SAMOBOR – Prošloga je tjedna u Galeriji »Prica« Pučkog otvorenog učilišta Samobor otvorena izložba naše značajne umjetnice Diane Sokolić pod nazivom »Reminiscencije«. Riječ je o nagradnoj izložbi 5. međunarodnog trijenala autoportreta autora Nikole Albanežea na kojoj se dodjeljuju dvije nagradne izložbe, a između više od osamdeset izloženih radova Sokolić je, kako je naglasila Nikolina Šimunović iz galerije, bila pobjednica ne samo glasovima struke već i među publikom.

Svojevrsna retrospektiva

Sokolić se u Samoboru predstavila radovima nastalima u razdoblju od 1981. do 2001., što čini i svojevrsnu retrospektivu, a kako je to naglasila likovna kritičarka i nezavisna kustosica Iva Körbler, Sokolićino obrazovanje je sveobuhvatno, vrlo jako i uvjerljivo. »Duže pratim rad Diane Sokolić. Poznato je da su mnogi europski i svjetski apstraktni umjetnici isprva savršeno brusili klasično crtanje, klasični akt i klasični portret, odnosno realističku matricu. Nisu odmah skakali na apstrakciju. Čula sam mnogo priča s naše Akademije koje tvrde da su mnogi naši apstraktni slikari i konceptualci bili loši u crtanju i aktovima te su taj dio preskočili i pobjegli u apstrakciju u nadi da će ih ona spasiti. Na početku spomenuti europski umjetnici koji su se bavili apstrakcijom, a da ne spominjem i grupe apstraktnih umjetnika iz 50-ih i 60-ih godina koji su utjecali na Dianu i preko njezinih roditelja; svi su oni prvo bili savršeni crtači; savršeno su savladali proporcije, tijelo, akt, dubinu, perspektivu i plohe – sve ono što je prisutno i kod Diane.

To govorim zato što je upravo ova izložba poveznica s Dianinom genezom i razvojem nje kao umjetnice. Posljednjih desetak godina pratimo je u sasvim drukčijem umjetničkom izrazu koji je blizak toj tradiciji novih tendencija. Njezini objekti u pleksiglasu, svjetlosne instalacije i tijela te namještaj nešto su čime je ona preko noći iskočila u naš medijski prostor. Međutim, toga svega ne bi bilo da nije postojala ova vrlo jaka baza u crtežu. Jednako tako, ne bi bilo ni njezinog nakita«, kazala je Körbler, dodavši kako je put od crteža do instalacija trajao gotovo tri desetljeća.

Trokuti

»Trokuti na kasnijim ogrlicama imaju svoje ishodište u crtežu ugljenom koji se veže za kubo-futurističke elemente stilizacije. Diana Sokolić umjetnica je koja se ne šverca. Preko baze koja je vidljiva u izloženim radovima mogla je raditi efektne stvari poput spomenutih instalacija, ali ovdje se nalazi geneza. Ona je potvrda da svi izvrsni umjetnici koji zađu u apstrakciju znaju svoj zanat, osnove tehnike i crtanja. Žao mi je da je zamro Hrvatski trijenale crteža jer se tamo vidi, u presjeku hrvatskih umjetnika svih generacija, tko je izvrstan crtač. U crtežu nema laganja, zato mi je drago da je Diana izvukla ove rane radove kako bismo vidjeli koliko je njezino umjetničko obrazovanje, ali i utjecaj roditelja i talent sam jako i postojano«, zaključila je Körbler.

Izložbu je otvorila zamjenica predsjednika Gradskog vijeća Grada Samobora Zvjezdana Sečen, a Sokolić se zahvalila Ivi Körbler s kojom, reći će, suradnja uvijek teče glatko kao voda. »Razumijemo se s malo riječi i rezultati su uvijek na uzajamno zadovoljstvo. Međutim, veliki je napor napraviti izložbu, bez obzira na to izlažem li nove ili stare radove. To je, jednostavno, naporno, ali moram reći da je priređivanje ove izložbe bilo najljepše do sada i to zahvaljujući Nikolini i njezinom timu koji su, opet glatko kao voda, omogućili da ovo bude postavljeno jednostavno, brzo i bez stresa«, kazala je umjetnica čija se izložba u Samoboru može pogledati sve do 29. lipnja.

Obiteljska povijest

»Naravno da za potpuno razumijevanje crtačkog senzibiliteta Diane Sokolić moramo uključiti njezinu obiteljsku povijest – otac Dorian Sokolić, poznati riječki scenograf i majka Ružica Nenadović Sokolić, vrsna kostimografkinja koja je kreirala kostimografiju za više od 400 predstava svih kazališnih žanrova. Djetinjstvo koje je Diana Sokolić provela upijajući koncept kazališne scene, pokreta, svjetla i sjene, kostima i maski, trajno je odredilo njezin umjetnički senzibilitet, način promatranja svijeta oko sebe i potrebu da u cijelom svojem radu napravi vlastitu specifičnu sintezu svega viđenog i proživljenog. To je bez sumnje važan argument koji ju je motivirao da nikada ne slijedi trendove i tendencije koje su se smjenjivale na našoj likovnoj sceni, već da hrabro trasira svoj put«, istaknula je Iva Körbler.