Večeras se u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti otvara izložba »Vidljive«, projekt međumuzejske suradnje koji donosi pregled recentnog stvaralaštva umjetnica kako bi se osvijestila nužnost za ravnopravnom vidljivošću i zastupljenošću autorica u muzejskim kolekcijama i programima. Izložba predstavlja više od devedeset autorica i rezultat je istraživanja zastupljenosti umjetnica u umjetničkim zbirkama muzejskih institucija. Ujedno prikazuje određene aspekte i mapiranje suvremene umjetničke prakse autorica u Hrvatskoj. Projektom se želi ukazati na suvremenu likovnu produkciju autorica koja je visokih dometa, ali – slabo vidljiva. Kroz sedam izložbenih cjelina, »Od mita do stvarnosti«, »Intimni abecedarij«, »Memorijski tragovi«, »Medijski dijalog«, »Poetike (samo) reprezentacije«, »Iskustvo prostora« i »Racionalizacija pogleda« putujuća sažeta verzija izložbe u Rijeci okuplja pedesetak umjetnica različitih generacija i poetika, koje svojim radovima nastalim u različitim medijima – od slikarstva, fotografije i videa, do instalacije ili crteža, daju odgovore na navedene tematske okvire.

Fokus istraživanja ovoga projekta je na umjetničkoj produkciji nakon devedesetih (tzv. tranzicijska generacija), od vremena kada promjenu paradigme u umjetnosti prate smjena ideologija, tranzicije i socio-politička previranja. Navedene društvene promjene uvelike su utjecale na vidljivost umjetničkog stvaralaštva autorica koje su ostvarile radove visoke umjetničke kvalitete, ali okolnosti (rat, geopolitičke promjene, migracije) su na neki način njihovu produkciju stavile na margine vidljivosti što je utjecalo i na muzejske otkupe, kao i na njihovu nedostatnu kritičku i teorijsku vidljivost. Izložba na jednom mjestu okuplja do sada najbrojniji i posve jedinstven pogled na umjetničko stvaralaštvo žena u Hrvatskoj posljednjih tridesetak godina. Projekt »Vidljive« potaknut je činjenicama proizašlim iz istraživanja o zastupljenosti umjetnica u zbirkama, javnim prostorima i galerijama, te općenito na tržištu umjetnina (prema statističkim podacima umjetnice uspijevaju dosegnuti tek deset posto zastupljenosti).

Poznata je i činjenica da zapravo ima malo žena kroz povijest umjetnosti. Razlog nije u tome što one imaju manje talenta za umjetnost, već u tome što su im kroz povijest davane drukčije uloge te nije poticano njihovo likovno obrazovanje niti bavljenje umjetnošću. Žene koje su se bavile umjetnošću često su svoja djela ostavljala nepotpisanima, a i bavile su se nepostojanim formama umjetnosti, kao što su vezenje i iluminacije. U srednjem vijeku i renesansi mnoge su žene radile u umjetničkim radionicama, ali djela koja su izlazila iz tih radionica uvijek su bila potpisivana imenom glavnog majstora radionice, a to su bili muškarci… Žene su se često potpisivale samo prezimenom koje su preuzele od supruga, a u 18. i 19. stoljeću na djelima mnogih žena potpisi su promijenjeni iz ženskih u muške jer ih je tako bilo lakše prodati.

Prve umjetnice u povijesti umjetnosti spominju se u doba antičke Grčke, no nažalost, njihova djela nisu sačuvana te o njima saznajemo samo iz pisanih izvora. U srednjem vijeku umjetnice su redovito bile ili iz bogate aristokratske klase ili redovnice. U 18. stoljeću ženama je u Francuskoj zabranjen ulazak u Akademiju. U Engleskoj su 1768. dvije žene, Angelica Kauffmann i Mary Moser, bile suosnivačice Likovne akademije, ali na portretu osnivača Akademije nisu prikazane kao muški članovi, već kao manje vrijedne. I tako dalje… Ovim povodom možemo spomenuti izložbu »Borba za vidljivost: umjetnice u Nacionalnoj galeriji prije 1919.«, što je održana u berlinskoj Staroj nacionalnoj galeriji od listopada 2019. do ožujka 2020. godine. Bila su izložena remek-djela autorica, koja su desetljećima čamila u muzejskim depoima te su tako napokon dobila priznanje koje zaslužuju. Posljednjih desetljeća žene u kulturi sve više izlaze iz sjene svojih muških kolega. Ipak, put prema većoj rodnoj jednakosti ostaje strm i trnovit. Nedovoljno se postiglo od 1982. godine, kada je američka umjetnica Isabel Bishop izjavila: »Nisam htjela biti žena umjetnica. Htjela sam samo biti umjetnica.«

Vrijeme je da nevidljive postanu vidljive.