Dani talijanske kulture

“Pola stoljeća s Alanom Fordom”: Red u Kotrilu čekao se ne samo zbog mjere oko pandemije

Sandy Uran

Izložba 'Pola stoljeća s Alanom Fordom' / Snimio Vedran KARUZA

Izložba 'Pola stoljeća s Alanom Fordom' / Snimio Vedran KARUZA

Riječkoj publici ova izložba predstavljena je nakon Milana, a postav potpisuje Luca Bertuzzi. I to ne bilo kakav postav, već virtualni, odnosno postavljanje izložbe odvijalo se online, i to prvi put kad je riječ o Galeriji Kortil, o čemu smo razgovarali s voditeljicom galerije Jolandom Todorović



Riječka Galerija Kortil ugostila je izložbu naslovljenu »Pola stoljeća s Alanom Fordom«, za čije se otvorenje čekao red i to ne samo zbog mjera uvjetovanih pandemijom, već iz razloga što je interes za nju iznimno velik. A kako i ne bi, kad je dobar dio nas odrastao uz Alana Forda i dogodovštine njegove grupe T.N.T. Izložba je otvorena u sklopu 19. izdanja Dana talijanske kulture Generalnog konzulata Italije u Rijeci i 20. izdanja Tjedna talijanskog jezika u svijetu. Riječkoj publici predstavljena je nakon Milana, a postav potpisuje Luca Bertuzzi. I to ne bilo kakav postav, već virtualni, odnosno postavljanje izložbe odvijalo se online, i to prvi put kad je riječ o Galeriji Kortil, o čemu smo razgovarali s voditeljicom galerije Jolandom Todorović.

Foto galerija: Izložba 'Pola stoljeća s Alanom Fordom' u galeriji Kortil Foto: Vedran Karuza




Online postavljanje izložbe


– Luca Bertuzzi, autor izložbe i postava, najprije je od nas zatražio da mu pošaljemo tlocrt i nacrte galerije te fotografije prostora praznog ili ispunjenog nekom izložbom. Potom je on u online komunikaciji razrađivao koncepciju postava na način da su nama potom pristigli planovi s razrađenim postavom i materijali koje smo zatim sukladno tome postavili, jer on nažalost nije mogao doći u Rijeku zbog pandemije. Moram priznati da je nama takvo postavljanje izložbe, online, bilo jedno vrlo zanimljivo iskustvo. Jedinstveno – kazala je Todorović u čijem smo društvu pomno još jednom razgledali izložbu, koja je već tog prvog jutra nakon otvorenja bila dobro posjećena.


Originalne table

Delicije za fanove predstavljaju dakako i originalne table stripa. Izdvojit ćemo jednu, naravno onu prvu, izvornu, iz zbirke Giovannija Nahmiasa nastaloj za prvi broj serije, davne 1969. godine. Alan Ford se tek priključio Grupi T.N.T., upoznao je Grunfa i prvi put se susreće s jednim od njegovih fantastičnih izuma, avionom koji bi trebao odvesti plavokosog junaka u Palm Beach. Tekst potpisuje Max Bunker, a Magnus crtež koji je realizirao olovkom i tušem.




Fanovi stripa dobili su tako, mogli bismo kazati, »životnu priliku« da pogledaju izložbu posvećenu njihovom omiljenom stripu. Pri razgledavanju otkrili smo neke zanimljivosti o pojedinim eksponatima, a objašnjenje smo dakako dobili i od samog autora. Onako pomalo fordovski odmah nam je pažnju privukla galerijska staklena kocka s gadgetima među kojima smo snimili gramofonske ploče. »Alan Ford« na pločama. Da, dobro ste pročitali – ploče. Evo kakvo nam je objašnjenje za to dao Luca Bertuzzi.



– Ploče »Alana Forda«, ona s ljubičastom te ona s bijelom naslovnicom što su izložene, sadrže uvodnu najavnu špicu jedne od epizoda animiranog filma o Alanu Fordu, koji su se emitirali na RAI-ju kao dio popularnog programa »SuperGulp!« Ploča s grupnom fotografijom Alana Forda i TNT-ovaca sadrži jednu drugu najavu koju je napisao Luciano Secchi alias Max Bunker, a koja je potom korištena i kao najavna špica animiranog filma naslovljenog »Alan Ford i grupa TNT protiv Superhika«.


»Knjiga postanka«

»Alan Ford« je postigao iznimno veliku popularnost u bivšoj državi zahvaljujući i izvrsnom i kreativnom prijevodu Nenada Brixyja, zahvaljujući kojem neke poštapalice iz stripa postaju sastavni dio svakodnevne komunikacije. Prvi broj biva tiskan davne 1970. godine, godinu dana nakon što je strip objavljen u Italiji. Izdavačka kuća Vjesnik iz Zagreba objavljuje prvu priču »Grupa T.N.T.« (Il Gruppo T.N.T.) u broju 89 antologijskog izdanja Super Strip Biblioteka. Danas se objavljuju izdanja Special, Priče Broja 1 i neka reizdanja.

 


Poštanske marke i jelovnik


Za oko nam je zapela i čestitka te poštanske marke, a naš je online kustos Luca davši odgovor na naš upit kazao:
– Na izložbi je izloženo nekoliko razglednica. Jedna na naslovnici ima nacrtanu poštansku marku i riječ je o promotivnoj razglednici, druga s natpisom »Che la gioia sia con te! Hic!« (Neka radost bude s tobom! Hic!) je božićna čestitka koju je realizirala izdavačka kuća Alan Ford Max Bunker Press za suradnike i prijatelje. Serija poštanskih marki posvećena je povijesti talijanskog stripa, koju je tiskala Republika San Marino 1997. godine. Uz Alana Forda nalazimo i Texa, Diabolika, Dylana Doga, Corto Maltesea i Vuka Alberta.


Alan Ford iz rubrike »Jučer i danas, a možda i sutra«

Na izložbi nailazimo i na poseban odjel naslovljen »Alan Ford i… satira«, a u kojem je istaknuto kako već u prvim brojevima »Alan Ford« prikazuje, kroz prizmu ironije, aktualna zbivanja i svijet koji nas okružuje. Često su imena izmišljena, ali nije teško u državici San Guerreta prepoznati neefikasnu, korumpiranu i militariziranu Banana Republiku. Lokalni diktator El Divino želi zadiviti dužnosnika američke vlade i služeći se drvenim maketama lažno prikazuje izgradnju ogromnog broja stanova za radnike.
A kako neki kažu da nema slučajnosti, mogli bi još i povjerovati u to. Naime, poželjevši ponovo imati uza se »friški« primjerak »Alana Forda«, u ruke nam je dospjelo izdanje koje se ovih dana može naći na hrvatskim kioscima, a riječ je dakako upravo o spomenutom broju koji tematizira satiru naslovljenom »Ucviljeni diktator« iz serije Zlatni klasik.


A što jedu alanfordovci? To djelomično možete saznati ako proučite jelovnik restorana Cracco iz Milana, čiji je meni inspiriran »Alanom Fordom«.
– Carlo Cracco, osim što je veliki chef u Italiji, i popularno je televizijsko lice, ispričao nam je Luca, i potom dodao:
– Meni njegova restorana, prije nekoliko godina, bio je oslikan crtežima glavnih likova iz stripa, realiziranih upravo za tu prigodu. Cracco je u jednom intervjuu rekao kako je bio strastveni čitatelj toga stripa, zahvaljujući i kolekciji svoga brata te da mu se »Alan Ford« sviđa jer je drukčiji od ostalih.


Max Bunker

Rođen je u Milanu 24. kolovoza 1939. Debitira u svijetu stripa 1960. s prijevodom tekstova avantura junaka nazvanog Gordon (Le avventure di Gordon) za Editoriale Corno. Godine 1962. piše tekstove vestern stripa »Maschera Nera« (Crna maska), za koju crteže potpisuje Paolo Piffarerio i SF priče »Atomik« (crteže potpisuje Raffaele Cormio). Prvi mu je pseudonim Esselle, a 1964. pseudonimom Simplex potpisuje La Primula Verde, strip koji crta Mike Saver (Paolo Piffarerio). Kasnije još jednom mijenja pseudonim, postaje Max Bunker i stvara mnoge nove likove.
U svibnju 1969. stvara Alana Forda, agenta Grupe T.N.T., koja okuplja najosebujnije špijune ikad prikazane u svijetu stripa. Sedamdesetih godina počinje pisati romane, između ostalog i seriju posvećenu milanskom detektivu nazvanom Riccardo Finzi. Godine 2013. nakon skoro 30 godina djelovanja, izdavačka kuća Max Bunker Press zatvara vrata. Bunker nastavlja pisati stripove »Alan Ford« i radi kao savjetnik u izdavačkoj kući koju vodi njegova kći Raffaella.


Izložen je i primjerak minijaturnog izdanja stripa za koji je jedan od posjetitelja koje smo sreli na izložbi u šaljivom tonu komentirao kako ga se može čitati samo uz povećalo. Te mini stripove objavila je izdavačka kuća Lo Scarabeo, otkrio nam je naš virtualni vodič i potom naveo kako je ta izdavačka kuća godinama objavljivala minijature najpoznatijih stripova kao što su »Topolino«, »Tex«, »Dylan Dog«… Za »Alana Forda« napravljene su reprodukcije četiriju povijesnih brojeva serije i to: broj 1, broj 11 kad se prvi put pojavljuje šef skupine T.N.T. Broj 1, zatim broj 26 koji sadrži pojavljivanje prvi put Superhika te broj 50 u kojem saznajemo kako je nastala grupa i njenu povijest.


Osobne iskaznice



Ime i prezime: ALAN FORD. Adresa: cvjećarnica na križanju Pete i Šeste avenije, New York. Dob: 25 godina (indikativno). Visina: 1,80 m (po slobodnoj procjeni). Težina: 62 kg (odokativno). Prijašnje zanimanje: crtač reklama.
Karakteristike: mladić plave kose, plavih očiju i naivnog izgleda. Doista je naivan. Nosi uvijek tamnoplavu majicu i hlače, također plave jer je njegov ormar gotovo uvijek prazan. Bilješka: pojavljuje se već u prvom broju.
Ime i prezime: BOB ROCK. Pravo ime mu je Robert, ali ga svi zovu Bob.
Adresa: Cvjećarnica na križanju Pete i Šeste avenije, New York. Dob: 35 godina (više ili manje, reklo bi se manje). Visina: 1,50 m (jedva jedvice).
Težina: 47 kg (s odjećom i obućom). Prethodno zanimanje: bez stalnog zaposlenja, snalazio se kako je mogao. Karakteristike: jako velik nos, jako niski rast. Prgav, nagao, opterećen (razumljivo) osjećajem manje vrijednosti zbog nosa i rasta. Uvijek je odjeven u karirani crveni plašt i kapu u stilu Sherlocka Holmesa. Bilješka: pojavljuje se već u prvom broju.
Ime i prezime: SIR OLIVER od loze OLIVER-OLIVER. Adresa: Cvjećarnica na križanju Pete i Šeste avenije, New York. Dob: 42 godine (navršene). Visina: 1,76 m (plemićkih). Težina: 75 kg (idealna težina po definiciji). Prethodno zanimanje: »slobodni umjetnik«. Pojavljuje se u drugom broju.
A tu je naravno i nezaobilazni Broj 1 i ostatak ekipe, ali da bi vam doživljaj bio bolji, sve o njima otkrijte na izložbi koju vam preporučujemo, a koju se može razgledati do 30. listopada.


Zanimalo nas je kako su nastali umjetnički pseudonimi kojima se tvorci »Alana Forda« potpisuju, odnosno kako je Luciano Secchi postao Max Bunker, a Roberto Raviola – Magnus. Bertuzzi nam je ispričao kako je Luciano Secchi u jednom intervjuu otkrio da je kao mali igrao nogomet i bio izvrstan golman/branič te da su ga nazvali »bunker«. Roberto Raviola, dok je još pohađao Akademiju u Bologni, svoje je radove potpisivao latinskim motom »Magnus pictor fecit« (»Ovo je djelo realizirao veliki slikar«). Postavši autorom, ostavio je samo prvu riječ Magnus. Izložba obiluje zanimljivim podacima o omiljenom stripu, a posebno raduju »pričice« o glavnim likovima te ćemo izdvojiti nekoliko njih koje se nalaze i na legendama izložbe.


Magnus


Roberto Raviola rođen je u Bologni 31. svibnja 1939. godine, a preminuo je 5. veljače 1996. u Imoli. Počinje crtati još kao dječak, a inspiraciju nalazi u pričama koje čita u »L’Avventuroso«, »Il Vittorioso« i »Topolino«. S 18 godina upisuje Accademia di Belle Arti di Bologna (Akademija likovnih umjetnosti), smjer Scenografija. Diplomira 1961. Radi kao nastavnik u raznim školama u Bologni, kao scenograf u kazalištu i kao crtač reklama. Potpisuje i ilustracije za knjige za djecu izdavačke kuće Malipiero. U prosincu 1963. kuca na vrata raznih izdavača stripova sa sjedištem u Milanu. Među prvima kontaktira Editoriale Corno, gdje su u to vrijeme tražili mlade crtače. Tu upoznaje Luciana Secchija, tvorca likova i autora stripova koji se u to vrijeme potpisivao Esselle, a koji će se kasnije proslaviti kao Max Bunker. Secchi mu predlaže suradnju na projektu stvaranja novog strip junaka.