U galeriji Filodrammatice u subotu je s početkom u 20h održano otvorenje multimedijalne izložbe pod nazivom Kraj svijeta riječke umjetnice mađarskog podrijetla Fanni Tutek-Hajnal.

Riječ je o radu nastalom kao finalni rezultat  višegodišnjeg fotografiranja i snimanja plesa te skladanja autorske glazbe.

Autoricu i samu izložbu je na otvorenju predstavio njezin suprug, profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Nikola Tutek, nakon čega je nastupila izvođačica suvremenog plesa Laia Stevanović u improviziranom, “live” formatu, a u pozadini njezinog performansa je na klaviru također uživo sama Fanni izvodila svoje skladbe.

Inače, podlogu i bazu izložbe čine tri Fannine glazbene kompozicije: Kraj svijeta, Utopija bezosjećajnosti i Jakaranda, koje ona izvodi na klaviru, a na ručno izrađenom, unikatnom glazbalu raža svira riječki glazbenik Ivan Valušek.

Pored toga, tutnjajuća, stalna zvučna pozadina s videa zorno je dočaravala (post)apokaliptičnu atmosferu. Spomenute tri kompozicije pretaču se i na vizualni segment načinjen od plesa uživo i na foto/video zapisima te popratni tekst koji potpisuje Nikola Tutek.

Naime, prvi dio zamišljen je kao kraj svijeta, drugi predstavlja bezosjećajnost, sterilan pristup životu, otupljenost i apatiju, a treći kroz asocijaciju ponovog rađanja i japansko drvo otkriva ponovno spajanje i nudi izlazak iz apokalipse.

Plesačima baleta HNK Ivan pl. Zajc – Marta Voinea Čavrak i Noa Gabriel Siluvangi prisutnima na foto i video zapisima, Fanni je pristupila kao fotografkinja i snimateljica, stvorivši niz upečateljivih zapisa pretvarajući tako ideje i osjećaje u zvuk, zvuk u ples, a ples je polučio ujedinjavanje svih predstavljenih načina umjetničkog izraza. Plesni par je pak svojim umijećem prenio emocionalnu srž samih skladbi kao i priču koja obilježava svaki od tri dijela.

Kako su trenutni egzistencijalni uvjeti vrlo nepovoljni za umjetnost, ali i za naš planet u cijelosti, ova izložba, osim ljepote umjetničkog nadahnuća, izražava i duboku zabrinutost za svijet u kojem živimo. Glazba, ples, video i fotografije zajedno tvore dinamičnu priču o  nedostatku sigurnosti na rubu velikih promjena te posvemašnjoj nemoći, ali i pružaju stanovito utočište kroz prošarani tračak ljepote i nade. Nekoliko punktova unutar izložbe – slušanje skladbe, promatranje pokreta s ekrana, kao i plesnih fotografija suštinski prenose ideju kako bi izgledao svijet nakon njegove propasti i kako bi se ponašanje ljudi mijenjalo shodno situaciji. 

Općenito raznolik umjetnički izričaj igra veliku ulogu u autoričinu životu. Osim što je dugi niz godina svirala klasiku na klaviru, a danas sklada svoje kompozicije za glasovir, gitaru, ukulele, citer i frulu, dugi niz godina bavila se raznim tipovima plesa. Također, interes za fotografiju počela je razvijati 2005. godine te je do sada imala devet izložbi fotografija u Budimpešti i Rijeci, a neke su njene fotografije poslužile za naslovnice knjiga.