RIJEKA – »Tijelo je civilizacijsko kućište, tijelo je lijepo«, kazao je voditelj Galerije Principij Borislav Božić u povodu nedavno otvorene izložbe »Tijelo kao resurs« slovenske višestruko nagrađivane fotografkinje Maje Šivec, a njezine prijemčive fotografije ljudskog tijela to definitivno potvrđuju. Ljudsko tijelo iz njezinih moćnih fotografija opalescira neviđenom snagom i poziva gledatelja da se divi tom žilavom projektoru mnogih dosega.

Vrijednost svjetla

»U ovom bespoštednom materijalističkom, odnosno kapitalističkom svijetu, sve je podređeno profitu i ništa nije nepovredivo i sveto«, »ništa nije zaštićeno ili izuzeto od neizbježne procjene vrijednosti«, jer tako to »uređuju moćnici (vladari iz sjene); danas se sve može kupiti ili prodati, danas sve ima svoju cijenu pa i ljudsko tijelo«. Baš zato, govori Borislav Božić, »nameću nam estetske standarde samo da bi prodajom svojih proizvoda ostvarili profit«.

– Autorica Maja Šivec bavi se ljudskim tijelom u svoj njegovoj datosti. Bavi se iskonskim – onakvim kakvo ono jest. Izvlačeći tijela iz mraka, autorica iz sebe izlučuje esencijalnu misao i osjećaj za tijelo. U tom mraku, u tom ništavilu tijelo je skriveno i ona ga na trenutke diskretno otkriva mudrom upotrebom svjetla. Ovdje je svjetlo osnovni gradbeni element, a tijelo je motiv i poticaj. Svjetlo kao osnovna odrednica ove civilizacije ima i stvarno značenje i funkciju, ali i svoju metaforičku, tj. simboličku vrijednost. Maja znalački oblikuje i dizajnira svjetlo kako bi samo naglasila, nagovijestila tu zagonetku, zagonetku ljudskoga tijela, tumači Božić.

Tijelo kao hram

»Čovjek se tijekom povijesti bavio sobom, svojim tijelom«, naznačuje, stoga je ljudsko tijelo »najčešći motiv u umjetnosti«, a autorica »snažno živi i poima ljudsko tijelo kao jedinstvenu pojavu«.

– Promatrajući Majina tijela, načas vidimo obline vilendorfske Venere ili Rubensove celulitne dame, a načas su to vrlo skladna i ženska i muška tijela, samo naslućena u svojoj formi. Iz toga polaznog crnila katkad na sve strane frca prenapregnuta erotičnost i požuda, a katkad smirenost i božanska uzvišenost tek naznačenoga tijela.

Ona svoja tijela vrlo pažljivo i diskretno otkriva iz mraka kao kakav kipar koji iz gromade mramora, klešući višak, oslobađa tijelo, kako je to govorio veliki Michelangelo, za skulpture svojih robova. Da, baš tako. Sve je u tom potpunom mraku i Maja nam znalački, suptilno naznačuje i podastire ljepotu, svetost, pohotnost i sve ono što tijelo jest ili misao koja se u tijelu može dogoditi, objašnjava Božić.

Ovakvo potretiranje onoga početnog, primordijalnog, Maja Šivec, ističe, sa svojom se serijom fotografija »suprotstavlja kreatorima globalnoga svijeta koji tijelo tretiraju kao resurs na kojem mogu oplođivati svoj kapital«.

Foto Maja Šivec

Resurs naše vlastitosti

– Na ovim fotografijama tijela su oslobođena svih propisanih estetika i nameta o tijelu i autorica ih iskonski nudi onakvima kakva ona jesu. To je Majino biblijsko osjećanje tijela, a tijelo jest lijepo. Kroz njega tako suptilno i tanano vibriraju čežnje i razbuktavaju se kojekakve maštarije.

Dekontekstualiziranjem prostora oko tijela, kako to autorica radi u ovoj seriji fotografija, ona ga na najljepši način uzdiže na pijedestal svetosti. Ali, tijelo nikada nije samo. Ono ima vlastitu misao, čežnju, želju.

Maja priča o uzajamnosti, jer tijelo je tek tada tijelo ako živi uzajamnost. Tijelo jest resurs naše vlastitosti, zaključuje Božić. Izložba je otvorena do 16. studenoga.

O autorici

Maja Šivec rođena je 8. travnja 1975. u Slovenj Gradcu. Diplomirala je na Ekonomsko-poslovnom fakultetu u Mariboru, no nakon studija posvetila se kreativnoj fotografiji, 2009. godine, uz rad na Pedagoškom fakultetu u Mariboru, upisala je studij likovnih umjetnosti i 2013. godine stekla zvanje profesorice likovne pedagogije. Dugo je godina bila zaposlena u Fotoklubu Maribor, čiji je član postala 2000. godine. Od 2013. do 2017. godine bila je članicom Izvršnog odbora Fotografskog saveza Slovenije i Izvršnog odbora Društva za kulturu Maribor, a od 2015. godine predsjednica je kluba Amicus Lumisi. Uz domaće izložbe, autorica je 2021. godine imala retrospektivnu izložbu fotografije u Seoulu, u Južnoj Koreji. Do danas potpisuje više od 50 samostalnih izložbi, u zemlji i inozemstvu, a dobila je brojna priznanja i nagrade za svoje stvaralaštvo na području fotografije.