RIJEKA  Fascinantne fotografske zapise o jednome od najizoliranijih krajeva Sibira i njegovim stanovnicima, Tofalarima, okupila je u Galeriji Pasaž novootvorena izložba »Sibirska Tofalarija – život u izoliranim selima« autora Branislava Brkića, kojom posjetitelji imaju priliku uroniti u svijet u kojemu svakodnevni život diktiraju oni surovi uvjeti prirode.

Svaka od izloženih fotografija donosi priču o ljudima, krajoliku i duhu jednoga naroda, stoga se ne radi samo o vizualnome dokumentu, već i emotivnome zapisu koji dočarava snagu, toplinu i autentičnost zajednice koja opstaje unatoč vremenu i povijesnim previranjima.

Živi organizmi

»Pišući u svojoj knjizi ‘What Do Pictures Want’ o potrebi promjene percepcije slike«, govori Ivica Nikolac, »autor William J. Mitchell naglašava kako su fotografije poput živih organizama«, pa bi »njihova referentnost, po njemu, trebala proizlaziti iz jedinstvenog karaktera prostora unutar kojeg djeluju, kao i povijesnog konteksta koji je u njima latentan«, što je slučaj i s fotografijama Brkića »koje u sebi sadržavaju Zeitgeist dvaju stoljeća i nude percepciju koja prkosi našoj mašti i pomiče granice estetike«.

– Ljepota Brkićevih fotografija je u njihovoj jednostavnosti i prirodnosti. One nam pokazuju kako, tamo negdje daleko, još uvijek postoji bajkovito, šagalovski slikovito, ruralno okruženje, svojevrsna oaza u kojoj vrijeme teče drugim mjerilima. Te nam fotografije, scenu po scenu, prikazuju svu surovu ljepotu života u Tofalariji. Premda imaju karakteristike dokumentarnog, njegove fotografije likovnošću, preciznom kompozicijom, zagasitošću boja i odsutnošću režiranog, djeluju duboko emotivno. Jasno, ali ipak višeznačno, one bilježe elemente stvarnosti tako da ih se može promatrati u kontekstu različitih zadatosti zatečene kulture življenja, ali i kao komentar svih politika koje su utjecale na viđeno. One su svojevrsno pedagoško tumačenje vremena i mjesta u kojem su nastale, pokazuju emotivni autorov odnos prema viđenom i uvlače nas u magične, gotovo nadrealne, izgubljene svjetove, što istovremeno određuje i način na koji ih treba vrednovati, kao žive slike vremena, pojašnjava Nikolac te dodaje da »Brkić pristupa fotografiji kao umjetničkoj formi samo okvirno, propitujući kroz njih granice između umjetničke i dokumentarne fotografije«.

Oaza zatišja

Da fotografska knjiga »Sibirska Tofalarija« u svijetu »koji je preplavljen slikama i brzim informacijama«, »predstavlja oazu zatišja i jedinstveno putovanje kroz prostore koji su daleko od užurbano­sti modernog života«, pa »svaka stranica knjige poziv je na meditaciju, prostor za duhovni odmor i inspiraciju«, ističe i Boro Rudić, majstor fotografije Foto saveza Makedonije.

– Fotografirajući prizore koji nisu samo vizualno privlačni, već duboko emotivni i promišljeni, Branislav Brkić, inspiriran estetikom i stilom fotografa National Geographica, uspijeva uhvatiti suštinu tih zabačenih krajeva, ne namećući svoje fotografije promatraču, već ga preko njih pažljivo uvodi u univerzum prožet čistim emocijama, spokojem i harmonijom. Ove su fotografije medij kojime nam autor prenosi mir, smirenost i raskoš tih zaboravljenih svjetova. To su prozori kroz koje možemo vidjeti dušu ljudi koji žive jednostavnim, ali ispunjenim životom. Svaka fotografija je poput kadra iz filma koji ostavlja dubok utisak, stvara osjećaj da smo upravo napustili filmsku salu ispunjeni spokojem i zadovoljstvom. Emocije, mirisi i zvuci tih idiličnih prostora lebde u zraku, čineći da poželimo da budemo dio tog svijeta, da se krećemo među tim ljudima, da doživimo taj usporeni život bez žurbe, ilustrira Rudić te dodaje da nas Brkićeva knjiga fotografija »poziva da zavirimo u svijet koji je iskren, suštinski lijep i duboko emotivan«, kao i »da usporimo i da se fokusiramo na sitnice koje često prolaze neprimijećeno«.

Izložba se može pogledati do 4. travnja, radnim danom od 18 do 20 i subotom od 10 do 12 sati.