Foto: Velid Đekić
Tri slike nose potpis Gustava Klimta (Sv. Cecilija, Antonije i Kleopatra, te Orfej i Euridika), tri njegova brata Ernsta Klimta (Alegorija kazališne umjetnosti, Genij s trubljom i Genij s košarom cvijeća), a tri suradnika i prijatelja Frantza Matscha (Alegorija ljubavne poezije, Alegorija plesa i Alegorija komične opere)
povezane vijesti
Kako se približava otvorenje izložbe ‘Nepoznati Klimt – ljubav, smrt, ekstaza’ koncem travnja u Muzeju grada Rijeke, slike predviđene za izlaganje spremne su za oči posjetitelja.
Riječ je o uljima na platnu što krase interijer HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci još od 1885. godine, kada su stigli iz bečke umjetničke radionice u ovdašnje kazališno zdanje.
Tri slike nose potpis Gustava Klimta (Sv. Cecilija, Antonije i Kleopatra, te Orfej i Euridika), tri njegova brata Ernsta Klimta (Alegorija kazališne umjetnosti, Genij s trubljom i Genij s košarom cvijeća), a tri suradnika i prijatelja Frantza Matscha (Alegorija ljubavne poezije,
Alegorija plesa i Alegorija komične opere).
U sklopu priprema za izložbu, na svim su slikama obavljeni konzervatorsko-restauratorski radovi. To im nije prvi put, ista vrsta zahvata na
njima je bila učinjena 1978. kao dio tadašnje obnove riječke kazališne zgrade. Slikama je tada vratio željeni izgled Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Splitu.
No, vrijeme je potom još jednom učinilo svoje, udruženo s osjetljivim položajem na najvišim unutrašnjim dijelovima zgrade. Slike su tu bile na udaru vode što je curila kroz krov i ostavljala tamne mrlje, također visokih temperatura reflektora za osvjetljavanje scene, na njima su se taložili atmosferska prašina i masne čestice čađe, a postali su vidljiva i sve tamnija mjesta retuširanja u činjena tijekom prijašnje restauracije. Stanju nije pomogla ni činjenica da je svih devet slika imalo na rubovima rupe nastale pribijanjem čavlima na strop gledališta.
Prva tako načinjena oštećenja nastala su već u postavljanju slika 1885. godine, kada su one dopremljene u Rijeku, izrezane na odgovarajući format i montirane u interijer. Isto je učinjeno 1978., kada su slike pričvršćene na izvorna mjesta ponovo zabijajući čavle i stvarajući
dodatna oštećenja.
Najviše oštećenom zbog takvih događaja pokazala se slika Gustava Klimta Sv. Cecilija. Ona se razlikuje od ostalih finijim platnom, zbog toga i finijom, osjetljivijom teksturom uljne površine.
Današnji zahvat učinjen je u riječkom odjelu Hrvatskoga restauratorskog zavoda, gdje je obnovljeno šest slika – tri Gustava Klimta i tri Frantza Matscha. Također u Odjelu za štafelajno slikarstvo Hrvatskoga restauratorskog zavoda u Zagrebu, gdje su obnovljene slike
Ernsta Klimta.
Delikatan posao započeo je kolovoza 2018. skidanjem slika s njihovih izvornih mjesta na stropu iznad gledališta, oko raskošnog lustera, te s proscenija i susjednih loža. Slike su tada zamijenjene fotografijama. Restauratorski zahvati što su uslijedili potrajali su do studenoga 2020. godine. Obavili su ih Ana Rušin Bulić i Goran Bulić u Rijeci, te Slobodan Radić u Zagrebu.
Slike se trenutačno nalaze u restauratorskim odjelima na objema lokacijama, gdje čekaju da ih se prenese u galerijski dio na prvom katu Palače šećera, gdje će biti otvorena izložba. Na svim je slikama učinjen doista cjelovit zahvat. To je značilo uklanjanje tutkalno-škrobnog ljepila i žbuke s poleđine radova, umetanje novog lanenog platna na mjestima gdje je nedostajalo i naljepljivanje slika na podlogu od novoga lanenog platna.
Sanirana su mjesta s razmrvljenim i oljuštenim vezivom, nadomješteni fragmenti otpale uljane boje i retuširana oštećenja slikanog sloja.
Nakon tako temeljite obnove, slike ostavljaju dojam kao da su netom stigle, ali ne iz riječkog ili zagrebačkog restauratorskog odjela, nego iz bečke radionice slikarske trojke.