RIJEKA – Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 7. veljače do 5. ožujka u Galeriji »Josip Račić« predstavlja izložbu »Mrtva priroda« slikara, grafičkog dizajnera i ilustratora Nenada Marasovića. Koncepciju, kao i postav izložbe autorski potpisuje povjesničar umjetnosti i ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi, koji je prije točno trideset godina u Galeriji »Miroslav Kraljević« izložio Marasovićeve radove na temu ženskog tijela u pokretu.

Za prezentaciju umjetnikovog stvaralaštva autor izložbe ovaj put odabrao je radove iz manje poznatog i zanemarenog segmenta bogatog opusa Nenada Marasovića. Riječ je o 11 ulja na platnu iz serije mrtve prirode s motivima hrane, nastalim u razdoblju između 2009. i 2012. godine, a koja prema mišljenju Branka Franceschija predstavlja umjetnikovo najbolje ostvarenje i njegov je istinski doprinos žanru mrtve prirode u hrvatskom slikarstvu. Izložbu prati dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku, u izdanju Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, s predgovorom Branka Franceschija.

»Marasović je prema motivu u duhu izvornog realizma izrazito objektivan. Redovito ga postavlja u središte prvog plana kompozicije, a pozadinu najčešće izvodi neutralnim nanosima komplementarne boje. Tonovi su prigušeni, zagasiti, a osvjetljenje ravnomjerno, bez ekspresivnih prodora svjetla ili njegove igre sa sjenom. Naizgled, kompozicije su monotone i opisne, što je izvrsno sumirano nepretencioznim nazivima kao što su, na primjer, »Komad mesa«, »Raženi kruh«, »Voćni kolač«, »Sve za salatu« ili »Tri ribe«. Ali oko privlači i pažnju plijeni intenzivan osjećaj prikazanog tkiva.

Meso je sočno, svježe i zdravo, ljubiteljima mesa poput mene izazvat će apetit. Koža i oči ribe su vlažni, kora kruha je tvrda, a tijesto razabrano i elastično. Slastičarski kolači saharinski su slatki, povrće sočno, a ovojnica luka odgovarajuće sjajna, suha i hrskava. Vidljivo je da Marasović široku lepezu vlastitog likovnog izraza prilagođava prirodi motiva, evocirajući pritom različite povijesne pristupe žanru. Realistični prikazi komada mesa, voća ili kruha pokazuju kako se tradicija uvjerljivosti nizozemskog slikarstva mrtvih priroda održava još od 16. stoljeća, te i danas živo traje…«, osvrnuo se Franceschi.