Arheološki muzej u Zagrebu ugostio je izložbu plakata »Priča o Haninom kovčegu«, koja je postavljena u povodu Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta koji se obilježava 27. siječnja. Želeći upoznati japansku djecu s temom holokausta, Fumiko Ishioka, ravnateljica Tokijskog centra za obuku i izvore o holokaustu, 2000. godine nabavila je paket od Državnog muzeja u Auschwitzu, koji je sadržavao kovčeg jednog od zatočenika ovog zloglasnog koncentracijskog logora.

Kovčeg je izazvao zanimanje djece, koja su se raspitivala o životu i sudbini njegova vlasnika. Uz poznavanje samo imena – Hana Brady – i njezinog datuma rođenja navedenih na koferu, Ishioka je na kraju razotkrila priču o životu djevojčice Hane iz češkog gradića Nove Mesto na Morave i njezinog brata Jirija, koji je holokaust preživio i poslije rata je emigrirao u Izrael, a kasnije u Kanadu. Izložba »Priča o Haninom kovčegu« donosi njihovu priču.

Autor izložbe je Lubomir Šula, koji je u vrijeme nastanka izložbe bio ravnatelj Centra za djecu i mladež u Haninom rodnom gradu. Izložba »Priča o Haninom kovčegu« postavljena je u nizu gradova diljem Češke, a u studenome 2022. godine predstavljena je i u sjedištu Vijeća Europe u Strasbourgu. Riječ je o izložbi koja donosi priču i sjećanje na čehoslovačku židovsku djevojčicu Hanu Brady (Bradyová, 1931. – 1944.), koja je ubijena u plinskim komorama njemačkog koncentracijskog logora Auschwitz. Njezina je obitelj živjela u Novom Mestu na Morave u Čehoslovačkoj. Nakon okupacije Čehoslovačke od strane nacističke Njemačke i stvaranja Protektorata Češke i Moravske 15. ožujka 1939., na ovom su se području počeli primjenjivati diskriminirajući Nürnberški zakoni. Tada osmogodišnja Hana i njezin stariji brat Jiri (George) gledali su kako su im nacisti uhitili i odveli roditelje i nikada ih više nisu vidjeli. Hana i njezin brat poslani su najprije u koncentracijski logor Theresienstadt, a 1944. Hana je deportirana u Auschwitz. Dok je njezin brat preživio radeći kao radnik, Hana je nekoliko sati nakon dolaska 23. listopada 1944. poslana u plinsku komoru i njezino je tijelo spaljeno s ostalim žrtvama u pećima u krematoriju.

Priča o Hani Brady prvi put je postala javna kad je Fumiko Ishioka, japanska edukatorica i ravnateljica Tokijskog centra za obuku i izvore o holokaustu, prije 23 godine izložila Hanin kovčeg kao relikt koncentracijskog logora. Posjetivši Auschwitz 1999., Ishioka je zatražila na posudbu dječje predmete, stvari koje bi prenijele priču o holokaustu drugoj djeci. »Otišla sam u Auschwitz i zatražila neke dječje stvari. Izričito sam tražila cipelu, dječju cipelicu, i kovčeg. Upravo kovčeg, jer on govori priču o tome kako su se djeca, koja su prije živjela sretno sa svojom obitelji, prevozila i smjela ponijeti samo jedan kofer. Kovčeg prikazuje ovo putovanje. Mislila sam da bi predmet poput kofera bio vrlo važan kako bi djeca u Japanu naučila što se dogodilo djeci u holokaustu. U Japanu je holokaust tako daleko. Neki ljudi ne vide nikakvu vezu. No, kada pogledaju kofer, ova su djeca šokirana. To im je stvarno puno pomoglo da se usredotoče na ovaj jedan mali život koji je izgubljen. Mogu je povezati sa sobom i pokušati razmišljati o tome zašto se takvo što moglo dogoditi djevojčici poput nje. Zašto židovski narod? Zašto djeca?«, objasnila je Ishioka.

Na kovčegu su ispisani ime i datum rođenja te njemačka riječ waisenkind – siroče. Ishioka je počela mukotrpno istraživati Hanin život i na kraju je pronašla njezinog preživjelog brata u Kanadi. Vezano za Hanin kovčeg postoji i jedna kontroverza. U veljači 2004. Lara Brady, Hanina nećakinja, otkrila je nedosljednosti između izloženog kovčega i kofera na slici s Haninom prijateljicom. Ne samo da se fizički kovčeg činio novijim nego na fotografijama, već je i položaj ručke bio obrnut. U ožujku su se Fumiko Ishioka i Jiri Brady raspitali o kovčegu kod ravnatelja muzeja u Auschwitzu, koji im je objasnio da je replika stvorena na temelju slika nakon što je originalni kovčeg uništen u požaru 1984., dok je bio posuđen izložbi u Birminghamu. Budući da je osoblje muzeja to izostavilo kad ga je posudilo Tokijskom centru za obuku i izvore o holokaustu, činjenica da je kovčeg replika prošla je nezapaženo nekoliko godina. Obitelj i Centar tvrde da replika čak i kao takva predstavlja doprinos odgoju za ljudska prava i mirovni odgoj te nije umanjena nedostatkom autentičnosti.

Priča o Hani Brady i kako je njezin kofer odveo Ishioku u Toronto postala je tema dokumentarca CBC-ja. Karen Levine (rođena 1955.), producenticu tog dokumentarca, prijatelj koji je bio izdavač i čiji su roditelji preživjeli holokaust potaknuo je da priču pretvori u knjigu »Hanin kovčeg«, koja je objavljena 2002. godine. To je djelo postalo bestseler i dobilo je nagrade Bank Street College of Education Flora Stieglitz Straus Award, National Jewish Book Award i nekoliko kanadskih nagrada za dječju književnost. Knjiga je prevedena na više od 20 jezika, a 2006. osvojila je i nagradu Yad Vashem. Kako se navodi u opisu knjige, na neizvjesnom putovanju po Europi i Sjevernoj Americi Fumiko traga za odgovorima. Misterij kofera je vraća sedamdeset godina u prošlost, mladoj Hani i njezinoj obitelji, čiji je sretan život u malom češkom gradu zbog invazije nacista krenuo nizbrdo. Kao najbolje muzejske izložbe, Hanin kovčeg pokazuje kako činjenice i predmeti, združeni, mogu vrlo osjećajno i veoma osobno slaviti svoju temu. Prema pisanju Toronto Stara, umješno i s velikom osjećajnošću, Levinova je jednu u drugu utkala dvije priče koje se uzajamno stalno smjenjuju: povijest o jednom tragično prekinutom mladom životu i priču o neumornoj potrazi Fumiko Ishioka za odgovorima. Godine 2009. Larry Weinstein snimio je film pod naslovom »Unutar Hanina kovčega«, dirljivu priču o dvoje djece koja su odrastala za vrijeme Drugoga svjetskog rata u tadašnjoj Čehoslovačkoj i strašnim iskustvima kroz koja su prošla samo zato što su bili rođeni kao Židovi. Radnja polazi iz sadašnjosti kada skupina japanskih učenika i njihova učiteljica Fumiko Ishioka koriste kovčeg koji potječe iz nacističkog logora smrti kako bi saznali o životu njegove vlasnice, Hane Brady, Židovke koja je bila zarobljena kao dijete tijekom Drugoga svjetskog rata. U ožujku 2000. godine taj je kovčeg stigao u Japan. Učenici koji su ugledali izloženi kofer bili su puni pitanja. Tko je bila Hana Brady? Što joj se dogodilo? Od Fumiko Ishioka, njihove učiteljice i direktorice centra, tražili su da pronađe odgovore na ta pitanja.

Koliko je ova priča važna, naročito za približavanje i osvještavanje problema holokausta mlađim generacijama, govori projekt koji se provodi u hrvatskim školama. Prema izvješću Srednje strukovne škole Varaždin iz 2019. godine, još jedan od brojnih projekata u Srednjoj strukovnoj školi je i eTwinning projekt pod nazivom »Kovčeg sjećanja«, a koji zajedno s učenicama 1. K razreda u sklopu nastave engleskog jezika provodi profesorica Monika Tuk. Riječ je o međunarodnom projektu u kojem sudjeluju partneri iz Hrvatske, Poljske i Amerike. Riječ je o dvije srednje škole iz Varaždinske županije, šest osnovnih škola s područja Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske te Vukovarsko-srijemske županije, kao i dvije srednje škole iz Poljske te jedna iz Amerike. »Jedan od ciljeva projekta je razvijanje kritičkog mišljenja i tolerancije učenika kroz temu holokausta. Sam projekt sastoji se od nekoliko faza, a sastavni dio projekta su radionice o identitetu i ljudskim dilemama, gledanje dokumentarnih i igranih filmova, priprema literarnih radova i grafita s citatima te organizacija izložbe kako bi kroz temu holokausta učenici razvili samosvijest uz poštovanje drugih i drukčijih kao polazište aktivnog i odgovornog građanstva. Dio projekta koji je ostvaren odnosi se na prezentacije o židovskoj kulturi, radionice o identitetu, kao i analizu filma »Unutar Hanina kovčega«. Glavni dio projekta vezan je za kovčeg koji putuje od škole do škole i u koji su partneri stavili određeni predmet (molitveni šal, Davidovu zvijezdu, porculansku lutku, knjigu i slično).

Kovčeg putuje kako bi učenici istraživali njegov sadržaj te odgonetali zašto su pojedini predmeti u njemu. Prije nekoliko tjedana stigao je i u našu školu te je osim analize njegovog sadržaja popraćen i kreativnim literarnim radovima učenika, a najbolji će također biti izloženi i predstavljeni. Projekt razvijanjem empatije, znatiželje i drukčijeg pristupa radu omogućuje predstavljanje tragedije židovskog naroda, a pričama o kovčezima iz tog vremena cilj je pobuditi suosjećanje i razumijevanje za svaki vid ljudske patnje koji proizlazi iz ratnih zbivanja«, izvijestila je Srednja strukovna škola Varaždin.