Nije izgledalo kao da će riječka publika uvažiti činjenicu da je u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti bilo otvorenje izložbe jedne od najvažnijih hrvatskih suvremenih umjetnica, Sanje Iveković, negdje u vrijeme kad je otvorenje zakazano.

Oko 19 sati prostor Muzeja, u kojem se izložba baš lijepo smjestila u kombinaciji izložaka, videoradova, i transparentnih folija s tekstom, bio je sablasno prazan.

No u sljedećih petnaestak minuta dogodilo se malo čudo, pa je u prostor nahrupila ozbiljna grupa ljudi, koja će otvorenju dati ton koji zaslužuje.

Kustosice, Branka Benčić, ujedno i nova ravnateljica Muzeja, u svom prvom kustoskom radu na novoj funkciji, i Sabina Salamon, mogle su odahnuti

Metafora političke subverzivnosti

Umjetnica je i tako bila opuštena, toliko da je kao svoj govor na otvaranju odlučila pročitati rečenicu iz jednoga svoga rada, koju prenosimo onakvom kakva je prezentirana u radu, s pravopisnom greškom: “Činjenica da se danas naglašava potreba za večom disciplinom i odgovornošću govori nam o tome koliko u nas još uvijek ima ponašanja koja nisu u skladu sa proklamiranim ciljevima.”

Taj je rad iz 1979. godine, i uz fotografije koje izvlače tjelesnost riječi svoje tumačenje nalazi u metafori političke subverzivnosti, pa i ideološkoj ironiji u vrijeme društveno-političkog “omekšavanja”, pročitan danas, u kontekstu obraćanja publici na otvorenju retrospektivne izložbe videoradova pod naslovom “Make Up – Make Down”, otvara jedno sasvim drukčije ironijsko polje, usmjereno umjetničkoj sceni, da ne kažemo tržištu.

Među tom publikom koja je na otvorenje ipak došla u pristojnom broju, bila je i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, no samo kao posjetiteljica, bez protokolarnog obraćanja. To su učinile kustosice, a uz autoricu i voditeljicu otvorenja Jelenu Androić, još i pročelnik Odjela za kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar.

Filmski program

Salamon je u svome obraćanju istaknula da Sanja Iveković svojim radovima, koji na ovoj izložbi dolaze iz raznih izvora, no s polazištem u kolekciji MMSU-a koja broji 12 videoradova, ne uči samo gledati, nego i vidjeti.

Odnosno ta je veza između gledanja i viđenja vrlo suptilna i usidrena u glavnome radu, onom po kojem je izložba i dobila naslov “Make Up – Make Down” iz 1978.

– Kad gledate taj rad, vidite da vam nešto treba biti jasno, što možda ne vidite. On prikazuje autoricu uz laganu pop glazbu kako se šminka, ali ne vidite njeno lice, nego poprsje, i suptilno vađenje šminke i šminkanje.

Dakle uskraćeno vam je ono što biste uobičajeno očekivali vidjeti – rekla je Salamon, zaključivši da je to naznaka metode koju umjetnica koristi u ranim radovima, da je to što želi pokazati zapravo skriveno.

Benčić je posvjedočila da joj je ova izložba vrlo draga, jer je nakon godine dana mandata ravnateljice MMSU-a to prva izložba na kojoj je kustoski sudjelovala, iako je ona osmišljena prije njena dolaska.

O tome je nešto rekao i Šarar, podsjetivši se Slavena Tolja, bivšeg ravnatelja MMSU-a, i govoreći o ovoj izložbi kao ujedno i kraju jednog i početku novog ciklusa u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.

U sklopu izložbe, koja u MMSU-u ostaje otvorena do 5. veljače sljedeće godine, prikazuje se i filmski program, dijelom u MMSU-u, a dijelom u Art-kinu, kojem je kustosica Tanja Vrvilo.