Izložba

“Nepostojeći svijet” Maura Stipanova u Kortilu: Izvan poimanja prostora i vremena

Edita Burburan

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Kroz boje i poteze kistom, "Nepostojeći svijet" je vizualna prezentacija prostranstva koje možda niti ne postoji, ali se ono ipak nalazi ispred nas uhvaćeno na platnu i oživljeno u boji



U Galeriji Kortil otvorena je izložba riječkog slikara Maura Stipanova pod nazivom »Nepostojeći svijet«/»Il mondo inesistente«. Smjeli i zanimljiv postav sadrži 24 velika platna, od kojih je čak 12 spojeno u jedno veliko platno.


Zlatko Tot, kustos izložbe, naglasio je u uvodnoj riječi kako se nismo okupili samo zbog izložbe, već i zbog toga što Stipanov ovom izložbom zaokružuje 50 godina umjetničkog rada. Umjetnik je to koji unatoč dugom slikarskom radu i istraživanju uvijek iznenadi i napravi nešto novo.


Foto galerija: "Nepostojeći svijet" Maura Stipanova u Kortilu Foto: Vedran Karuza


Izložba je, naglašava Tot, izrazito slikarska, na njoj se vide boje, potezi kistom. U ovom ciklusu umjetnik se propituje kroz vječna pitanja: Odakle dolazimo? Što smo? Kamo idemo?.


Izvan fizičkog svijeta




Novi ciklus predstavlja umjetnikovu svojevrsnu završnu misao, zaokružen proces misli koji je započeo svojim prethodnim izložbama.


Prisjetimo se kako je prva izložba »Introspektiva« (2016.) tematizirala pitanje smrti i ljudske prolaznosti, druga »Jungla života« (2020.) bila je posvećena životu i njegovoj raznovrsnosti, dok je treća »Nebo« (2022.) predstavila umjetnikovu fascinaciju astrofizikom, nebeskim pojavama i svemirom.



Tim trima prethodnim fazama ovozemaljski je triptih završen, te sada slijedi pogled na ono što dolazi izvan fizičkog svijeta i čulnih podražaja.


Umjetnik nas uvodi u svijet koji nije opterećen granicama našega kognitivnog dosega, u svijet koji se nalazi izvan poimanja prostora i vremena, ali je istovremeno prisutan u našem višedimenzionalnom habitusu.


Kroz boje i poteze kistom, »Nepostojeći svijet« je vizualna prezentacija prostranstva koje možda niti ne postoji, ali se ono ipak nalazi ispred nas uhvaćeno na platnu i oživljeno u boji.



Svjedoči o postojanju dvaju načela – onog potencijalnog koje je sadržano u tvari i takozvanog zbiljskog načela, odnosno onog što je već predvidjelo (prapočelo, bitak) ili odlučilo kako će Nepostojeći svijet izgledati.


Čisto slikarstvo


Stipanov se služi apstrakcijom kao jednom od dostupnih poimanja misli u kojemu vidi apsolutnu slobodu za stvaranjem metasvijeta, onoga koji je svuda oko nas. Sam umjetnik o svojim izloženim radovima nastalim u posljednje dvije godine kaže kako se proces razmišljanja o svemu pokrenuo nakon zadnje izložbe »Nebo«:



– Htio sam to prikazati na velikom formatu i vezano za razmišljanja oko pojma »slobode«, naših interpretacija svemira, pojam beskonačnosti, kozmosa, galaksija i tumačenja kroz (naš) konvencionalni ljudski jezik…


U likovnom jeziku, koliko se sjećam, razmišljao sam o slikarskim pojmovima kao što su »mrlja«, »sfumato«, »oduzimanje u slikarstvu«, »slučaj«, te elementarnosti u slikarstvu kroz dva ili najviše tri tona »srednji, svijetli i tamni ton«.


Kad promatramo nebo, imamo veliki osjećaj »Mira«, iako znamo da je jako turbulentno i nama neprikladano za bilo koji život, kaže Stipanov.


U pozadini njegovog rada, kako i sam umjetnik objašnjava, uvijek je prisutan pokušaj čistog slikarstva, a sve prethodno spomenuto je samo predtekst za razgovjetniji uvod u razgled izložbe koja je otvorena do 25. ožujka.