RIJEKA – Samo dan nakon otvorenja velike izložbe “Usijano more”, u sklopu programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, u Exportdrvu su sinoć otvorene još dvije izložbe u organizaciji udruge “Drugo more” – “Oblomo: zaposlen lijenošću” i “Terra Effluviens”. Interaktivna instalacija “Oblomo” projekt je slovenskog multimedijalnog umjetnika Saše Sedlačeka koji propitkuje lijenost kao oblik rada. Dizajner i povjesničar umjetnosti Nikola Bojić kustos je izložbe “Terra Effluviens”, koja reprezentira umjetnu inteligenciju kroz zvučnu topografiju našega grada.

“Oblomo: zaposlen lijenošću”

Osnovno je pitanje koje instalacija “Oblomo” propitkuje što je točno lijenost te može li i lijenost biti neki vid rada, odnosno krajnji oblik rada u današnje doba sveopće automatizacije. Platforma Oblomo “posrednik” je između tehnologija koje svi koristimo te ekonomske vrijednosti, jer putem te platforme tehnologija se pretvara u određenu ekonomsku vrijednost.

Ova je instalacija smještena u lounge zoni Exportdrva, a sastoji se od ležaljki, senzora i sustava za računalni vid i strojno učenje. Utemeljena na tehnologiji blockchaina s vlastitom kriptovalutom i softverom za strojno učenje, platforma nagrađuje korisnika za njegovu neaktivnost slanjem valute Oblomo Coin u njegov elektronički novčanik.

Taj virtualni iznos može se trošiti na Oblomo tržnici, platformi za razmjenu rada i nerada, na kojoj se roba i usluge mogu razmjenjivati ili prodavati. Sama platforma Oblomo zapravo je web-aplikacija koja radi u svakom internetskom pregledniku, stoga se može koristiti na svakom uređaju koji ima internetsku vezu i web-kameru.

Naime, simbolika imena Oblomo u naslovnoj sintagmi instalacije upućuje na ruski roman “Oblomov” Ivana Gončarova iz 1859. godine, čiji je protagonist poznat kao najljeniji junak u svjetskoj književnosti. Dakle, instalacija “Oblomov: zaposlen lijenošću” svojevrsna je vizionarska reprezentacija pojedinca ovoga stoljeća, odnosno stoljeća u kojem će umjetna inteligencija i roboti obavljati sav posao. I dalje, ljudski je potencijal intelekt, kao i u slučaju s Oblomovom.

Umjetnom inteligencijom i robotima uvelike se smanjuje ljudski utjecaj na okoliš, stoga ova instalacija nosi i važnu ekološku poruku – ljenčarenje je ekološko, zdravo i organsko.

Autor Sašo Sedlaček slovenski je multimedijalni umjetnik te izvanredni profesor za video i nove medije na Sveučilištu u Ljubljani. Dobitnik je brojnih nagrada, a djela su mu dio privatnih i javnih kolekcija. Partneri izložbe su Zavod Aksioma iz Slovenije, koji potpisuje i produkciju, te Fakultet za elektroniku i računalstvo uz Ljubljane.

“Terra Effluviens”

Zaboravljena studija hrvatskog arhitekta Branka Petrovića, stručnjaka za planiranje i prostorni razvoj, “Sistematizacija fenomena čovjekove okoline” iz 1971. godine temelj je ove izložbe koja istražuje odnos prostora i tehnologije, umjetnu inteligenciju i zvučnu kategoriju grada Rijeke koji ima specifičnu topografiju. U tom je istraživanju upravo Rijeka, kao složen teritorij raznih tokova kroz koje se provlače pitanja o budućnosti rada, proizvodnje i čovjekova djelovanja na okoliš, temelj analize. Inicijalna Petrovićeva studija objavljena je za vrijeme Jugoslavije, uslijed hladnoratovske napetosti, brojnih poznatih tehnofuturističkih vizija toga vremena, no i bitnih, rastućih ekoloških problema.

Tridesetak dijagrama koji su objavljeni u izvornoj studiji, znak su prepleta ljudskih, tehnoloških i prirodnih sustava, a njima je autor Petrović povezao tehnološka predviđanja s novim poimanjem prostora i vremena te s budućom dinamikom planetarnog ekosustava. Takvo što može se smatrati svojevrsnim prikazom trenutnoga stanja i krize u kojoj se nalazimo, pa izložba pruža nov uvid o utjecaju čovječanstva na Zemlju.

Središnja je tema izložbe Homo Effluviens, nova forma umjetne inteligencije, “živog” i hibridnog entiteta s kojim je moguća komunikacija. Zvučni krajolik nastao sonifikacijom podataka i zvučnim snimkama određenih lokacija dao je novu topografiju grada Rijeke koja se može istražiti kroz interaktivne sonične objekte postavljene u prostoru Exportdrva.

Kustos izložbe i autor koncepta povjesničar je umjetnosti Nikola Bojić, koji istražuje odnos prostora i tehnologije. Bojić je sudionik više istraživanja, konferencija, a trenutno je asistent pri katedri za teorijske predmete Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu. Autori izložbe su Branko Petrović, Damir Prizmić, Damir Gamulin, Miodrag Galović, Miro Roman, Ivo Vičić, dok su za diskurzivni doprinos zaslužni Gediminas Urbonas, Damir Ugljen, Armina Pilav, Martin Guinard, Merve Bedir, Ivica Mitrović, Donato Ricci, Louise Carver, Gary Zhexi Zhang, Jamie Allen, Idis Turato, Ida Križaj Leko i Boštjan Surina.