RIJEKA – Uhvaćeni trenuci zbilje, portreti konkretnih mjesta ili bilješke konkretnih situacija, možda je najbolji opis recentnog slikarskog ciklusa riječke umjetnice Mirne Kutleša koji je novootvorenom izložbom »Gledanje između slika« predstavljen u Galeriji Kortil.

Dualnost prirode i kulture

Kako je istaknula kustosica Vana Gović Marković, radi se o recentnome slikarskom ciklusu koji je autoričin povratak slikarstvu velikih formata, no »pitanje medija kod Mirne i nije presudno, jer bilo da Mirna radi crteže ili akvarele manjih formata, prostorne instalacije, intervencije u javnim prostorima ili sad iznova slike, riječ je uvijek o pokušajima umjetničkog promišljanja iste teme – dualnosti prirode i kulture od koje smo kao ljudi sazdani«.

– Mirna je jedna od onih umjetnica čiji je pogled primarno usmjeren prema unutra, sve izvanjsko što na ovim slikama vidimo ne odražava toliko našu materijalnu zbilju, koliko Mirninu nutrinu i njezin jedinstven način osjećanja i posredovanja životnih iskustava. Iz navedenih razloga njezin cjelokupan opus koliko god raznovrstan bio, nevjerojatno je konzistentan, zaokružen i autentičan. Posljednji ciklus tome posebice svjedoči, on objedinjava posve različitu motiviku, od dominantnih pejzaža preko animalistike, ljudskih figura, pa sve do arhitekture.

Kao što rekoh, to nisu portreti stvarnih mjesta ili situacija, već su to svojevrsni destilati akumuliranog iskustva, sublimirane predodžbe proživljene zbilje. One Mirnu čas odvode na rijeke i u šume – u prirodu kojoj neodvojivo pripadamo, a čas je odvode pred drevne arhetipove i mitove – pred poputbinu kulture, tumači kustosica.

Nastajanje suptilnih odnosa

Sama autorica pojašnjava kako se na slikama pojavljuju motivi – poput prirode, šume, životinja ili ljudskih figura – kojima se bavila i prije, no »motiv kao takav nije važan, to su uostalom vrlo opća mjesta, stablo, voda, otok, krava, dijete, čovjek«, pa je zanima »kako u kombinaciji i igri tih ogoljenih motiva nastaju suptilni odnosi, određena dinamika koja pokreće asocijacije i procese«.

– Uspostavlja se suživot, jedno ustupa mjesto drugom. Radi se o suštinskim životnim procesima ili određenim principima koji se nalaze u podlozi svakodnevnog, vidljivog. Motiv vode donosi fluidnost, to je nešto što se provlači kroz cijeli ciklus i iznova ponavlja na slikama. Ono čime sam se bavila je taj osjećaj pokrenutosti, prolaznosti, iskliznuća, izmicanja, neuhvatljivosti… a može se odnositi na vrijeme, smisao, pogled. Pa i na slikarsku cjelinu. Također sam željela naglasiti autonomiju pogleda, odnosno gledanja, promatranja kao čina s kojim u slikarstvu sve počinje i završava, govori o svojim radovima Kutleša.

Neovisno o formatu, mediju ili konceptu, piše kustosica u opisu izložbe, »Mirnino stvaralaštvo koherentnim čini posvećenost i dosljednost u promišljanju dvojnosti ljudske naravi koja jednako duguje prirodi koliko i kulturi, a riječ je o Mirninoj metatemi – tematskom određenju višeg reda koje, posebice na izložbi ‘Gledanje između slika’ nudi ključ za razumijevanje njezine motivike čija se raznovrsnost proteže od dominantnih pejzaža preko animalistike, ljudskih figura pa sve do arhitekture«.

Sažimanje totaliteta iskustva

– Gestualnost Mirnina rukopisa nije stoga vođena deskripcijom, već uzbuđenjem sažimanja totaliteta iskustva u jednom jedinom motivu. Pokrenutost jest i opći dojam koji stječemo promatrajući Mirnina platna. Riječ je o dinamiziranim slikarskim površinama koje su u trajnom procesu preoblikovanja.

Na njima forme istovremeno nastaju i nestaju, figuracija često egzistira na rubu apstrakcije, a perspektiva se gubi u teksturi plohe. Kombinirajući različite slikarske pristupe (plošnost i perspektivu, skicoznost i dorađenost, pastozno i lazurno slikanje, tonsku modelaciju i kolorističku modulaciju), Mirna izbjegava motiv dovesti u stadij njegove dovršenosti i odvojivosti od okoline/pozadine. Sasvim suprotno, nastoji sugerirati permanentnu mijenu i uvjetovanost kontekstom, čime autorica donosi intuitivni pogled na suvremeno doba koje je sociolog Zygmunt Bauman označio pojmom ‘tekuće modernosti’, koje rastače sve što je čvrsto, stabilno i trajno pa u naše živote unosi posvemašnju nesigurnost, fragmentaciju i dezorijentiranost.