
Foto Marko Gracin
Radovi iskusnog grafičkog dizajnera i likovnog umjetnika u kojima jadranska arhitektonska i brodograđevna baština postaje medij osobne interpretacije, duhovnog traganja i vizualne meditacije, intimističke su minijature, studije karizmatičkog motiva i atmosfere i(li) stratifikacija duhovne i ezoteričke rezonance
povezane vijesti
RIJEKA Tihi i snažni intimistički zapisi o nasljeđu, prostoru i vremenu, napose jadranskoj baštini, prožeti autorskom strašću i estetikom koja nadilazi ono dokumentarno, uz finu liniju, suptilan raster i grafički senzibilitet, najbolja je opisnica autorskih crteža Lea Nikolića nedavno predstavljenih u Galeriji Forma Viva Sveti Kuzam.
Posebna tehnika
Kako je uvodno kazao predsjednik Kulturnog društva Sv. Kuzme i Damjana Zlatko Meić, na šezdeset i drugoj izložbi likovnih umjetnika u Forma Viva – Galeriji na otvorenom Sveti Kuzam, izlaže dugogodišnji urednik poznatog časopisa Feral Tribune, Leo Nikolić, i umjetnik koji stvara u posebnoj tehnici.
– Feral Tribune, dovoljno je reći! A Leo? E, on je bio posljednji grafički urednik toga kultnoga lista. Siguran sam da se sjećate one legendarne naslovnice s Franjom i Slobom, to je bilo Leovo djelo! A usput, i tako cijeli život, Leo slika vrlo posebnom tehnikom. Uživajmo u posebnosti Leovog stvaranja, ističe Meić.
Baština Jadrana
Prema riječima Theodora de Canzianija, autor »Leo Nikolić predstavlja se izložbom crteža motivski vezanim uz arhitektonsku te brodograđevnu baštinu Dalmacije i Jadrana«, a »odabir tematskog i motivskog nije nasumičan ni slučajan, već izvire iz nasljedne povezanosti s krajem u kojem je autor rođen, čija baština plijeni oko ljubitelja i namjernika, no i intrigira znalca kojemu antička rimska, renesansna i klasicistička arhitektonska baština postaje tematskom i motivskom okosnicom likovnog opusa«.
– Velikani poput Nenada Cambia, i braće Tomislava i Jerka Marasovića kojih nema više među nama, tijekom prošlih pola stoljeća definirali su odnos prema toj neprocjenjivoj baštini. Ipak, crteži baštine kod Lea Nikolića nisu strukovnog i dokumentarističkog karaktera koje bi, bilježeći graditeljske posebitosti u kakvu putnu bilježnicu, skicirao Vicko Andrić, već intimističke minijature, studije karizmatičkog motiva i atmosfere, stratifikacija duhovne i ezoteričke rezonance. Crteži, fasetnim, linijskim, u trenutku gotovo pointilističkim segmentom stvaraju linijske rastere u estetskoj prizmi osamdesetih godina dvadesetog stoljeća bliske grafičko-dizajnerskom pristupu, tumači Canziani.
Chiaro-scuro varijacije
S obzirom na autorovu profesionalno vezanost uz novinski grafički dizajn na prijelazu stoljeća, govori dalje, »formirao se i autorov lapidaran, prozračan, estetiziran odnos crnog i bijelog u chiaro-scuro varijacijama dalmatinske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti«.
– Suptilnost rastera ne poništava slojevitost energiziranog prostranstva kojim nas odabrani kadar vodi. Jednaku intimističku vidovićevsku magličastu atmosferu definira autor i u ciklusu vezanom uz brodogradnju gdje siluete starih drvenih barki, gaeta, pasara i bracera žive neki svoj život pored onog koji dijele s nama. Poseban dio svoje likovne, grafičke i dizajnerske bravure Leo Nikolić ostvaruje kao bivši grafički dizajner, grafički urednik Slobodne Dalmacije, Nedjeljne Dalmacije i mitskog Feral Tribunea. Izložbom ćemo moći vidjeti neka od tih ikoničkih, prepoznatljivih ostvarenja. Taložena tisućljećima, baština Jadrana u kontekstu antičke rimske, mediteranske, mletačke tradicije okamenjena živi u nama kao njihovim baštinicima. Leo Nikolić odabrao je biti jedan od njezinih suvremenih likovnih promicatelja, pojašnjava kustos Canziani.
O autoru
Rođen 1961. godine u Zadru, od 1967. godine stalno živi u Splitu. Od 1979. do 1984. pohađao je Filozofski fakultet u Splitu, formalnog zvanja profesor povijesti umjetnosti i likovnih umjetnosti. Diplomirao je na temi antičkog urbanizma na istočnom Jadranu. Nakon iskustva u grafičkom dizajnu, od 1990., grafički je urednik i ilustrator u dnevnom listu Slobodna Dalmacija. Ljeti, 1992. godine, postaje grafički urednik, tada vrlo utjecajnog političkog tjednika Nedjeljna Dalmacija. Godinu dana kasnije, u proljeće 1993. mijenja redakciju i s grupom istomišljenika nastavlja kao grafički urednik satiričkog tjednika Feral Tribune. U tom je tjedniku, suprotno očekivanjima, radio čak petnaest godina, do zadnjeg broja, koji je izašao u lipnju 2008. godine. U međuvremenu, uz redovan urednički posao, sudjeluje na više projekata novina, grafičkog dizajna, dizajna letaka i plakata. Od ljeta 2006. paralelno radi kao turistički vodič u Splitu. Reaktivirao se u klasičnim likovnim disciplinama crtež, akvarel i tempera. Zbog naglašenog osobnog interesa za arhitekturu antike, renesanse i klasicizma, to logično prevladava u kreativnom radu i odabiru motiva. Rezultat je to i aktivnog istraživanja stručne literature navedenih stilskih perioda, kao i brojnih putovanja i istraživanja na ishodištima antike i renesanse.