RIJEKA – Propitujući identitet, vlastite misli i emocije, studenti diplomskog studija Odsjeka za vizualnu i medijsku umjetnost Akademije za umjetnost i kulturu Osijek svojim radovima okupljenim novootvorenom izložbom »Stojim na leđima divova« u Galeriji O.K., svojim radovima istražuju tehnike, teme i stilove velikana koji su svojim radom ostavili trag u likovnoj umjetnosti čime im ujedno odaju i počast.

Hommage velikanima

Prema riječima Matee Čurčinac koja je napisala popratni tekst za izložbu, studenti diplomskih studija na Odsjeku za vizualnu i medijsku umjetnost Akademije za umjetnost i kulturu Osijek – Filip Anić, Stela Brkanić, Katarina Kovčalija, Leo Pavlović i Jasmina Smajić – izlažu u čast velikanima koji su ostavili prepoznatljiv trag u različitim područjima likovine umjetnosti. S jedne strane, »Antoni Tàpies, istraživač slikarske materije i površine, Egon Schiele, ekspresionist uznemirenih linija i jarkih boja, Mark Rothko, umjetnik apstraktnog ekspresionizma sirovog kolorita i smirenog ritma ploha, Julije Knifer, majstor meandarskih oblika i formi, Henry Moore, avangardni kipar čistih apstraktnih oblika te Jean Arp, dadaist koji spaja organske i apstraktne motive«, pojašnjava, »ključne su figure čije nasljeđe inspirira mlade umjetnike prezentiranih radova«.

Foto Nikola Blagojević

– Novootvorena izložba prikazuje radove kao rezultat preispitivanja vlastitih misli i emocija, traganja za vlastitim identitetom, ali i kao rezultat istraživačkog procesa kroz različite materijale i tehnike. Umjetnost je oduvijek bila most između prošlosti i sadašnjosti, povezujući nas s ključnim figurama koje su oblikovale našu percepciju i identitet kroz stoljeća. Kao hommage tim »divovima« likovne umjetnosti, studenti nastavljaju njihovu tradiciju, stvarajući nove radove kroz moderni objektiv. Kroz svoja djela, oni odaju počast majstorima prošlosti, istražujući njihove tehnike, teme i stilove, dok istovremeno stvaraju nešto novo, suvremeno i osobno. Ova kontinuirana interakcija između prošlih i sadašnjih umjetničkih izraza nije samo nasljeđe koje čuvamo, već i živuća, dinamična veza koja obogaćuje naše razumijevanje i promišljanje prema umjetnosti kroz vrijeme, ističe Čurčinac.

Simbol neumoljivog vremena

Triptih »FAIOTO« Filipa Anića vizualna je epopeja o životnoj odiseji, u kojoj pijesak postaje simbol neumoljivog protoka vremena i slojevitosti iskustava, dok snažni kontrasti boja odražavaju vječitu borbu između svjetla i sjene, vrlina i slabosti. Predmeti nisu tek pasivne materijalne stvari – oni nadilaze svoju opipljivu prisutnost, postajući sastavni dijelovi narativa koji se proteže kroz život, smrt i neizbježni ciklus ponovnog rađanja. Naša tijela i umjetnički izrazi utkane su niti u tom velikom goblenu postojanja, gdje i najmanji detalji pridonose cjelokupnoj slici svijeta.

Foto Nikola Blagojević

Ovim radom, istraživanjem, autor se suočava s pitanjem kako naša interakcija s materijalnim oblikuje našu percepciju i tumačenje stvarnosti, koje su priče objekata koji nas okružuju, kako ih mi interpretiramo i kakve narative stvaramo o njima. Jedno je od pitanja i ono tko ili što postaje središnji protagonist u ovom univerzalnom kazalištu, gdje se granice između značajnog i neznatnog brišu. Rad »FAIOTO« stoga nas poziva na introspekciju, propitujući našu ulogu unutar kozmosa i način na koji osobne priče oblikuju širu ljudsku pripovijest. Triptih je posvećen Antoniju Tapièsu.

Emocionalna složenost

Serija slika Stele Brkanić vizualnom i simboličkom interpretacijom ženskih figura propituje složena emocionalna stanja. Blijede i suptilne siluete otkrivaju duboku unutarnju ranjivost, dok njihovo sklapanje u zaštitne položaje sugerira potrebu za bijegom od stvarnosti. Izlazak figura iz kadra naglašava unutarnji kaos i borbu s emocijama, dok svijetli tonovi stvaraju dojam težnje za stapanjem s pozadinom, gotovo kao pokušaj nestajanja. Paleta nježnih i prozračnih boja stvara eteričnu atmosferu, simbolizirajući fragilnost i prolaznost emocionalnih stanja. Nepoznati identitet figura dodatno pojačava univerzalnost njihovih iskustava, čineći ih ogledalom za svakoga tko se suočava s vlastitim unutarnjim previranjima. Radovi su posvećeni Egonu Schieleu.

Foto Nikola Blagojević

Rad »Dijalozi« Katarine Kovčalije, pravokutnog formata, evocira dojam monokromatskih fotografija iz zaboravljenih obiteljskih albuma, koristeći lazurne premaze crne boje na fragilnom bakrenom papiru. Duboka tmina crnog pigmenta poziva promatrača u unutarnji dijalog, otvarajući prostor za introspektivno i duhovno iskustvo. Slika ne nameće odgovore, već postavlja pitanja, potičući gledatelja da stupi u njezin prostor i pronađe vlastiti smisao.

Suptilna dinamika

Optičkim i konceptualnim igrama sa sjenama i tonovima, serija crteža »Varijacije crne« Lea Pavlovića istražuje ljudsku percepciju; na prvu, sve crne boje izgledaju jednako, no pomnijim promatranjem otkriva se suptilna dinamika – nijanse, teksture i odnosi koji mijenjaju dojam o onome što smatramo »istim«. Rad naglašava da percepcija nije fiksna, već relativna – ona ovisi o kontekstu i međusobnim odnosima elemenata. Koristeći ornamentalne varijacije crne, umjetnik razotkriva iluziju uniformnosti i pokazuje da u suštini ništa nije identično, već uvijek jedinstveno. Kao referencu, autor koristi radove Julija Knifera – njegove naizgled identične meandre, koji pri pažljivijem promatranju otkrivaju individualne varijacije. Kao i Knifer, i umjetnik ističe važnost procesa, gdje dugotrajno iscrtavanje nije samo sredstvo do cilja, već postaje umjetnost sama po sebi.

Foto Nikola Blagojević

Skulptura »Interakcija« Jasmine Smajić istražuje međusobnu povezanost elemenata kroz simboliku vremena – prošlost, sadašnjost i budućnost. Svaki oblik unutar skulpture predstavlja određeni vremenski period, dok njihova stalna međusobna interakcija naglašava neizbježnu povezanost i utjecaj jedne faze na drugu. Skulptura time postavlja pitanje koliko je naša sadašnjost određena prošlošću i koliko ona oblikuje budućnost. Iako se sve neprestano mijenja, interakcija ostaje konstanta. Djelo nije samo razmatranje o vremenu, već i o međuodnosima, bilo ljudskim odnosima, prirodnim ciklusima ili univerzalni procesima, a ujedno je i hommage Henryju Mooreu.

Foto Nikola Blagojević

Suprotstavljene forme

Skulptura »Balans« iste autorice vizualno istražuje dinamičku prirodu ravnoteže, prikazujući međuigru suprotstavljenih formi koje pronalaze harmoniju unatoč svojim različitostima. Djelo odražava načelo prema kojemu stabilnost nije statično stanje, već rezultat neprekidne prilagodbe i interakcije elemenata. Rad nas potiče na razmišljanje o balansu u svakodnevnom životu – kako mali pomaci mogu narušiti ili uspostaviti ravnotežu te kako se balans održava u stalno promjenjivoj svakodnevici. Inspiriran radom Jeana Arpa, ovaj hommage promatra ravnotežu ne samo kao estetski koncept, već i kao suštinsku životnu filozofiju. Izložba je otvorena do 18. travnja, a uz besplatan ulaz može se pogledati radnim danom od 12 do 17 sati.