RIJEKA – Galeriju Filodrammatica ovoga je mjeseca zaposjela jedna nesvakidašnja, ali vrlo zanimljiva interdisciplinarna izložba – umjetnička instalacija »Matrix Vegetal« čileanske umjetnice Patricie Domínguez – koja se temelji na autoričinoj potrazi za ostvarivanjem komunikacije s više-nego-ljudskim svijetom te istraživanjem biljnog svemira kao izvora duhovne i ekološke mudrosti, a donosi jedinstvenu viziju međusobne povezanosti biljnog i ljudskog svijeta. Instalacija nadahnuta drevnim znanjem o biljkama i učenjima peruanskog iscjelitelja Amadora Aniceta poziva na povezivanje s planetarnom memorijom, pozivajući gledatelja da biljke sagledaju kao portale u univerzalnu svijest, a još se može pogledati do četvrtka. U povodu te izložbe autorica govori o inspiraciji i pozadini same izložbe, znanstveno-umjetničkom ispreplitanju, kao i procesu digitalne detoksikacije kroz koji je, ne bi li otvorila neke nove perceptivne kanale i istražila granice ljudskog i biljnog, prošla.

Premrežene krize

Što vas je inspiriralo da kombinirate eksperimentalnu etnobotaniku, kvantno razmišljanje i komunikaciju s biljkama u vašoj videoinstalaciji »Matrix Vegetal«?

– Motivirala me zapravo želja da učim od novih inteligencija, posebice u trenutku kada je Čile prolazio kroz društvenu, ekološku i sustavnu krizu. Tada sam se osjećala zarobljenom u nekakvome krugu nasilja, suše, ekstraktivizma i pandemije, zbog čega sam osjetila potrebu da duboko preispitam svoja shvaćanja stvarnosti i tražim solidarnije puteve za budućnost. U tom smislu, biljke znaju dijeliti resurse, solidarne su i omogućuju pristup duhovnome svijetu. Krenula sam u produbljivanje dosadašnjeg učenja o ljekovitome bilju. Što se tiče videoformata, botaničku ilustraciju sam proučavala i podučavala godinama u školi Studio Vegetalista, ali sam s vremenom shvatila ograničenja te vrste prikaza te sam počela zamišljati drukčiji portret biljaka, umjetnički prikaz koji bi ih prikazao kao multidimenzionalna bića, proširujući zapadnjačku znanstvenu perspektivu. Umjetnost mi se činila najotvorenijim jezikom za to. Eksperimentalna etnobotanika mi omogućuje istraživanje odnosa između biljaka i ljudi, ali i zamišljanje, spekulaciju i inovaciju; postajem subjekt vlastitog proučavanja i eksperimentiranja. Ovo nedvojbeno jesu vremena za stvaranje novih jezika i kombinacija među vrstama koje nastanjuju Zemlju.

Možete li detaljnije objasniti kako ste povezali znanstvenu fantastiku s botanikom u vašoj umjetničkoj interpretaciji? Koju ulogu ima znanstvena fantastika u vašemu radu?

– U slučaju izložbe »Matrix Vegetal« radi se o duhovnim saznanjima iz biljnog svijeta i osnovama kvantne fizike koje sam stekla tijekom rezidencije u CERN-u, nekoliko mjeseci prije nego što sam posjetila »Madre de Dios«, kako bih učila od Amadora. Imala sam tako priliku proučiti ove naizgled različite znanosti, koje vidim kao dvoja vrata u nevidljivo; »vrata od metala« i »vrata od biljaka«. Draže mi je misliti da se ne bavim znanstvenom fikcijom (fantastikom), već duhovnom fikcijom, ili »spi-fi-jem«, koja mi omogućuje da preobrazim stvarnost i otvorim mogućnosti za nove svjetove i odnose među vrstama. Bez toga, rad bi bio dokumentaran, vezan za postojeće, bez mogućnosti kakve inovacije ili spekulacije. Potrebna nam je duboka obnova odnosa s neljudskim svijetom, što dakako zahtijeva umjetnički prijedlog i inovaciju. Također, uz pomoć fikcije predmete poput svjetlosnih prstenova za selfieje ili kostima superheroja mogu simbolički transformirati iz sadašnjosti te im, s ciljem nekakve posvete biljnome svijetu, duhu, dati novo značenje, što je mali kapitalistički trik. Ponekad je fikcija, iako to nije slučaj s izložbom »Matrix Vegetal«, jedini način da govorimo o stvarnosti, jer stvarnost je postala preteška.

Hram biljkama

Kako je vaše iskustvo s iscjeliteljem Amadorom Anicetom utjecalo na razvoj vašega umjetničkog izraza u ovoj instalaciji, kao i u vašem radu općenito?

– Prije svega moram naglasiti kako je Amador Aniceto izuzetan vodič za one duhovne dimenzije. Mnoge vizualne slike u mome radu, kao što je primjerice trenutak kada su ga biljke imenovale »glavnim liječnikom flore i faune svemira«, ili njegovo objašnjenje da su njegovi hramovi nevidljivi i da su smješteni u drugoj dimenziji, nadahnute su pričama koje je upravo on podijelio sa mnom, a u meni su probudile želju za stvaranjem »hrama« posvećenog biljkama. Štoviše, oduvijek sam željela posjetiti hram posvećen biljnome univerzumu, biljnim duhovima, pa instalacija »Matrix Vegetal« i predstavlja moju umjetničku viziju takvih hramova.

Koje tehnike ili metode ste koristili kako biste se privremeno »odvojili« od digitalnog svijeta i uspostavili vezu s biljnom matricom?

– Pratila sam Amadorove upute: bez šećera, mesa, alkohola, cigareta, seksa i interneta. Dugo sam se opirala, ali postupno sam ušla u digitalnu tišinu, što mi je omogućilo dublje povezivanje s biljnim svijetom i s tom drugom inteligencijom.

A kako kvantna mehanika i biljke u vašemu radu međusobno komuniciraju?

– Pa, biljke su međusobno povezane kroz njihov zajednički duh, jer dijele višestruki duh. Naprimjer, svaki ružmarin predstavlja portal/put do matičnog duha ružmarina, a u kvantnoj fizici, međusobno povezane čestice ostaju povezane kroz prostor brzinom koja nadilazi brzinu svjetlosti.

Osobno iskustvo

Što posjetitelji mogu naučiti o biljnom svijetu i njegovoj duhovnoj dimenziji pomoću vaše instalacije?

– Glavni izvor inspiracije i otkrivanja znanja bila je Amadorova priča, u kojoj je otkrio kako je postao liječnik tradicionalne medicine, kao i svoju duhovnu povezanost s biljkama. Jedno od najljepših učenja je da svaka biljka ima svoju majku, a svi duhovi biljaka povezani su s njezinim duhom Majkom, s kojim se može uspostaviti odnos i kroz koji se može učiti o iscjeljenju. Moj video predstavlja umjetničku interpretaciju osobnog iskustva pod njegovim vođenjem i učenja o svetim biljkama, s kojima dijelim neka od glavnih učenja koja su mi biljke prenijele.

Kako je onda vaš rad povezan s biljnom matricom, idejom planetarne memorije i drevnom mudrošću? Uz to, kako koncept više-od-ljudskog rezonira s vašom umjetničkom vizijom suvremenog života?

– Moj je rad povezan s konceptom biljne matrice, planetarne memorije i drevne mudrosti. Planetarna memorija je višestruka i višespecijska, pohranjuje sve vrste koje su prošle Zemljom. Mi smo pokretna zemlja, sastavljeni smo od minerala, a zemlja nas sve poznaje. Osobno nastojim ponovo obrazovati sebe o tome kako svi možemo koegzistirati u sadašnjem trenutku, bez ostavljanja bilo koje vrste po strani. Svi smo povezani s ovim planetom, stoga (i) sve trebamo uzeti u obzir. U tom smislu, budistički pogledi, permakultura i drevne mudrosti koje uključuju sve vrste velik su mi izvor inspiracije, kao neki vodič kroz ova teška vremena katastrofe i nasilja, u kojima znamo da dominantna sila ne brine o životu.

Moj je duh oduvijek bio osjetljiv na ono ne-ljudsko, što smatram temeljem svoje umjetnosti, pa i moji radovi onda predstavljaju emocionalne tehnologije povezivanja između ljudi i ne-ljudi. Moji videi stoga predlažu veze – ako na temelju priče i emocija koje ona donosi mogu povezati osobu koja gleda moj video s nekom biljkom ili ozlijeđenom životinjom (kao u slučaju projekta »Madre Drone«), tada moj rad ima smisla. To je moj način doprinosa, moj mali korak za proširivanje mreže (naše) međusobne povezanosti.