Galerija Crnobori pretvorena je u mjesto mistike, duhovnosti i nostalgije za vremenima koja se gube. Riječki umjetnik, podravskih korijena, Tihomir Ivančan izložio je svoja djela nadahnuta životom na selu, duhovnošću i tradicijom na izložbi pod nazivom »Putevima Ilirije«.

Njegove slike su oslobođene vremenskih granica, a uprizoruju prošlost i tradiciju te tematiziraju ruralni život.

Umjetnost srca i duše

Kustosica Kristina Tamara Franić otvorila je izložbu, istaknuvši Ivančanovu povezanost s Hlebinskom školom, naglašavajući kako su ga podravski pejzaži nadahnjivali od djetinjstva.

Ivančanova djela prožeta bajkovitim motivima i narodnim predajama donose dašak čarolije u Istru te pozivaju publiku da ponovo oživi ljepotu naivne umjetnosti koja se s vremenom marginalizirala.

Tihomir Ivančan pripadnik je mlade generacije umjetnika u području naivnog slikarstva. Svoje slikarske korijene temelji na iskustvima Hlebinske škole, istaknula je Franić.

– Još kao dječak posjećivao je Podravinu, zavičaj svojih predaka, gdje je dolazio u doticaj s tom umjetničkom tradicijom.

Taj prvi susret sa slikarskim izričajem obilježenim bajkovitim koloritom i nadrealnim motivima ostavio je snažan dojam na njega te je odlučio razvijati svoj talent pod utjecajem najpoznatijih hrvatskih naivnih slikara, kazala je.

– Veliko hvala svima što ste došli i podržali ovu izložbu, započeo je kvarnersko-podravski umjetnik, naglasivši kako se ne mora biti akademski slikar da bi se bavili slikarstvom.

»Radujem se što kroz ove slike možemo podijeliti emocije, priče i uspomene koje sam želio oživjeti. Pronašao sam utočište u mogućnosti da kroz umjetnost pričam priče o događajima koje vidim i zamišljam.

Moja poruka je jasna: sačuvajmo naše vrijednosti, kulturu i baštinu, sačuvajmo priče koje govore o nama. Inače ćemo se izgubiti u vremenu« kazao je Ivančan.

Suživot čovjeka i prirode

Govoreći o naivnoj umjetnosti, objasnio je da naiva pripovijeda o suživotu čovjeka sa selom i prirodom. »Sela su posljednja utočišta drevnih sjećanja i običaja.

Bolje da nestanu sela nego da izumru običaji«, zaključio je govor te se na kraju zapitao tko će tada čuvati i slaviti narodne običaje?

Ivančan kaže kako izraz naiva/naivna umjetnost nije uvijek precizno shvaćen jer mnogi umjetnici smatraju da naziv »naiva« ne odražava dovoljno bogatstvo i ozbiljnost ovog izraza, a za svoju umjetnost kaže kako nije najtočniji pojam reći naiva iako se slaže da stilom i estetikom ih publika tako shvaća.

– Za mene, to je umjetnost srca, umjetnost duše. Radi se o likovnom jeziku koji omogućuje umjetnicima poput mene, samoukim stvaraocima, da kroz svoje slike prenesu ljubav prema zavičaju, krajoliku i prirodi, kazuje.

Slike su mu inspirirane mitologijom, duhovnošću i povijesti.

– Kroz umjetnički izraz želim današnjim gledateljima približiti taj svijet koji predstavlja suživot čovjeka s prirodom, posebno s ruralnim prostorom, gdje je ta povezanost uvijek bila snažna, istaknuo je.

»Sela su nekad bila posljednja utočišta narodnih običaja, predaja i sjećanja. Nažalost, danas svjedočimo njihovom nestajanju, zamjenjujemo poljoprivredu i prirodni način života umjetnim rješenjima, što nas udaljava od naših korijena.

Gubitkom sela, gubimo i tu drevnu povezanost sa zemljom i običajima koji su dio našeg identiteta«, zaključuje Ivančan.

Perun i Veles

Njegova djela tematiziraju mitska bića poput vila, patuljaka i starih božanstava, ali ih ne smješta u prošlost tako da su slike bez vremenskog konteksta iako vizualno izgledaju da su smještene u prošlosti.

Za njega, to su simboli prirode, prisutni ovdje i sada, u trenutku. Za figure kaže da su interpretacija prirodnih sila koje nas okružuju, koje su neprestano prisutne u svemu što radimo.

Naše razumijevanje tih sila evoluira, ali sama priroda ostaje ista, kaže, a slike su njegov način da istakne njihovu prisutnost i važnost u našim životima te da podsjeti na povezanost čovjeka s prirodom koja je danas, nažalost, u opasnosti.

– S posebnim poštovanjem pristupam figurama poput Peruna i Velesa – kroz njihov prikaz želim oživjeti njihovu simboliku i važnost u suživotu čovjeka i prirode.

To je vrsta duhovnosti koju smo izgubili, a koja nam može pomoći da ponovo pronađemo ravnotežu koja nam danas nedostaje.

Moja umjetnost je stoga usmjerena k oživljavanju tih vrijednosti i poziva da se vratimo korijenima, obnovimo taj sklad s prirodom i duhovnošću, bez opterećenja religijskim podjelama, zaključio je razgovor.

U današnje vrijeme, uz svoj redovni posao, Ivančan aktivno stvara umjetnost u duhu naive, slijedeći njezine autentične principe. Njegov je rad priznat i nagrađen na međunarodnoj razini.