Nikolina Radić Štivić / Foto: V. KARUZA
Sve je, dakle, počelo, benignim kontaktom sa sada već bivšom ravnateljicom Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, razgovorom dvoje dobrih poznanika i suradnika. A završilo neobavljenim novinarskim poslom
povezane vijesti
RIJEKA Trebao je to biti jednostavan novinarski zadatak. Kraći razgovor s menadžericom u javnom sektoru u kulturi o njezinu bivšem i sadašnjem poslu. K tome, poznavajući sugovornicu, Nikolinu Radić Štivić, koja baš nikad i nigdje nije izjavila nešto kontroverzno, nikako nismo očekivali da bi se iz cijele priče mogla izroditi baš prava, potentna afera, i to takva koja baca ozbiljnu sjenu na zagrebačku gradsku upravu. No krenimo redom.
Kraći razgovor
Sve je, dakle, počelo, benignim kontaktom sa sada već bivšom ravnateljicom Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, razgovorom dvoje dobrih poznanika i suradnika. Nakon što smo utvrdili da je Radić Štivić otišla s pozicije ravnateljice praktički na početku svoga drugog mandata, odnosno u prvoj godini svoga drugoga mandata, i to u zagrebačku gradsku upravu na poziciju zamjenice Emine Višnić, pročelnice Gradskog ureda za kulturu za međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, pomislili smo da bi nakon teksta koji će to donijeti kao vijest bilo dobro donijeti i kraći razgovor s bivšom ravnateljicom o njezinu starom, ali i novom poslu. Budući da joj je to bio doslovno prvi radni dan na novom poslu, razumjeli smo kad nas je uputila na odnose s javnošću svoga novog poslodavca. Za pretpostaviti je da je pri potpisivanju ugovora o radu potpisala i kakav članak o medijskom istupanju.
Budući da od ranije postoji kontakt s Radić Štivić, obavijestili smo je o činjenici da smo poslali pitanja odnosima s javnošću, ali da bismo ih rado poslali i njoj, čisto da se informira oko toga što ćemo je pitati, da se pripremi na odgovaranje i da cijelu stvar malo ubrzamo. Ona odbija ponuđeno, pravdajući se obavezama. Sve u redu, prvi dani na poslu, razumljivo.
No onda stiže famozan odgovor na naš upit, koji moramo citirati u cijelosti, jer bi ga se trebalo moći pokazivati na katedrama za odnose s javnošću, kao najjasniji primjer kako NE komunicirati s javnošću: »Poštovani, zahvaljujemo na poslanim pitanjima. Međutim, s obzirom na to da se pitanja primarno odnose na Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, ljubazno Vas upućujemo na sami Muzej«, piše u kratkom nepotpisanom odgovoru, ispod kojeg stoji još samo generička Služba za informiranje i medije, nakon kurtoaznog i preuranjenog »Zahvaljujemo na razumijevanju«.
Pitanja na koja nismo dobili odgovor
1. Što vas je ponukalo na to da odete s mjesta ravnateljice Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka praktički na početku drugog mandata, odnosno u prvoj godini drugog mandata? 2. Koja su vaša zaduženja na novom radnom mjestu u zagrebačkoj gradskoj upravi? 3. Vratimo se malo PPMHP-u, i prostorno i vremenski. Vaš prvi mandat obilježen je tihim radom, onim koji ne uzburkava pretjeranu pažnju kritičara, no dojma sam da je PPMHP u problemu s identitetom. Hoću reći, supostojanje Muzeja grada Rijeke i PPMHP-a čini se kao dobar početak za promišljanje identiteta obaju muzeja, no kao da taj početak nije najbolje iskorišten. Kako vi vidite PPMHP i njegovu ulogu? 4. Zamolio bih vas da sada izvana, iz vaše nove zagrebačke vizure pogledate prema PPMHP-u i vašoj ulozi u njemu i kažete što biste bili napravili s tim muzejem da ste mogli, odnosno u kojem dijelu niste zadovoljni vašim angažmanom, a u kojem jeste? Što je, dakle, moglo bolje, a što nije, zbog objektivnih ili subjektivnih okolnosti? 5. Kako vidite budućnost PPMHP-a i koji su najveći izazovi koji će se postaviti pred novog ravnatelja/ravnateljicu? |
Ne može ili ne želi
Teško da za ovu rabotu može biti razumijevanja s ove strane, pogotovo ako se uzme u obzir narav pitanja koja smo poslali Nikolini Radić Štivić, a koja donosimo u okviru ovog teksta, da bi javnost vidjela, prvo, da na njih nije mogao odgovoriti nitko drugi nego Radić Štivić i, drugo, kakve to poruke zagrebačka gradska uprava ne želi da njezina djelatnica komunicira javnosti. Jer kao njezin novi poslodavac, oni su ti koji odobravaju ili ne odobravaju njezino istupanje u medijima, a ne PPMHP, pri čemu valja konstatirati i dosta poražavajuću činjenicu da jedna visokopozicionirana zamjenica pročelnice ne može, ili ne želi, što je također opcija, samostalno istupati u medijima.
Teško je i početi promišljati što je Nepoznatog Nekog ponukalo da se ovako ponese prema predstavniku medija. Teško je i nezahvalno upirati prstom u onoga, onu ili one koji su o tome odlučili, pa to nećemo činiti. Činjenica jest samo ta da je javnost, zbog izvora i razloga kojem je teško utvrditi karakter, ostala uskraćena za neke informacije na koje ima pravo, a tiču se uvida u funkcioniranje riječke muzejske ustanove i zagrebačke kulturne administracije, kao i poslovne ambicije javnih kulturnih menadžera, a dobila je još jednu potvrdu o tome kako vlast tumači svoju javnu ulogu u kontekstu transparetnosti i demokratskih načela.
