Dvije izložbe – samostalne izložba Hane Miletić »Komadi« i »Zabava pjesnika: Božidar Rašica«, u povodu obljetnice njegova rođenja i smrti – otvorene su u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci početkom srpnja. Prva izložba, »Komadi« Hane Miletić, koja kao osnovno »tkivo« uzima tekstilne instalacije, otvorena je do 2. listopada ove godine, a druga izložba, »Zabava pjesnika: Božidar Rašica«, koja donosi četrdesetak autorovih neizlaganih radova u različitim tehnikama, otvorena je do 17. rujna ove godine.

Ime Hane Miletić svakako je poznato poklonicima (suvremene) umjetnosti, no zasigurno onima drugima koji možda i nisu istinski ljubitelji, pa tu i tamo posjete neku izložbu, nije nepoznato. Radi se, naime, o perspektivnoj mladoj hrvatskoj umjetnici svjetskoga glasa, koja je imala više izložbi, skupnih i samostalnih (WIELS Bruxelles (2019.), Bergen Kunsthall (2021.), 13. Sharjah bijenale (2017.), Metro Pictures New York (2019.), i druge).

Izložba Hane Miletić / Snimio VEDRAN KARUZA

Iz obitelji

Umjetnički izričaj i/ili jezik temeljen na tekstilu i njegovog izradi specifikum je ove umjetnice, a inspiracija za to dolazi iz njezine obitelji. Stoga je upravo tekstil polazište i materija i njezine aktualne izložbe u riječkom MMSU-u. U kontekstu te izložbe sam prostor, odnosno lokacija održavanja je itekako važna, jer se radi o »site specific« i »context specific« izložbi, osmišljenoj upravo za prostor MMSU-a i njegov širi kontekst koji podrazumijeva njegovu prošlost i sadašnjost. Tako sama izložba i izložene tekstilne intervencije vode svojevrstan dijalog sa samim prostorom u kojem se nalazi, kao i sa svime onime što taj prostor znači ili je značio. Iako je možemo okarakterizirati kao prostorno i kontekstualno specifičnu u cjelini, ona uključuje i neke od starijih radova koji nisu kontekstualno izravno vezani za Rijeku, no vezani su za kontekst tkanja i/ili tekstila te se nalaze u prvom izložbenom prostoru.

Izložba Hane Miletić / Snimio VEDRAN KARUZA

Grupa radova koji se nalaze u tome prostoru svojevrstan su uvod, možemo reći, u autoričin rad, odnosno njezine ranije izložbe poput onih »Materijali« iz Pule (2020.), »Nespojivi« (2020.) ili pak »RAD« (2019.). Ti radovi, također tekstili većega formata, svojom opstojnošću i semantikom ukazuju na njezine ranije intervencije u smislu svojevrsne dokumentarističke rekreacije, seciranja, razlaganja, ukazivanja i povezivanja prošlosti i sadašnjosti, konteksta i značaja – rada, tekstila, industrije – trikotaže u Puli, zagrebačke tvornice konca Unitas ili pak tepiha nastalog u suradnji sa zabočkom tvornicom Regeneracija.

Autoričin je rad na pripremi riječke izložbe uključivao istraživanje povijesti riječke industrije, točnije tvornicu duhana, Harterinu »krparnicu«, no i riječku tekstilnu industriju RIO. Na temelju njezina posjeta toj tekstilnoj kući nastaje »site specific« instalacija koja se sastoji od gomile krojačkog otpada. Prostorna instalacija smještena u međuprostoru ili drugome od triju glavnih prostora koji povezuje dvije izložbene cjeline zapravo je referenca na nekadašnju riječku »krparnicu«, a u rekontekstualizaciji ili (re)kreiranju doživljaja, sjećanja, asocijacija, te negdašnje »krparnice« pomaže i zvučna instalacija »Za pauke« autorice Lieven Dousselaere, koja donosi suvremen, posve eksperimentalan odjek i upućivački signal rada, to jest signal procesa tkanja i svega što on uključuje u zvukovnome smislu.

Izložba Hane Miletić / Snimio VEDRAN KARUZA

Iz Rijeke

Treći pak izložbeni dio opet je kontekstualno i prostorno specifičan, jer je proizašao iz autoričina boravka u Rijeci, tijekom kojeg je otkrivala zanimljivosti i posebnosti grada, posebice Ružićeve ulice, Hartere, Benčića, Potoka, Kantride, Industrijske ulice, pa gotovo topografski uočeni fragmenti i vizure grada rezultiraju raznim popravcima i prekrajanjima, prozora nekih zgrada, automobila, ulica ili kakve opreme. U prenesenome značenju, ono uočeno su detalji koji su dio naše svakodnevice i naše stvarnosti, oni koje možda ne primjećujemo, a ovdje su rekonstruirani ili rekonfigurirani tekstilnim intervencijama koje upućuju na kompleksne efekte deindustrijalizacije. Tekstil je, dakle, ujedno polazište i odredište, no značenjski puno šire.

Izložba Hane Miletić / Snimio VEDRAN KARUZA

Razumijevanjem društvenog u tekstilnom procesu ili tekstilnoga u društvenome procesu, ili samo haptičkim trenutkom, tekstil postaje jasno mjesto »zašivanja« preko radničkoga reza koji je učinila deindustrijalizacija, oblikujući tako koloplet osjećaja nostalgije, pripadanja i onog puno većeg, gubitka – individualnog i kolektivnog. Stoga izložbu »Komadi« Hane Miletić, no i neke njezine ranije izložbe i radove, između ostaloga, možemo okarakterizirati kao tekstilne intervencije koje projiciraju industrijske »strukture osjećaja« o kojima govori Chiara Bonfiglioli, odnosno kao znak radničke post-socijalističke nostalgije za prošlim, onim izgubljenim u industrijskome smislu te za svime onime što je ono za pojedinca značilo – primjerice egzistenciju i kolektiv/zajedništvo.

Metodama popravljanja i recikliranja tekstili Hane Miletić daju širu dijakronijsku sliku koja pokazuje liniju društvene promjene kroz vizure industrije tekstila, njegove proizvodnje, opstojnosti i opticaja, namjene i prenamjene, mogućnosti, kao i brojnih asocijacija. Ujedno ostavlja prostora za promišljanje o samome radu i proizvodnom procesu tekstila – današnjem procesu duplikacije, pluralizma, konzumerizma i općenito života »kao na traci« kao dijela postmodernističkog načina življenja. Tekstilne su intervencije Miletić, stoga, ujedno estetske i konceptualne, a u suštini, pukom objektnošću i kontekstom koji imaju, vezivno su tkivo nečeg većeg – društvenog i ekonomskog. Tekstili postaju mjesto pregovora, mjesto dijaloga i mjesto sugestije, mjesto mogućnosti; kritički narativ i ambivalencija.

Zabava pjesnika

U povodu 110. obljetnice rođenja i 30. obljetnice smrti Božidara Rašice MMSU je priredio izložbu »Zabava pjesnika: Božidar Rašica« kao svojevrsnu posvetu autoru koji je djelovao kao arhitekt, slikar i scenograf, čime ostaje zabilježen kao prominentna figura hrvatske umjetnosti. Ujedno arhitekt koji je projektirao više zagrebačkih zgrada, stambenih, poslovnih, školskih i drugih, urbanističko-arhitektonskih planova, on je više njih i adaptirao, a značajan je i po inovativnosti kazališne scenografije. Karakteristika je njegova rada ujedno apstraktnost i figurativnost.

»Zabava pjesnika: Božidar Rašica« / Snimio Vedran KARUZA

Izložba naziva »Zabava pjesnika: Božidar Rašica« zapravo je dvojna izložba koju čine postavi »Horizonti« i »Kamenolom«, a donosi četrdesetak autorovih većinskih neizlaganih radova. Sam naslov izložbe upućuje na autorovu produktivnost, njegovu svestranost, značaj, kao i, uostalom, njegovu filozofiju rada koja je jasno izražena u njegovoj izjavi: »Ne bez razloga, mnogi se pitaju kako sam uspijevao raditi na toliko područja? Neki uvaženi slikar tvrdio je da sam »Sontags Maler«, što je očito imalo pejorativni prizvuk, vuklo je na amaterizam. Neki slikari govorili su mi da sam najbolji arhitekt među slikarima, dočim su neki arhitekti tvrdili da sam najbolji slikar među arhitektima. Jedni i drugi pitali su se koja je od mojih djelatnosti profesija, a koja hobi. (…) Na kraju: stvarao sam ponekad brzo i lagano; nekad površnije, nekad studiozno, ponekad mukotrpno i bolno, nekad sa suvremenim samouvjerenjem, da bih ponekad bio pun dilema. Ali nikad se nisam plašio stvarati.«

Između tradicije i eksperimenta

Upravo zato i sama izložba je, s ciljem nepretencioznog veličanja ili uvida u njegovo stvaralaštvo, dvojna – između tradicije i eksperimenta. Prvi je postav, »Horizonti«, komparativnog karaktera i okuplja autorove apstraktne, primorske i istarske motive, a drugi postav, »Kamenolom«, likovno-dokumentarnog je karaktera te uključuje slike s crtežima koji su prethodili, uz prepoznatljiv toponim, kamenolom u Vrsaru. Radovi su u različitim tehnikama; većinski gvaš, tempera, pastel, flomaster, a većina je radova nastala u i oko osamdesetih godina, no ima i nekih ranijih radova, primjerice »Zabava pjesnika« iz 1963.,«Autoportret« iz 1955. »Bez naziva« iz 1963 ili »Kompozicija« iz 1952. godine.

»Zabava pjesnika: Božidar Rašica« / Snimio Vedran KARUZA

Sagledavajući radove u cjelini, jasno je kako se radi o klasičnim pejzažima koji su obilježili njegovo stvaralaštvo, no i onim radovima koji pokazuju utjecaj EXAT-a 51 čiji je bio suosnivač. Imajući u vidu autorovo cjelokupno stvaralaštvo i djelovanje, radovi su organizirani, to jest postavljeni ambijentalno, čime su u suglasju s njegovim istaknutim scenografskim rješenjima. Radovi pokazuju paletu neutralnih boja, uz one koloristički vrlo naglašene.

»Zabava pjesnika: Božidar Rašica« / Snimio Vedran KARUZA

Priroda spram čovjeka

Motivski je jasno kako su Rašici u fokusu tradicionalni slikarski, primorski svakodnevni motivi, primjerice ravnica, vrlo često, no ne i uvijek, ponad mora. Motivi su vidljivo temporirani u toplije dijelove godine, proljeće i ljeto, uvijek u kolorističkoj sonanci. Takva sonanca, uz često podebljane, meke linije, pridonosi osjećaju topline, prirodnoga sklada, dodira kopna i mora i njihovoga prožimanja u gotovo ditirambnom tonu. Mnogi naslovi djela jasno upućuju na specifično odabranu lokaciju, no te naslove, kao i ostatak djela, možemo svesti pod njegov doživljaj, njegov autorski osjet Mediterana u kojem se ističu prvenstveno boje, no i oblici, svjetlost, kakve zidine i zidići, ulice i drugo. Tek jedan autoportret dominantne crvene boje, opet u kolorističkoj sonanci s ostatkom slika, remeti slijed slika kojima je priroda pokretač i okosnica, no moguće da je upravo tim i takvim tematskim uplivom autorova portreta sitnim »zarezom« potpuno zaokružena idejna dominantna – priroda spram čovjeka.

»Zabava pjesnika: Božidar Rašica« / Snimio Vedran KARUZA

S druge strane, drugi postav »Kamenolom« upućivačkog je naziva i tematizira kamenolom u Vrsaru, a autor, predlažući njegovu revitalizaciju i njegovo urbanističko rješenje, donosi vlastitu viziju toga kamenoloma, čime pokazuje svoju svestranost i veliko interdisciplinarno znanje na sjecištu više disciplina, od humanističkih do tehničkih znanosti. Doprinos Rašice arhitekturi dvadesetog stoljeća vidljiv je u mnogim projektima, stoga je posve neupitan, no dodatno je potvrđen propitivanjem kamenoloma i uopće uočavanjem njegova značaja i važnosti, kao i njegove revitalizacije.

Dvije izložbe u riječkome Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, »Komadi« Hane Miletić i »Zabava pjesnika: Božidar Rašica«, tematski, prostorno i značenjski su odvojene, donose uvid u dvoje različitih umjetnika, no dvije su uspjele izložbe koje svakako vrijedi pogledati.

»Zabava pjesnika: Božidar Rašica« / Snimio Vedran KARUZA