Foto Ana Križanec
Nova izložba dubrovačkog vizualnog umjetnika i bivšeg ravnatelja riječkog MMSU-a postavljena je u Rijeci
povezane vijesti
Nova izložba dubrovačkog vizualnog umjetnika i bivšeg ravnatelja riječkog MMSU-a Slavena Tolja, predstavnika suvremene hrvatske prakse čije su dominantne forme djelovanja performans, happening, umjetnička instalacija i ambijent, riječkoj se publici u Galeriji O.K. sada obraća site-specific intervencijom »Krakelure, Pavo i ja« zasnovanoj na dekonstruktivnom korištenju značenja svakodnevice i slobodnih asocijacija.
Uslijed zdravstvenih patologija kao »krakelura« koje su Tolja onemogućile u protočnoj verbalnoj komunikaciji, piše Helena Puhara u predgovoru izložbe, Tolj svoje osobne i složene poetike »kao da transponira na podzemni svijet«.
Česti motiv Toljeva promišljanja
S obzirom na to, kaže kustosica Katarina Podobnik, čini se kao da je Toljeva stvarnost, determinirana motivima i temama s »one strane« svijesti, uključujući i sjećanja na živote poznanika i prijatelja pokojnika, kao što je upravo bio i hrvatski fotograf Pavo Urban, koji je 6. prosinca 1991. godine, poginuo snimajući razaranje Dubrovnika i na taj način materijalizirao vlastitu smrt.
– Upravo je Pavo česti motiv Toljeva asocijativnog promišljanja egzistencijalnog rascjepa, a prva je takva reminiscencija, ona nastala prigodom tridesete obljetnice Urbanove smrti, kada je »riječi sjećanja« uklesao u kutni kamen na samome mjestu pogiblje.
U tom smislu, i Helena Puhara u predgovoru ističe kako su život i smrt upleteni u tkivo grada, kao što je i misao o Pavu Urbanu upletena u Toljevu svakodnevicu, pojašnjava Podobnik.
Svojevrsni nastavak bolonjske izložbe
Riječka je izložba, govori dalje, svojevrsni nastavak one bolonjske, otvorene u siječnju u Palazzo d’Accursio.
Za potonju je intervenciju Tolj odabrao dvije Urbanove fotografije, koje su ujedno i dokumentacijom Toljeva performansa iz 1988. godine, a postavljajući ih u sakralni prostor Sale Urbane, Tolj je parafrazirao stihove austrijske pjesnikinje Ingeborg Bachmann: »Zagrlite vremena i gurnite ih u ovo danas«.
S druge strane, »Iskopine iz Florinog vrta«, pronađene uslijed čišćenja vrta dubrovačke galerije »Flora«, okupljaju različite predmete poput raspadnutih limenih posuda, ostataka kostiju, stakala i ostalih korodirajućih objekata kao svjedočanstava vrtlarskih aktivnosti, napose »živoga« ljudskog rada, sada izmijenjenih uslijed dugog boravka pod zemljom, obilježenih zaboravom.
– Poput Dulčićevog »Uskrslog Krista«, naoko beživotni predmeti iskopina, u novom – galerijskom okruženju, kao svjedočanstva prolaznosti, povlače nova, egzistencijalna pitanja.
Postavljajući u prostor asocijativne ili direktne »memento mori« motive, Toljeve akcije »plešu« na samoj granici života i smrti.
Krakelure između lijeve i desne moždane polutke, kao i one između svijeta i ništavila, ostavit će trag i u novom riječkom galerijskom prostoru, zaključuje Podobnik.
