Foto Ana Križanec
Radi se o predmetima koje je Klimt sakupljao tijekom života, uglavnom o predmetima iz Kine i Japana te sjeveroistočne Afrike
povezane vijesti
Nakon izložbe »Nepoznati Klimt – ljubav, smrt, ekstaza«, nastale u sklopu EPK projekta, gostovanja u Zagrebu u Galeriji Klovićevi dvori 2022. godine, u Palači šećera je otvorena još jedna izložba posvećena nepoznatom aspektu Klimta, odnosno u struci manje istraženim temama glede velikoga umjetnika – »Klimt i Daleki istok«.
Izložbu, čiji je podnaslov »Nepoznati Klimt i utjecaji dalekoistočne i afričke umjetnosti«, čini dio slikarove osobne kolekcije predmeta s Dalekog istoka i iz afričkih država koji se danas čuvaju u Leopold Museumu u Beču, što je posebno značajno, jer je autorova fascinacija kineskom ikonografijom, japonizmom i afričkim običajima dekoriranja uporabnih predmeta i tekstila značajno utjecala na njegovu karijeru i nastanak najpoznatijih djela iz njegova zlatnoga razdoblja.
Slabo poznata tema
Radi se o jednoj temi, govori kustosica izložbe Deborah Pustišek Antić, »koja je široj publici slabo poznata ili gotovo nepoznata, a što se tiče struke, također je riječ o temi koju je potrebno još dosta istraživati«.
Ideja za izložbu, kaže, nastala je tijekom priprema za onog prvog »Nepoznatog Klimta« za EPK, kad je došlo do susreta s Klimtovim pranećakom Peterom Zimpelom, koji je unuk Klimtove sestre i koji je naslijedio dio Klimtove ostavštine, a pokazao je svesrdnu podršku ovome projektu, pa se tako trinaest predmeta iz te ostavštine izlaže u sklopu izložbe. Publika će tako moći vidjeti i taj ukratko prikazan put od zlatnog razdoblja do posljednjeg kolorističkog perioda.
– Rijeka je i dalje ovdje polazište i za ovu temu, tako da se i dalje može vidjeti devet riječkih slika koje također na određeni način nagovještavaju i te kasnije promjene u Klimtovu stilu i radu. Radi se o predmetima koje je Klimt sakupljao tijekom života, uglavnom o predmetima iz Kine i Japana te sjeveroistične Afrike.
Riječ je o vrijednoj kolekciji, jer je dobar dio njegove privatne zbirke uništen za vrijeme Drugoga svjetskog rata i ustvari nema nekih popisa koji bi svjedočili o tome što je to on sve sakupio.
Jedan dosta važan dokument su fotografije poznatog bečkog fotografa Moritza Nähra koji je fotografirao posljednji Klimtov atelje, na kojima se vidi da je u dnevnoj sobi u ateljeu imao te figure dalekoistočne i afričke provenijencije, a isto tako i veći broj grafika japanskih i kineskih majstora, ističe Pustišek Antić.
Fascinacija Afrikom
Što se tiče fascinacije Afrikom, kustosica pojašnjava kako se Klimt prvi put s afričkom kulturom susreo tijekom djetinjstva, školovanja i rane karijere, kad su afrička plemena dolazila u bečki zoološki vrt, odnosno održavala su se etnografska prikazivanja.
– Ono što smo mi otkrili tijekom rada na ovoj izložbi jest da, iako je od ranije poznato da su i Klimt i njegov kolega, s kojim je dijelio atelje određeni broj godina, portretirali pripadnika jednog od tih plemena, i u međuvremenu se doznalo o kome je riječ – Williamu Dovoni.
Radeći na ovome projektu shvatili smo, dakle, da je to isti afrički mladić kojeg je Franz Matsch naslikao za sliku koja je 1885. postavljena u riječkome kazalištu; princ, sin plemenskog poglavice, to jest kralja iz Gane, što dosad nije bilo poznato, pa se u tom smislu približavamo tome da atribuiramo tko se sve pojavljuje na Matschevim riječkim slikama, kazuje nam Pustišek Antić te dodaje da je veliki slikar već negdje u onoj zlatnoj fazi, na portretu Adele Bloch-Bauer I, počeo primjenjivati ornamente kao motive koje je preuzeo iz afričke umjetnosti, Kine i Japana, da bi onda postupno do kraja karijere, u idućih deset godina, ustvari sve češće primjenjivao te dekorativne motive. Izložba je otvorena do 10. studenoga.
