O važnosti i ulozi mora u odvijanju života na zemlji čuli smo nebrojeno puta u različitim formatima, no čini se kako ponavljanje i(li) proširivanje postojećeg znanja o kojem fenomenu zaista jest fundamentalno, pa će u tom smislu ovogodišnje izdanje manifestacije Moje, tvoje, naše, pod nazivom »(Ne)ukroćeno more« još jednom, i novootvorenom izložbom, i simpozijem, podsjetiti na važnost mora, no i s obzirom na ljudsko njegativno činjenje na njega, na nužnost njegova očuvanja.

Suodnos čovjeka i prirode

Grupna izložba koja se do 27. ožujka održava u sklopu međunarodnog projekta MADE IN Platforma tako predstavlja tri nove produkcije koje na različit način tematiziraju suodnos između čovjeka i prirode, no s posebnim fokusom na naše podneblje, odnosno Mediteran. Trima umjetničkim radovima – »Jadran I: Odjeci ponora« slovenske umjetnice Robertine Šebjanič, »La decouverte de la pourpre (otkriće purpura)« riječkog umjetnika Igora Eškinje te »Mediteransko svemirsko istraživačko odijelo« vizualnog umjetnika i modnog dizajnera Silvija Vujičića, arhitekta i znanstvenika Mire Romana i SOLL-a – izložba problematizira zagađenje mora, eksploataciju prirodnih resursa, kao i pitanje (otpornosti) tekstila u kontekstu mora i njegova ekosustava.

Kako piše u katalogu izložbe, rad »Jadran I: Odjeci ponora« istražuje duboke povezanosti između prividne beskonačnosti mora i vidljivih posljedica ljudskog djelovanja. Promatrajući te isprepletene odnose kroz interdisciplinarna istraživanja i pripovijedanje, projekt nastoji potaknuti dublju svijest o našoj kolektivnoj odgovornosti u suočavanju s tihim, ali ozbiljnim prijetnjama životu ispod morskih valova.

Fokusiran je na skriveno nasljeđe ekoloških i geopolitičkih problema povezanih s odbačenim kemijskim oružjem na morskom dnu – toksičnim ostacima koji su često previđeni ili zanemareni, a predstavljaju značajnu prijetnju morskim ekosustavima i ljudskom zdravlju.

Utjecaj na more

Sam projekt oslanja se na preliminarno istraživanje provedeno tijekom rezidencije Robertine Šebjanič na istraživačkom brodu TARA na Baltičkom moru te ga nastavlja u okviru MADE IN Platforme, s posebnim fokusom na Kvarnerski zaljev Jadranskog mora.

Interdisciplinarnim pristupom, koji kombinira umjetnost, znanost, pripovijedanje i obrtništvo, rad analizira dugoročne posljedice ljudskog utjecaja na morske ekosustave. Ključni aspekt istraživanja bavi se promjenama u morskom životu – biološkim funkcijama i komunikacijskim sustavima organizama koji su podložni izmjenama zbog zagađenja koje uzrokuje čovjek.

»Sredozemlje nije statičan prostor; ono je fluidno i stalno u procesu preoblikovanja, istovremeno granica i poveznica, more, kozmos i digitalni eter, to je regija gdje se isprepliću povijest, trgovina, egzistencija, identiteti i tehnologija«, zanimljiv je uvod u rad »Mediteransko svemirsko istraživačko odijelo«/»Mediterranean Space Exploration Suit« vizualnog umjetnika i modnog dizajnera Silvija Vujičića, arhitekta i znanstvenika Mire Romana i SOLL-a, kojim ukazuju da njihov rad nije klasičan odjevni predmet, već predstavlja alat istraživanja, izazov i simbol pregovaranja između realnog i konceptualnog.

Rad, odnosno odijelo, umjesto da pruža zaštitu, potiče refleksiju i preispitivanje. Ne definira granice Mediterana, već ih širi, istražujući njegovu prošlost, sadašnjost i budućnost kroz povijesne, prirodne, sintetičke i digitalne dimenzije.

S obzirom na to da je Mediteran tisućljećima bio poprište kontradiktornih procesa, migracija i osvajanja, inspiracije i destrukcije, mitova i tehnologije, te je nekoć povezivao i razdvajao kopnene teritorije, danas on strukturira nove slojeve stvarnosti, SOLL-ovo odijelo nije artefakt prošlosti, već aktivni element koji postavlja pitanja o učenju, istraživanju i percepciji u doba informacijske preopterećenosti, nesigurnosti i paradoksa. Rad ne nudi gotove odgovore, nego oblikuje dijalog između materijala, podataka i mitova.

Rad »La decouverte de la pourpre (otkriće purpura)« riječkog umjetnika Igora Eškinje odnosi se na purpur, to jest dobivanje purpurne boje. Kako piše u katalogu, purpurna boja, simbol moći i ekskluzivnosti kroz povijest, ne označava samo jednu valnu duljinu, već u različitim razdobljima i kontekstima poprima različite tonove, od crvene do ljubičaste.

Korištena za bojenje tkanina još od pretpovijesti – s ostacima pronađenim i do 7.000 godina prije Krista – postala je ključna komponenta ekonomije Feničana, koji su usavršili proizvodnju purpurnog pigmenta.

Njegova rijetkost i vrijednost učinili su ga statusnim simbolom, korištenim u religijskim ritualima, carskim palačama i odjeći vladara diljem antike.

Vrijedan pigment

Pigment se dobivao iz kvrgavog volka (lat. Hexapleks trunculus), morskog puža koji živi na cijelom Mediteranu.

Za proizvodnju samo jednog grama pigmenta bilo je potrebno tisuće volaka, čime je njihova populacija gotovo iscrpljena još u doba Rimskog Carstva. Do srednjeg vijeka pigment je postao iznimno rijedak, a njegovo značenje očuvalo se kroz fragmente – u mozaicima, mitovima i povijesnim artefaktima.