivić, još uvijek ne znamo, jer gospodin Ivić zasad nije imao vremena za nas, no znamo da on ima 30 dana od imenovanja na dužnost v.d. ravnatelja da raspiše natječaj za ravnatelja te da taj rok polako curi. Ipak, u očekivanju tog, pravog, međunarodnog natječaja za ravnatelja jedne od najkompleksnijih muzejskih ustanova u Hrvatskoj moramo se pozabaviti jednim od doista gorućih pitanja za Muzej – sudbinom izložbe torpeda.

Skoro iseljavanje

Podsjetimo, ta priča počinje kad na vidjelo izlazi da izložba mora iseliti iz svojih dosadašnjih prostora na Žabici, jer su oni otišli u paketu s cijelim područjem na kojem bi trebao osvanuti mitski riječki autobusni kolodvor. Na stranu to što je gradonačelnik Filipović prodajom Žabice privatnom investitoru još dodatno okljaštrio već i tako okljaštreni grad koji se prostire na skučena 44 četvorna kilometra, zakomplicirala se i stvar s torpedima. Naime u prvim reakcijama gradonačelnika na naše upite što će biti dalje s izložbom, on je jasno komunicirao da ona nije od prvorazredne važnosti, odnosno, iako nije tako direktno rekao, iz njegovih odgovora bilo je razvidno da se alternativni prostor za izložbu nije našao te da postoji mogućnost i da će izložba biti rasformirana. Nakon našeg pisanja u gradu je ipak zakuhalo, pa je konačno i politika nešto o tome rekla te se ispostavilo da gradonačelniku nije baš tako lako prošla mlaka reakcija na činjenicu da izložba mora iseliti iz svojih prostora do listopada ove godine.

Puno smo o svemu tome pisali, pa je sazrelo vrijeme i da se pozabavimo aktualnim stanjem s izložbom, mogućim planovima za nju, nekim lutanjima, a sve s ciljem da se adekvatno riješi problem ne samo privremenog, nego i trajnog udomljavanja izložbe. Izložbe koja bi, dakle, lako mogla postati prava zbirka, a u budućnosti i zametak Tehničkog muzeja, kakvi su svugdje u svijetu, ako su dobro postavljeni, mamac za posjetitelje. U promišljanjima o lokacijama za zbrinjavanje izložbe iskristalizirala su se dva potencijalna prostora: prostor bivše tvornice Torpedo na Mlaki, a zapravo nefunkcionalne Veletržnice ribe, odnosno kata iznad Veletržnice, te paviljon tržnice na Brajdi. S mnoštvom sugovornika analizirali smo prednosti i mane obaju prostora.

Bivša tvornica Torpedo prostire se na velikoj površini, no i udaljena je od centra grada / Snimio Sergej DRECHSLER

Prije svega, po pitanju bivše tvornice Torpedo bilo nam je važno, nakon gradonačelnikove najave da se baš o toj lokaciji razgovara, utvrditi o kojem je točno dijelu prostora riječ, jer veliki je kompleks rasparceliziran, pa je dio prodan privatnom investitoru, a dio je ostao u vlasništvu Lučke uprave. Od ravnatelja Lučke uprave Rijeka Denisa Vukorepe i privremene pročelnice Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade Vlaste Linić doznali smo da je riječ o prostoru Lučke uprave u kojem je najmoprimac RIO, što je prostor iznad bivše Veletržnice ribe, ali da to može biti i prostor u prizemlju, dakle same propale Veletržnice. Kako je istaknula Linić, namjera je stvoriti prostor raznih javnih i poduzetničkih namjena kako bi projekt bio pogodan za financiranje putem EU-a.

Bivša Veletržnica ribe i kat iznad nje kao potencijalne lokacije za izložbu torpeda / Snimio Sergej DRECHSLER

Torpedo u Torpedu

– Na taj način izložba torpeda pokazala bi se na originalnoj povijesnoj lokaciji, u prostorima bivše tvornice Torpedo – rekla nam je Linić, dok je Vukorepa u tom kontekstu bio i kopirajterski raspoložen pa izjavio: »Torpedo se vraća u Torpedo.« To je doista dobar naslov, no nije sve u toj priči ni jednostavno, a ni nužno dobro rješenje. Naime iako se prostor samog prvog kata, koji bi trenutno mogao biti na raspolaganju, rasprostire na 1.700 četvornih metara, pa bi s prizemljem bio dovoljno velik i za ambicioznu izložbu torpeda, problema ima puno. Podsjeća nas na njih bivši ravnatelj Muzeja grada Rijeke Ervin Dubrović kada kaže da je taj prostor zapravo prilično nedostupan, i time što je relativno daleko, ali i time što je to radni prostor, iza rampe. Vukorepa pak kaže da bi bez obzira na to što se radi o pogonima, prostor bio otvoren za javnost te bi se ljude moglo organizirano voditi po lokaciji.

Otužna lansirna rampa torpeda teško može biti obnovljena u roku potrebnom za zbrinjavanje izložbe torpeda / Snimio Sergej DRECHSLER

Pozitivno je to što taj prostor dolazi u kakvom-takvom paketu s lansirnom rampom torpeda, a od Vukorepe smo saznali i da je u planu i već dugo najavljivana rekonstrukcija rampe te da je ideja u toj, rekonstruiranoj rampi smjestiti i dio zbirke torpeda. I dobro to zvuči, kada bi bilo realno, no budući da se priča o rekonstrukciji lansirne rampe priča već više od dvadeset godina, kako to kaže Dubrović, nije realno očekivati da će se sve to riješiti u nekoliko mjeseci. A izložba mora iseliti do listopada, podsjetimo, kao i na to da se zapravo još uvijek čeka konzervatorsko odobrenje za rušenje rampe i izgradnju nove. Kad smo u Gradu upitali znaju li u kojoj je to fazi i kad očekuju da bi ona mogla primiti neke od artefakata izložbe torpeda, Linić je rekla da nema preciznih informacija, izuzev ove koju i mi imamo, uz generički dodatak da je Grad Rijeka otvoren za suradnju u smislu pomoći i podrške u provedbi projekta obnove rampe. S obzirom na to da je ta »otvorenost« rezultirala više od dva desetljeća dugom trakavicom bez rješenja, realnije zvuči Dubrović kada kaže da bi blizu rješenja svi zajedno mogli biti tek za nekoliko godina, i to ako sad krenu.

Nezgodno mjesto

– Ja sam sklon vjerovati Denisu Vukorepi i Olegu Butkoviću kada to sve govore, ali to ne može biti brzo riješeno, osim što je problem s lansirnom stanicom i taj da je ona na nezgodnom mjestu za pristup turista i razgled javnosti te da ima problem i te hale koja je prodana davno, a nesretno, jer je trebala biti u javnoj funkciji. To svakako nije brzo rješenje, a takvo treba, jer je rok vrlo blizu – rekao je Dubrović, ističući i da su Veletržnica ribe i lansirna rampa, ili stanica, zapravo udaljene, a između njih su te prodane hale.

Kontaktirali smo i vlasnika rečenih hala, Josipa Mihalića, koji nam je u telefonskom razgovoru rekao da su oni tamo imali jednu tvornicu šećera, a da povremeno iznajmljuju skladišta te da je prostor u funkciji, ali ne punoj. Kada smo ga pitali je li ga tko kontaktirao oko izložbe torpeda, rekao je da nije, a na pitanje bi li bio spreman prodati prostor, rekao je da se o svemu može razgovarati. Da je ipak riječ o nekoj vrsti gluhog telefona, pokazuje odgovor Vlaste Linić na naše pitanje je li i to moguća opcija za izložbu torpeda, s obzirom na to što nam je Mihalić rekao.

Sve dok cijela zona oko Torpeda ne bude revitalizirana, tamo neće biti pravog života – Ervin Dubrović / Snimio Sergej DRECHSLER

– U posljednjim kontaktima Grada Rijeke i gospodina Mihalića, s njegove strane nije bilo intencije za prodaju nekretnine. Inače, radi se o zaista velikom prostoru od preko 35 tisuća četvornih metara – rekla je Linić.

Kada pak pitamo Grad i Vukorepu što će biti ako do roka za iseljenje izložbe torpeda sa Žabice rečeni prostor ne bude u funkciji za primanje izložbe, oboje unisono odgovaraju da će do kraja tog roka prostor biti spreman. Linić je rekla da neće biti potrebe za alternativnim rješenjima, a Vukorepa da sve mora biti definirano do roka te da on misli da je priča o torpedu vrijedna i da je se mora sačuvati.

Obnovljeni paviljon

Nije se teško složiti oko potonjeg s Vukorepom, pa su to učinili i u PGS-u kada su artikulirali moguće rješenje za izložbu torpeda u paviljonu tržnice na Brajdi. Prostor je to koji je obnovljen, odnosno uređen 2014. godine, a koji tužno zjapi prazan. U njemu trenutno posluje samo jedna mesnica, a svi planovi da se revitalizira su neslavno propali.

Počasni predsjednik PGS-a Nikola Ivaniš rekao nam je da je važno da postoji volja za zbrinjavanjem izložbe te da će oni podržati lokaciju na Mlaki, ako se to može realizirati, no rekao je i da je i lokacija na Brajdi itekako vrijedna spomena u tom kontekstu.

– Tržnica Brajda mora dobiti dobru funkciju, a to se ne može rješavati na način da se pretvori u zabavište, jer Rijeka takvih prostora ima dovoljno. Previše je to kvalitetna i vrijedna zgrada da u njoj ne bi bilo nešto što vrijedi – rekao je Ivaniš.

Kada smo ga podsjetili da je gradonačelnik Filipović spominjao težinu artefakata u kontekstu »nekih lokacija koje su se pojavile u medijima« te da mi ne znamo za druge osim za Brajdu, Ivaniš je rekao da on ne bi mistificirao težinu tih artefakata, odnosno da svaka ozbiljno izgrađena zgrada može podnijeti takvu težinu. U Grad smo pak poslali i sljedeće pitanje: »Što mislite o prijedlogu PGS-a da lokacija za izložbu, a možda i njeno širenje u Zbirku, a ja bih dodao i mogući Tehnički muzej, bude u paviljonu na Brajdi?« Linić je odgovorila da ideja u načelu nije loša, no da za takvo što prije svega treba ispitati i provjeriti mogućnosti tog prostora, budući da se radi o velikim eksponatima.

Prvi kat paviljona zjapi prazan / Snimio Vedran KARUZA

Izvrsna Brajda

Najzaslužniji čovjek za izložbu torpeda, a i sve ono što bi ona mogla postati, Ervin Dubrović, smatra da je paviljon na Brajdi bolja lokacija od bivše tvornice Torpedo.

– Brajda mi je izvrsna priča. Prije svega, po pitanju tvornice Torpedo, to područje Lučke uprave na Mlaki je izolirano, nije otvoreno za javnost, tamo je rampa, to je radni prostor namijenjen onima koji tamo rade, proizvode i imaju skladišta, a tržnica je u centru pa bi se time valorizirala četvrt koja sada ne stoji dobro. Paviljon na Brajdi je i puno bliže Muzeju, bolje bi to funkcioniralo u kontekstu javnosti, turističkih posjeta, čime bi se valorizirala i ta zbirka i riječka povijest torpeda. Sve dok cijela zona bivše tvornice Torpedo ne bude revitalizirana i zamišljena kao urbanistička cjelina, tamo neće biti pravog života. Paviljon tržnice na Brajdi pravo je rješenje za izložbu torpeda – rezolutan je Dubrović.

Prizemlju paviljona dobro bi došlo malo kozmetike / Snimio Vedran KARUZA

Ne možemo ipak ne završiti pitanjem što ako se ne nađe rješenje do isteka roka za iseljenje na Žabici, unatoč uvjeravanju odgovornih da se to neće dogoditi. Dubrović kaže da je za njega već velika stvar to da je političko raspoloženje takvo da se zbirka sačuva.

– Naravno, tu je svakako opasnost da se svejedno ništa ne realizira, nego da se artefakte mora prinudno negdje smjestiti, što bi bilo loše. Treba sve učiniti i javno agitirati za čim skorije pravo rješenje za izložbu i da to bude zahvat šire inicijative i svijesti gradske uprave da treba odmah pristupiti rješavanju, tako da bi se do kraja godine stiglo zbirku smjestiti na pravo mjesto – zaključuje Dubrović.

Samo mesnica još radi u paviljonu na Brajdi / Snimio Vedran KARUZA