U povodu stote godišnjice rođenja i dvadesete obljetnice smrti Julija Knifera, jednog od najutjecajnijih hrvatskih slikara, nakladnička kuća Mala zvona danas u Galeriji Galženica organizira izložbu ilustracija i promociju slikovnice »U ritmu meandra s Julijem Kniferom«. Slikovnicu su kreirali književnica Sanja Lovrenčić i ilustrator Dominik Vuković, koji su dosad zajedno realizirali četiri zapažena naslova u seriji Hrvatski likovni umjetnici: »Šest šetnji Slave Raškaj«, »Muha u ateljeu Ivana Kožarića«, »Marija u gradovima« (posvećeno fotografskom opusu Marije Braut) i »U pariškom ateljeu Jurja Plančića«. U 2024. seriju su nastavili novom zajedničkom slikovnicom posvećenom jednom od najznačajnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća, Juliju Kniferu. Slikovnica predstavlja priču o nastanku Kniferova prepoznatljivog motiva meandra, prilagođenu djeci kroz tekst i dvadesetak ilustracija.

Ovako navodi Antonia Vodanović u uvodniku kataloga izložbe: »Prije dvije godine Galerija Galženica postavila je izložbu ‘Prema praznini/Towards Emptiness’. Praznina kao ishodište, ili kao krajnji rezultat, bila je osnovna točka spajanja umjetnika Julija Knifera, Gorana Petercola i Tome Savića-Gecana, u kustoskoj koncepciji Ane Knifer. Slijedom tih događanja, dvije godine kasnije imamo priliku predstaviti prvu slikovnicu posvećenu jednom od najradikalnijih hrvatskih slikara koji je zauzeo iznimno bitno mjesto, ne samo u domaćem, već i u internacionalnom kontekstu. Slikovnica donosi priču o nastanku meandra, osnovnog i prepoznatljivog motiva Kniferovih slika, do kojeg je došao metodom radikalne redukcije sredstava.

Brojne ilustracije za slikovnicu nastale su na temelju slikarevih dnevnika, autoreferencijalnih Zapisa u koje je bilježio svoje misli, ponavljajući uvijek iznova varijacije rečenica, činjenica i tvrdnji o nastanku svojih antislika. Kako sam Knifer navodi u Zapisima, počeo ih je stvarati 1959./1960. godine, a cilj mu je bio stvoriti antisliku koristeći se minimalnim sredstvima, uz krajnje kontraste (crno-bijelo) i postizanjem ritma na plohi (horizontalno-vertikalno kretanje linije). Sliku je sveo na vizualnu činjenicu, odnosno skup činjenica, smatrajući bijelu plohu primarnom činjenicom, početkom nastanka likovnog djela – meandra. Bio je nekonvencionalan umjetnik dosljedne osobnosti, nije ga zanimala tradicija, ukorijenjenost u povijesne tijekove, pa samim time kronologija i kontinuitet nisu za njega imali gotovo nikakvo značenje…« Podsjetimo, prigodom 100. obljetnice rođenja Julija Knifera, rođenog Osječanina, Državni arhiv u Osijeku pripremio je dokumentarnu izložbu »Knifer i Osijek« autora Dražena Kušena. Izložba je od početka zamišljena kao dio zajedničkog projekta Državnoga arhiva u Osijeku i Muzeja likovnih umjetnosti, uz sudjelovanje i doprinos Kniferove kćeri Ane Knifer i najboljeg hrvatskog poznavatelja Kniferove umjetnosti prof. dr. sc. Zvonka Makovića te drugih renomiranih poznavatelja Knifera i njegova djela.

Julije Knifer rođen je u Osijeku 23. travnja 1924., a preminuo je u Parizu 7. prosinca 2004. godine. Knifer je studirao slikarstvo početkom pedesetih na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, da bi krajem pedesetih bio jedan od osnivača i istaknuti član grupe Gorgona koja je u Zagrebu djelovala od 1959. do 1966. kao važniji segment novije hrvatske umjetnosti. Godine 1961. sudjeluje na prvoj izložbi »Novih tendencija« u Zagrebu kao pripadnik toga pokreta, a 1973. sudionik je bijenala u Sao Paulu, te 1976. na Venecijanskom bijenalu zajedno s kiparom Ivanom Kožarićem.

Osnovni i prepoznatljiv motiv Kniferove umjetnosti je od šezdesetih prošlog stoljeća meandar, izveden u bezbroj varijanti i u različitim tehnikama – od olovke do ulja na platnu, kolaža i murala. Kniferov meandarski oblik reduciran je na jednoličan ritam kontinuirane forme i kontrast crnog i bijelog, da bi kasnije u njega uključio i boju. Godine 2001. Knifer je u izboru selektora Zvonka Makovića predstavljao Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu, iste godine proglašen je počasnim građaninom Osijeka, a godinu dana kasnije dobio je, opet iz pera Makovića koji je umjetnikov rad pratio od ranih 1970-ih godina prošlog stoljeća, prvu opsežnu i sveobuhvatnu monografiju, nakon što je već bio predstavljen francuskoj publici.