U Etnografskom muzeju u Zagrebu do 2. svibnja 2023. godine otvorena je zanimljiva izložba naslovljena »Lica gladi – Sit gladnom ne vjeruje«, čije su autorice dr. sc. Tanja Kocković Zaborski (Etnografski muzej) i dr. sc. Melanija Belaj (Institut za etnologiju i folkloristiku). Kako je objašnjeno u povodu izložbe, u vremenu kada se na svjetskoj razini osmišljavaju strategije borbe protiv gladi i njezina postojanja, autorice izložbom žele osvijestiti glad, ponajprije onu nametnutu, ali i onu samonametnutu.

»Tema gladi ne prikazuje se samo kroz povijest, nego se posebno naglašava i borba protiv gladi u današnjem društvu. Fokusirajući se ponajprije na Hrvatsku, posjetiteljima je tema prikazana i u širem kontekstu gladi u svijetu. Gladi kao činjenice u današnje doba postali smo svjesniji tijekom kriznih vremena koja su pogodila svijet poput pandemije i lockdowna, a Hrvatsku i potresi u Zagrebu i njegovoj neposrednoj okolici te Sisačko-moslavačkoj županiji (u Petrinji, Sisku i Glini). Nedavno započet rat u Ukrajini stubokom mijenja gospodarsku sliku ne samo Europe, već i svijeta, te utječe na raspodjelu hrane, namirnica, njihove dostupnosti i uzrokuje oskudicu, neimaštinu i – glad.

Temi gladi autorice su pristupile s triju aspekata: prvi se odnosi na borbu protiv gladi; u drugome promatraju glad kao sredstvo kojim se može manipulirati masama, ali i pojedincima; treći je posvećen odnosu gladi i tijela. Lice gladi moguće je prepoznati u sve većem porastu poremećaja prehrane, pogotovo mlađe populacije.

Autorice su željele dati tek mali uvid u duboku problematiku gladi, postaviti pitanja i otvoriti raspravu. Nisu željele davati odgovore i nuditi nam rješenja«, navodi se uz izložbu.

Cilj projekta »Lica gladi« je podizanje svijesti o problemu gladi, ali i poremećaja prehrane te važnosti pripreme uravnoteženih obroka za sve dobne skupine, osobito djece i mladih. Stoga se uz izložbu planira niz edukativnih aktivnosti (radionice u suradnji s dnevnom bolnicom za poremećaje prehrane, znanstvena i stručna predavanja, radionice o zdravoj hrani za djecu i odrasle, predstavljanje lokalnih kuhinja i drugo).

Izložba postavljena u zagrebačkom Etnografskom muzeju naročito je aktualna u današnje vrijeme, kad crne statističke brojke pokazuju da je sve više gladi u svijetu. Tako je 2021. godine u svom izvještaju njemačka humanitarna organizacija Welthungerhilfe dala dramatičnu sliku svijeta: glad, pandemija, nestašice hrane i politički neuspjeh na račun najsiromašnijih. Prema izvješću koje je objavio Deutsche Welle, gotovo milijardu ljudi na Zemlji gladuje. To proizlazi iz Globalnog indeksa gladi koji se objavljuje svake godine. Brojke pokazuju da u svijetu trenutačno gladuje oko 811 milijuna ljudi, a još 41 milijun je na rubu gladi. Aktualni Globalni indeks gladi pokazuje da 47 zemalja neće doseći nisku razinu gladi do 2030. godine.

U svojem izvještaju Welthungerhilfe osuđuje povećanje gladi u svijetu i traži od političara da se angažiraju u borbi protiv kriza povezanih s nestašicom hrane. Naime, dramatično se odstupilo od cilja da se glad u svijetu ukine do 2030. – u stvarnosti je glad ponovo u porastu.

S jedne strane su potrebne političke inicijative kako bi se okončali ratni sukobi širom svijeta, a s druge strane potrebni su i financijski napori za suzbijanje akutne gladi. Osim toga, potrebni su obvezujući sporazumi za borbu protiv klimatskih promjena. Svjetska banka prognozira da bi se broj ekstremno siromašnih na svijetu mogao povećati za 150 milijuna. Pola od toga broja otpada na djecu. U Keniji su mnogi zbog mjera protiv pandemije ostali bez posla.

Do nestašice hrane dolazi iz različitih razloga, a glavni su ratovi i sukobi, klimatske promjene i posljedice pandemije koronavirusa. Posljednjih je godina porastao broj i intenzitet oružanih sukoba, a oni su jedan od najvažnijih uzročnika gladi. Tamo gdje bjesni rat, usjevi, polja i infrastruktura su uništeni i ljudi bježe iz svojih sela. Prema indeksu, posebno su afričke zemlje južno od Sahare te zemlje južne Azije pogođene glađu. Najlošije je stanje u Somaliji: na ljestvici ta zemlja ima 50,8 bodova od mogućih 100 (pri čemu manji broj bodova znači da je manje gladi), što je pokazatelj da je tamošnja situacija »vrlo loša«.

Stanje u Srednjoafričkoj Republici (43), Čadu (39,6), Demokratskoj Republici Kongo (39), Madagaskaru (36,3) i Jemenu (45,1) klasificirano je kao »vrlo ozbiljno«. Posebno je zastrašujuće to što, prema pokazateljima Indeksa, 47 zemalja nemaju nikakvu šansu da do 2030. ostvare takozvanu »nisku razinu gladi«.

S obzirom na aktualni rat u Ukrajini, podsjećamo i na Holodomor, poznat i kao Gladomor – umjetno stvorenu glad koja je obuhvatila stanovništvo tada sovjetske Ukrajine, sjevernog Kavkaza te područje oko donjeg tijeka rijeke Volge između 1932. i 1933. godine. Spomen na žrtve Holodomora obilježava se u Ukrajini i diljem svijeta svake godine, četvrte subote u mjesecu studenome. Područja pogođena glađu bila su u većini naseljena ukrajinskim seljaštvom koje je pružalo otpor novoj sovjetskoj ekonomskoj politici, odnosno nesrazmjernom kolektivnom oduzimanju privatno stečenih dobara, zbog čega je Holodomor 2003. godine prvi put javno u Ukrajini proglašen genocidom sovjetsko-komunističke vlasti protiv ukrajinske nacije.

Prema određenim istraživanjima i dostupnim dokazima, samo na prostoru Ukrajine umrlo je između 3 i 7 milijuna ljudi. Neki stručnjaci navode da je ukupno ubijeno i do 10 milijuna ljudi, što Holodomor svrstava u jedan od najvećih zločina 20. stoljeća. Poljski odvjetnik židovskog podrijetla Raphael Lemkin, jedan od autora definicije genocida, prozvao je ovaj zločin »klasičnim genocidom«. Ključnim osobama odgovornim za zločine počinjene u Holodomoru smatraju se sljedeći sovjetski dužnosnici: Josif Visarionovič Džugašvili – Staljin, Lazar Kaganovič, Pavel Postyšev, Stanislav Kosior, Vlas Čubar, Mendelj Hatajevič, Stanislav Redens i Vsevolod Balickij.

Kako navodi Historija.info, vrhunac Gladomora zbivao se u vremenu od veljače do kraja proljeća 1933. godine. Tada je pomor ljudi bio stravičan. Od gladi je umiralo 17 ljudi svake minute, 1.000 svakoga sata, a gotovo 25.000 svakog dana. Masovna glad nadmašila je najgore noćne more – ljudi su pribjegavali kanibalizmu i nestajala su cijela sela. Suočeni sa smrću gladni seljaci su činili sve što je bilo u njihovoj moći ne bi li spasili sebe i svoje obitelji. Neki od njih počeli su jesti pse i mačke. Drugi su lovili ptice: vrane, svrake, lastavice, vrapce, rode te čak i slavuje. Moglo se vidjeti izgladnjele seljake kako pretražuju obalu rijeke u potrazi za ptičjim gnijezdima. Jeli su korov, lišće i koru s drveća, kukce, žabe, puževe…

Kad su te očajničke strategije preživljavanja postale poznate u Moskvi, uslijedila je brza reakcija. Nova uredba zahtijevala je isporuku krzna svih mačaka i pasa. S obzirom na to da je lovačko oružje seljaka bilo odavno zaplijenjeno, mladi komunistički aktivisti počeli su ubijati sve preostale pse i mačke, tako da su seljaci mogli loviti još samo mršave štakore. Kad su fanatični partijski aktivisti dokrajčili pse i mačke, počeli su ubijati slavuje i druge ptice.

Sovjetski povjesničari o Gladomoru u Ukrajini nisu smjeli pisati. Čak je i pojam Gladomor za sovjetsku historiografiju bio tabu-tema, ili se tek spominjao na način koji nije problematizirao dimenzije istrebljenja nesretnoga ukrajinskog naroda. Komunistička država je uništavala povijesne izvore, kao i žive svjedoke Gladomora, kako bi izazvala prekid sjećanja, a time i vječiti zaborav na učinjeni zločin. Pet godina nakon masovnog izgladnjivanja, Sovjetski Savez je 1937. obavio prvi popis stanovništva sovjetske Ukrajine koji prikazuje izrazito smanjen broj stanovnika. Rezultati tog popisa nisu objavljeni, a dvije godine kasnije, 1939., ponovo se obavlja popis stanovništva koji, unatoč ponavljanju, predočava da je u Ukrajini broj stanovnika izrazito smanjen. Staljin je stoga naredio da se popis poništi, dokumenti spale, a popisivači strijeljaju ili pošalju u gulag.

Ukrajinski parlament je 2006. godine okarakterizirao Holodomor kao »akt genocida protiv ukrajinskog naroda«, a međunarodne organizacije nazvale su ga zločinom protiv čovječnosti. Američki Kongres je 1988. godine službeno priznao Holodomor genocidom nad ukrajinskim narodom. Sveukupno do sada 15 parlamenata ili vlada svijeta je ocijenilo kako je Holodomor bio genocid.