Nastavljajući tradiciju salona crno-bijele fotografije “100+1”, njegovo jedanaesto izdanje u organizaciji Fotokluba Color nedavno je otvoreno u Galeriji Pasaž, a kao i dosad, brojne izvrsne crno-bijele fotografije različitih motiva, koncepta te nedvojbeno visokih estetskih kriterija još su jednom dominirale galerijom te pokazale lokucijsku snagu crno-bijele fotografije.

Mnoštvo autora

Svaki puta na ovoj jedinstvenoj izložbi predstavljeno je do stotinu najboljih fotografija te jedna koja se po estetskim kriterijima izdvaja od ostalih.

Za ovogodišnju izložbu svoje je radove poslalo čak 139 autora iz šire regije; izloženo je 77 fotografija od 60 autorica i autora iz Hrvatske, Slovenije, Srbije te Bosne i Hercegovine, a glavna je nagrada Granx Prix “Fernando Soprano” pripala Stojanu Spetiču iz Ilirske Bistrice za fotografiju “Izlazak u mrak”.

Od pojedinačnih fotografija prva je nagrada pripala Dubravki Ovčarić za rad “Who am I”, druga nagrada Rudiju Uranu za rad “Empathic therapy No 81”, a treća je nagrada pripala Aleksandru Tomuliću za rad “U žurbi”.

U kategoriji kolekcije prva je nagrada otišla Slađani Pantelić za seriju radova “U ogledalu 1., U ogledalu 2., U ogledalu 3.”, Marinu Mrgeti za radove “Mostarski letači 1., Mostarski letači 2. Mostarski letači 3.” te Jasmini Gorjanski za “Thoughtful, Zombie”.

Univerzalnost ljudskog

Predsjednik Fotokluba Color Ivica Nikolac kazao je kako ga je pristup selektorice izložbe, muzejske savjetnice Sabrina Žigo “podsjetio na mudrost prvog kustosa MoMMA-e Edwarda Steichena pri kreiranju velike izložbe ‘Family of man, izložbe koja je imala oblik foto eseja koji slavi univerzalne aspekte ljudskog iskustva”.

Kako ističe, velik odaziv potvrđuje i velik interes, a “što nas je više to je gustoća odabira jača”. Dok “u izlagačkoj fotografiji prevlađuje masovnost i podilaženje interesima”, ova izložba “ozbiljnim odabirom, dobrim katalogom i kvalitetnim postavom odskače od tog pravila, i u tome leži njena jedinstvena vrijednost”.

– Premda je fotografija univerzalni jezik, sudjelovanje autorica i autora iz susjednih zemalja izuzetno je važno, jer premda je tema izložbe slobodna svaka od zemalja ima svoje specifičnosti koje se dobrim dijelom reflektiraju u odabiru i pristupu temi i načinu njezina prikaza, što pak gledatelju daje mogućnost uvida u tendencije u fotografiji i estetici drugih.

Ove je godine gotovo pa izostala tema akta, samo se nekoliko autora skromno iskušalo u tom izazovu. Dominira urbana fotografija, premda ima i dosta izuzetno kreativno i snažno prikazanih ruralnih motiva.

Nekako imam utisak da sve više autorica i autora svjesno ili nesvjesno fotografijom posežu za pričom, nastoje prenijeti emociju, stvarajući duboko snažne, a pritom veoma jednostavne fotografije, govori Nikolac.

Prednost individualnosti

Od osamstotinjak fotografija, pojašnjava selektorica Sabrina Žigo, “većina je pokazala razumijevanje monokromatske izražajnosti crno-bijele fotografije”, a “mogućnosti njezine reducirane skale primjenjuju se prevladavajuće dvojako, promišljenom gradacijom sivih tonova ili naglašenim kontrastima i efektnim učincima svjetlosti”.

– Iako snimljene digitalnom kamerom, ovisno o vrsti senzora i optici, dotiču, kadikad i jasno podražavaju, osobitosti analogne crno-bijele fotografske slike i zrnatost njene strukture proizašle iz kemijske osnove.

S namjerom sam izbjegavala stereotipne motive, stalna mjesta i pogotovo živopisnu arhitekturu, dajući prednost individualnom traganju za izdvojenim interesom u kadru, izvornosti, mogućem širenju medija, inovaciji.

Olakotna su okolnost konačnog izbora bili kriteriji natječaja kojima je propisana anonimna selekcija radova pa je fokus bio usmjeren na jedino bitno – fotografiju, obrazlaže selekciju Žiga.