U Džamiji izlaže više od 130 članova HDLU-a / Foto Nenad REBERŠAK
Cilj autorica postava ove revijalne izložbe Martine Miholić i Marijane Paule Ferenčić bio je istaknuti pluralnost stilova, tehničkih izvedbi, medija i tematske raznovrsnosti što je presjek radova i potvrdio
Iako je Godišnja izložba članova HDLU-a naša statutarna obaveza, riječ je zapravo o dragocjenoj praksi koja omogućava članovima koji nisu aktivni na kustoskim izložbama da predstave svoju recentnu produkciju – naglašava važnost ove likovne manifestacije predsjednik Upravnoga odbora Hrvatskog društva likovnih umjetnika Josip Zanki. U Galeriji Prsten do 23. kolovoza mogu razgledati radovi 120 članova, većinom prijavljenih, ali i 12 pozvanih autora koji su se svojim radom posebno istaknuli protekle godine. Pozvani autori jedna su od novosti ovogodišnja smotre likovnog stvaralaštva članova HDLU-a.
Foto Nenad REBERŠAK
– Budući da se posljednjih godina značajno promijenio sistem izlaganja, važnost ove izložbe još je veća. U kontekstu sve zatvorenije galerijske scene, HDLU događajima kao što su Godišnja izložba članova, Salon mladih, Zagrebački salon ili Bijenale slikarstva generira kvalitetu koja nije zadana normativima, smatra Zanki, prema čijem mišljenju postoje određenu teme u kustoskoj izložbenoj praksi koje se ponavljaju i mnogima ograničavaju izlagački manevarski prostor.
Uvedeno i žiriranje
Osim uvođenja pozvanih autora na temelju kriterija njihovog izlaganja u relevantnim galerijskim prostorima unazad godinu dana, odnosno na osnovi njihove aktivnosti i vidljivosti na umjetničkoj sceni, novost ove Godišnje izložbe u odnosu na dosadašnje jest i žiriranje, odnosno odabir jednog od tri poslana rada, čime je HDLU pokušao iskoračiti i u kvalitativnom smislu.
Cilj autorica postava ove revijalne izložbe Martine Miholić i Marijane Paule Ferenčić bio je istaknuti pluralnost stilova, tehničkih izvedbi, medija i tematske raznovrsnosti, što je presjek radova i potvrdio.
Izložba ove godine ima i pozvane autore. To su Grgur Akrap, Ida Blažičko, Danko Friščić/Davor Mezak, Tonka Maleković, Ivana Pipal, Lav Paripović, Ana Sladetić, Miran Šabić, Melinda Šefčić, Sabastijan Vojvoda i Dino Zrnec.
– Riječ o poticajnoj izložbi u njezinim daljnjim promišljanjima i realizacijama. Upravo stoga lišeni predrasuda i zadrške, bez zazora otvorili smo svoj pogled prema potrebi za stvaranjem, kreativnim izrazom te prema predstavljanju vlastitosti. Tako ogoljeni radovi, izolirani ili grupirani, govore o osobnim kreativnim izričajima, o unutarnjem nagonu za stvaranjem te o urođenoj potrebi za oblikovanjem vlastite vizualne stvarnosti. Pripovijedaju, razotkrivaju, tumače, urlaju, šapuću, odjekuju u tišini i našoj prisutnosti.
Svaki rad sam za sebe živi u autorovoj kreaciji time govoreći o vrijednosti svakog pojedinačnog svijeta – naglašava Ferenčić, ističući da su pred posjetiteljima radovi koji poput mozaika i kolaža, pozivaju na istraživanje, sudjelovano promatranje i analiziranje.
Miholić također naglašava relevantnost Godišnje izložbe u kontekstu pripadnosti svim članovima HDLU-a (kojih je više od 1.400) njihovim obiteljima, prijateljima…
– Ona je heterogeni prostor ogledavanja umjetnika koje su oblikovali različiti konteksti i sustavi obrazovanja. Mjesto je to komunikacije i upoznavanja generacija i umjetnika koji su u različitim fazama njihovih karijera i koji se izražavaju u različitim medijima, naglašava ona i dodaje da je u razgovoru s pozvanom autoricom mlađe generacije Tonkom Maleković, koja se predstavila multimedijalnom instalacijom »PUKQTINE« – originalno memorijalnom umjetničkom site-specific intervencijom protiv zaborava stradanja djece u sisačkom logoru tijekom Drugog svjetskog rata – umjetnica izjavila da je njezina motivacija upravo činjenica da će imati mogućnost doći u kontakt s ljudima, publikom koji možda nisu njezina standardna publika.
Pozitivna energija i entuzijazam
– Željela je na neki način proširiti i svoju i tuđu percepciju. Relevantnost godišnje izložbe članova je u pozitivnoj energiji i entuzijazmu svih izlagača od kojih me posebno razveselila i potakla živost u stvaralaštvu i komunikaciji starijih članova. Među njima posebno bih naglasila akvarelista Milana Sokolića koji se predstavio radom »Parkiralište golf terena«, istaknula je Miholić.Njezina kolegica, suautorica postava, izdvojila je Miju Orsag koja u svom radu »Bête noire« (konac i poliester, promjenjive dimenzije) tematizira trajnost promjena te promjenu značenja određenih predmeta.
Na izložbi izlažu Marija Ančić, Slavko Androić, Kristina Atević Murtić, Vladimir Bašić Šote, Sanja Bauernfreund, Koraljka Beker, Sofija Bernhardt, Zoran Beroš, Vladimir Biga, Davorka Brešan, Leonardo Budimlić Majnarić, Đuro Butina, Renata Chalupa Prvan, Nini Cinotti, Tajči Čekada, Sonja Dizdar, Darija Dolanski Majdak, Bojan Dolenec, Ivan Dujmušić, Iris Dvornik, Zoran Džapo, Dražen Filipović, Ksenija Filipović, Dinko Fišter, Mate Franin, Mato Gereci, Krešimira Gojanović, Aleksandra Goreta, Martina Gracin, Gordana Graovac, Željka Grobotek, Martina Gulan, Luka Gusić, Krešimir Hlebec, Petar Hranuelli, Lena Rinella Ivanković, Stanko Ivanković, Krešimir Ivić, Zlatko Kapusta, Maroje Karadžole, Natalija Klarica, Biljana Knebl, Snježana Kodarić-Ivanković, Marija Kondres, Mirjana Karolina Koren, Koraljka Kovač, Lena Kramarić, Vanja Krmpotić, Edvard Kužina Matei, Marija Lopac, Slavko Marić, Višnja Markovinović, Vedran Markulin, Jelena Martinović, Nada Martinjak, Franjo Matešin, Damir Matijević, Dorica Matjan, Lidija Mauri, Monika Meglić, Nives Missoni, Mario Mišković, Ivo Mladošić, Franjo Molnar, Ivana Mrčela, Zdenko Mrčela, Dijana Nazor, Ivana Ognjanovac, Alma Orlić, Donat Orlić, Mia Orsag, Ivana Ožetski, Vlasta Pastuović Aleksić, Marina Paulenka, Maja Pejčinović, Ika Peraić, Daslav Petrović, Miroslav Pišonić, Koraljka Polaček, Petar Popijač, Lea Popinjač, Jelica Radelić, Jelena Remetin, Mario Romoda, Darko Sever, Lucija Skoblar, Karina Sladović, Hanibal Salvaro, Milan Sokolić, Krunislav Stojanovski, Valentina Supanz, Goranka Supin, Nikola Šerventić, Tomislav Šilipetar, Diana Šimek, Josip Šimić, Miljenko Šimić, Ana Šokčević, Gordana Špoljar-Andrašić, Marija Štarkelj, Janica Šterc, Josip Šušković Mihiček, Duje Šuvar, Matija Tomšić, Sunčica Travaš, Zorica Turkalj, Nikica Turkalj-Petrić, Zorana Unković, Mirjana Vajdić, Iva Valentić, Irena Vasilj, Damir Vejzović, Maja Vidović, Tomislav Vončina, Jasenka Vukelić, Davor Vuković, Nebojša Vuković, Mladen Vulas, Robert Zdarilek, Vladimir Zopf, Marko Zubak i Marta Živičnjak.
– Fosiliziranjem materijala aludira na sigurnost u prolaznosti kojoj se uvijek iznova vraća. Senzibiliziranim promišljanjem slojevito zahvaća osobne priče i njihove odraze na stvarnost u kojoj se nalazi, navodi Ferenčić spominjući još i Valentinu Supanz koja u »Umijeće dokolice«, (akril na medijapanu) prikazuje intiman svijet u kojemu se istovremeno suočava s problemima svakodnevice, kao i sa svijetom mašte, igre i umijeća dokolice.
Autorica istaknute multimedijalne instalacije »PUKQTINE« Tonka Maleković kaže da je željela na suptilan i nenametljiv pristup kroz site-specific intervenciju dobrovoljno uključiti prolaznike, posebice one mlađe kojima je bliska moderna tehnologija.
– Radovi, odnosno kôdovi (QR – quick response) su naoko neprimjetni, ali pojavljuju se na brojnim lokacijama, po nogostupima, stazama i parkovima grada, nekadašnjim prostorima logora, često puta presreću prolaznika i potiču ga da »dešifrira« nađeni predmet. Skeniranjem kôda aktivira se audio zapis na internetskoj stranici (www.pukqtine.com), odnosno nalaznik sluša svjedočenje preživjelih. Dakle, kôd je svojevrsni ključ, odnosno pukotina kroz koju sjećanje curi nazad u javni prostor i u svijest nalaznika – opisuje svoj rad Maleković koja je ovoga proljeća u Rijeci sudjelovala u sklopu istraživačko-edukacijsko-izložbenog projekta »Grad na drugi pogled«.
Ukratko, autorice pozivaju na susret s izabranim radovima koji su ulaznica u labirint u kojem ćemo tražiti i pronalaziti segmente osobnih putovanja.
– Na tom putu potrebno je osvijestiti činjenicu i stalnu nužnost za njegovanjem slobode izričaja i stvaranja. Tu je i konstanta samopotvrđivanja, proširivanja vlastitih dosega u kreaciji. Arena je to sučeljavanja, promišljanja trenutaka vlastite stvarnosti koja potiče te sugestivno motivira stvaralački čin, zaključuju one.
