Ovog je petka u Galeriji Jurja Klovića u Rijeci otvorena izložba Knjige umjetnika Tihane Karlović i Maje S. Franković. Da se radi o izložbi koja već, ali ne i samo – formatom, izlazi iz uobičajenih okvira, moglo se naslutiti i iz naziva koji je poprilično doslovan, jer su izložene u centralnim dijelovima Galerije bile, između ostalog, i fizičke knjige koje su umjetnice Karlović i Franković kreirale. Riječ je dakle, kako je to kustosica Jolanda Todorović napisala, o neobičnom formatu grafičke produkcije, knjigama umjetnika, odnosno umjetnica, koje predstavljaju graničnu multimedijalnu formu koja u sebi objedinjuje grafiku i skulpturu.

Kako Todorović navodi u svojemu tekstu koji je na otvorenju izložbe pročitala Jasna Rodin, medij je ovo koji spaja riječ i likovnost, koji se promatra kao vizualan sadržaj, ali je istovremeno taktilno dostupan. Upravo ove dimenzije otvaraju beskonačne mogućnosti za izražavanje umjetničke osobnosti, što su dvije autorice, Franković i Karlović, itekako vješto izvele. Premda se razlikuju u stilu, što se na prvu može prepoznati po korištenju ili manjku korištenja boja, ali i u teksturama koje su manje ili više istaknute, umjetnice pak imaju zajedničke karakteristike, a to su, prema Todorović, nevjerojatna inventivnost i sklonost eksperimentiranju u procesima koje njihovo stvaralaštvo zahtijeva.

U radovima Maje S. Franković očit je i čest motiv priroda, pa se tako mogao vidjeti i po koji otisnuti list ili plod, no na ovoj je izložbi autorica predstavila i puno više – potpuno apstrahirane forme otvorene za asocijacije i osobne interpretacije, široke crne linije i strukture… Kako je Franković naglasila na otvorenju, skoro se u potpunosti posvetila grafici te je za nju grafika veliko uzbuđenje – kada radi na matrici, pa otiskuje na preši, svaki puta slijedi veliko iščekivanje.

– Iako unaprijed znate što ćete dobiti, moje čuđenje prema svijetu uvijek iznova bude ogromno. Još jedan razlog zašto se bavim grafikom u boji, posebno trodimenzionalnom grafikom, jest taj što se u likovnom svijetu često smatra da je grafika neka periferna kategorija u odnosu na druge likovne discipline. Smatra se da radovi na papiru nisu jednako značajni kao, primjerice, crteži na papiru ili ulja na platnu, što se percipira kao nešto mnogo važnije. Međutim, sve umjetničke forme su podložne propadanju i sve treba jednako čuvati – istaknula je Franković.

Radovi Tihane Karlović nešto su suptilniji i nježniji, ali izrazito maštoviti – primjerice, knjige su izrađene u različitim grafičkim tehnikama i potom ručno obrađene i povezane, a iz njih se iščitava lako i intuitivno. Doživljaj njezinih radova svakako je minimalistički, no samo vizualno, zapravo i gotovo prividno. Kako nam je Karlović kazala netom nakon otvorenja – ona ne postoji bez grafike, a uvijek kreće od crteža.

– Crtež mi je nekako najintimniji izraz, ali i grafiku promatram kao produžetak crteža. Prvo što me privuklo grafici bila je njena eksperimentalnost. To što u jednom trenutku radite na dvodimenzionalnoj površini, papiru, a prije toga ste morali raditi s materijalom poput ploče za duboki tisak, nešto što nije papir. Matrice su zapravo nositeljice svega, ali na kraju ostaju nevidljive. Ne prepoznajemo ih kao završni umjetnički izričaj, a ipak su ključne. U svom radu često koristim pretiskivanje i u završne radove unosim elemente skulpture. Možda to nisu veliki reljefi ili trodimenzionalne skulpture, ali knjiga mi omogućuje da uključim vremensku dimenziju – zaključila je Karlović.

Izložba ostaje otvorena do 6. prosinca 2024. godine, a može se pogledati radnim danima od 10 do 13 i od 17 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.