RIJEKA – Velik je broj znamenitih ljudi koji su kroz povijest obilježili naš grad, a čija ostavština danas predstavlja neizmjernu vrijednost. Jedan od njih je i Ivan Klobučarić, augustinski redovnik, slikar i kartograf s kraja 16. i početka 17. stoljeća, čiji su radovi od iznimne važnosti za otkrivanje povijesti, ne samo Rijeke, već i Austrije te cijele Srednje Europe.

Upravo su ovom značajnom kartografu ranog novog vijeka posvećeni izložba i monografija »Ivan Klobučarić – život i djelo« nastale zajedničkom suradnjom Državnog arhiva u Rijeci i Štajerskog zemaljskog arhiva u Grazu. Izložba koju potpisuju ravnatelj Državnog arhiva u Rijeci Markus Leideck i arhivistica Štajerskog zemaljskog arhiva Elisabeth Schöggl Ernst te monografija, koju je uz navedene pripremao i riječki teolog te crkveni povjesničar Marko Medved, na jednom mjestu objedinjavaju sve skice i crteže znamenitog kartografa, ali donose i nove, vrlo zanimljive spoznaje kojima se mijenjaju dosad poznati historiografski podaci.

Kartografski rad

Naime, monografija »Ivan Klobučarić – život i djelo« krajem ožujka predstavljena je u Štajerskom zemaljskom arhivu, gdje je otvorena i istoimena izložba, a o svemu je ravnatelj riječkog Državnog arhiva Markus Leideck obavijestio naš list najavivši otvorenje izložbe i predstavljanje monografije u Rijeci. U skladu s time, ravnatelj Markus Leideck detaljno nam je izložio značaj Klobučarićeva kartografskoga rada te otkrio o kojim se novim saznanjima radi.

Prema riječima našega sugovornika, Ivan Klobučarić, zaslužan za veliku panoramsku vedutu Rijeke i akvarelni crtež Kvarnera, po nalogu austrijskog nadvojvode Ferdinanda od 1601. do 1605. godine radio je na topografskom mapiranju povijesne regije Unutarnje Austrije i izradi njezine, do tada najdetaljnije, karte. Premda svoj rad nije dovršio, nastale topografske skice u mnogim su slučajevima najstariji sačuvani prikazi nekadašnjih gradova od Štajerske do Jadrana, a uvelike su pridonijeli točnu zapisivanju toponima prema mjesnim izgovorima.

Plan Rijeke

– Gotovo svi Klobučarićevi radovi pohranjeni su u Štajerskom zemaljskom muzeju, a riječ je o više od 500 sačuvanih skica na 108 listova, na kojima je obuhvatio velike dijelove tadašnje Hrvatske, onovremeno austrijski dio Istre, Štajerske, Kranjske, Gorice i tek mali dio Koruške. Njegov je značaj time prvorazredan kako za Hrvatsku, tako i Sloveniju, Austriju i Italiju. Tada su prvi put kartografski prikazani Gorski kotar, Kapela, Vinodol, Brinje, Modruš te područja uz Unu i Gacku.

Klobučarić je autor i uvelike dovršenog zemljovida jadranskoga obalnoga pojasa sa zaleđem od Labina do Omiša, govori Leideck, dodajući da su za Rijeku i Kvarner najvažniji njegov plan Rijeke s okolicom iz 1579. godine koji se čuva u Ratnom arhivu Austrijskog državnog arhiva i karta kvarnerskog zaljeva iz 1586. godine koja se nalazi u Štajerskom zemaljskom arhivu.

– Prikaz Rijeke iz 1579. izuzetno je vrijedan izvor za poznavanje onovremenog izgleda utvrda, ulica i građevina u Rijeci, a na karti zaljeva iz 1586. vrlo je vjerno prikazao obalu od Plomina do Crikvenice te je tom prilikom i ispravio pogreške nekih ranijih kartografa. Jasno je da ga njegovo djelo čini najvažnijim hrvatskim kartografom svoga vremena, a zbog rada na prvoj topografskoj izmjeri prostora Unutarnje Austrije postao je važnim imenom u povijesti austrijske i srednjoeuropske kartografije 17. stoljeća, naglašava Leideck. Koliko je kartografska ostavština Ivana Klobučarića vrijedna, govori i činjenica da je njegovu seriju karata Nacionalna austrijska UNESCO-va komisija krajem 2022. godine uvrstila u registar Sjećanja svijeta.

Kao što je već navedeno, u fokusu monografije upravo su nova saznanja o djelovanju Ivana Klobučarića, dok je obnašao visoke funkcije unutar augustinskoga reda, prije svega u Rijeci i Fürstenfeldu, a kako naš sugovornik navodi, došlo se do novih podataka o mjestu njegova rođenja i smrti.

Naime, teoriju da je Ivan Klobučarić rođen u Dubašnici na otoku Krku prvi je iznio Fritz Popelka, i to na temelju zapisa na dnu pisma koje je Klobučariću iz Kastva u Rijeku 26. kolovoza 1605. godine poslao Martio Marchesetti. U tim bilješkama spominje svog pokojnog brata Stjepana, neke poslove oko prodaje terena i prisegnute ljude u Dubašnici. Od tada se Dubašnica preuzimala, u cijelosti ili tek s ponekom rezervom, kao mjesto rođenja Ivana Klobučarića, dok se njegovim posljednjim počivalištem smatrao Fürstenfeld ili Rijeka.

Novi podaci

Međutim, novi podaci, koje potvrđuju povijesni spisi, govore u prilog tome da je Ivan Klobučarić rođen u Rijeci, gdje je vrlo vjerojatno i preminuo. O kojim se točno podacima i spisima radi, Markus Leideck detaljno je izložio.

– Prilikom pregleda gradiva fonda Općine Rijeka koje potječe iz razdoblja u kojem je Klobučarić boravio u Rijeci, pronašao sam izvještaje o ubranom osobnom porezu podanika (njem. Leibsteuer) na posjedima riječkih augustinaca za 1577., 1578. i 1579. godinu. Klobučarić se u glavi izvješća izrađenih 1580. godine predstavlja na sljedeći način: »Ja, brat Ivan Klobučarić rođenjem iz Svetog Vida na Rječini u ovo vrijeme vikar navedenog samostana Sv. Jeronima augustinskog reda«. Ova izvješća ujedno su i jedina poznata pismena koja nose ovako jasnu izjavu o mjestu njegova rođenja, tvrdi Leideck, govoreći da je prezime Klobučarić i inače prisutno u Rijeci početkom 17. stoljeća.

S druge strane, nastavlja, spomenuto Marchesettijevo pismo posljednji je pisani trag o Klobučariću koji je umro negdje u razdoblju od primitka tog pisma do travnja 1606. godine. Mjesto njegove smrti ne može se sa sigurnošću utvrditi, ali poznato je da je tijekom 1604. i 1605. usmjeren na kartografsku obradu Kranjske i Istre, nakon što je na isti način već obuhvatio četiri petine Štajerske. Ploča podignuta u Fürstenfeldu navodi da je Klobučarić umro u bijegu pred Mađarima, što navodi na pomisao da se u vrijeme smrti nalazio u Štajerskoj. Međutim, ovdje se moraju uzeti u obzir neke činjenice koje proturječe takvoj teoriji. Naime, prilikom upada Bocskaijevih četa u Štajersku u svibnju i lipnju 1605. velik broj gradova i mjesta je opljačkan i spaljen, a stanovništvo je mahom pobjeglo s ovog područja. Tom prilikom su Mađari spalili Fürstenfeld i tamošnji augustinski samostan. Opravdano se stoga postavlja pitanje je li se tada po prilici šezdesetogodišnji Klobučarić odvažio na put u opljačkano te nesigurno područje, s obzirom na to da je samostan u Fürstenfeldu već bio spaljen. Vjerojatno je, s obzirom na navedene prilike, ostao u Rijeci, odnosno na području zapadne Hrvatske, gdje je u sigurnosti mogao raditi, govori Leideck.

Izložba u Državnom arhivu

Uz navedeno, Fritz Popelka pisao je i o zahtjevu brata Jurja Klobučarića iz ljeta 1606. godine u kojem traži Dvorsku komoru da mu isplati zaostalih 50 guldena koje je njegov pokojni brat Ivan trebao dobiti za izradu opisa i kartografske mape unutarnjoaustrijskih zemalja. Nadvojvoda Ferdinand 17. veljače 1607. godine dvorskom je rizničaru naredio da se taj novac isplati preko zakupnika nameta u Rijeci.

– Njegov brat Juraj sa zahtjevom prema Dvorskoj komori u Graz je poslao i Ivanove skice, što upućuje na to da posljednje počivalište Ivana Klobučarića treba tražiti u Rijeci ili na području zapadne Hrvatske. Naime, nije vjerojatno da bi ovaj vrijedni i uporni autor svoj opus, koji je stvarao pet godina, prepustio nekom drugom. Nažalost, materijalne potkrijepe u vidu nadgrobnog kamena nema niti u Hrvatskoj, niti u Austriji, te će ovo pitanje ostati otvoreno i dalje, zaključio je na kraju Markus Leideck.

Izložba i monografija o životu i djelu Ivana Klobučarića, kojima će biti predstavljeni svi njegovi radovi i spomenuta nova saznanja, potkrijepljena i upotpunjena arhivskim gradivom koje svjedoči o njegovu radu, u Državnom arhivu u Rijeci bit će otvorena i predstavljena početkom lipnja u sklopu obilježavanja Međunarodnog tjedna arhiva. Prema riječima ravnatelja Markusa Leidecka, izložba će biti otvorena sve do sredine listopada ove godine, kako bi je mogle razgledati organizirane skupine osnovnih i srednjih škola, a ulaz za posjetitelje će biti besplatan.