Filip Filković Philatz čekao nas je kraj dobrog, starog buffeta. Jest da bi površan neki promatrač mogao kazati da smo se zapravo našli kraj zgrade zagrebačkog HNK-a, no ako se bolje promotri buffet je to, i buffet je tu, tik uz teatar. A da bi ga se vidjelo, potrebno je samo svesti se na razumnu mjeru, biti na tren mali, a velik kao što je mali, a velik Mali Zagreb.

Mali Zagreb čini, naime, niz minijatura zbog kojih se valja sagnuti i dobro pogledati rubove nogostupa, stepenice, podnožja zgrada… A tamo izlozi starih radnji i obrta, tamo buffet, krznarija, urar, postolar… Cijeli grad nam je tu uz nogu, samo valja skrenuti pogled. Taman da se pita Filipa zašto smo se mi to našli ispred minijaturnog buffeta, kafića, iliti stare birtije!?

– Zato što je cijela ideja nove sezone Malog Zagreba bila da napravimo neke stare zanate, obrte, i ovaj buffet je doslovno posljedica toga. Htjeli smo napraviti starozagrebački birc, a čak je i font slova doslovno taj koji je stajao na jednoj staroj birtiji – priča nam Filip.

Ljekarna

Novinarskom krivnjom krenuli smo malo s pričom iz sredine, ali riješit će se to. Diktiraju takav red radnje minijature druge sezone, ove 2022. godine, njih desetak koje se da pronaći i vidjeti u centru grada do kraja rujna. U prvoj sezoni Filip i suradnici fokusirali su se na prozore i vrata, kakvi se tu i tamo i danas mogu vidjeti u Zagrebu.

– Ali, imali smo i nekoliko izloga; jednog urara, slastičarnu i krznariju. Ove godine smo baš htjeli imati čim više zanata, jer su nam naprosto fora. Mislim da je to nešto što generalno u Hrvatskoj izumire, da se više nitko ne želi baviti obrtima i zanatima. Svi žele biti direktori velikih tvrtki, makar rijetko tko to i postane. Super nam je što ćemo možda ovim vratiti klince koji ovo gledaju na taj neki stari trag i pokazati da nije bed biti zanatlija, nije bed biti obrtnik – veli Filip.

Foto Davor Kovačević

Bitka za obrtništvo

Ima smisla ova bitka za obrtništvo. Zapravo, reklo bi se kako Filip ovim projektom i ovim minijaturama pokušava vratiti u centar grada ono što je silom prilika otišlo na periferiju, a bez čega grada zapravo i nema. Priznaje Filip kako ima veliki problem s tim velikim šoping centrima koji su posvuda.

– I to nije zbog nostalgije, već zato što mislim da na taj način grad izumire jer ljudi iz njege bježe. Ako želiš popraviti sat, ideš kod urara, ako želiš napraviti cipele, ideš kod šustera, postolara, koji će ti cipele i servisirati pa će ti trajati deset godina, a ne da ih kupiš u šoping centru i da ti ne traju ni godinu dana. Spali smo na razinu jeftine konfekcije i mislim da to mora prestati. Moramo se vratiti na stari način vrednovanja stvari – smatra Filip.

Frizerski salon

Da je na dobrom tragu, potvrđuje i činjenica da minijature nestaju. Grubo rečeno, otuđuju se, kradu, da ih se doma ima.

– I meni su tako super da bi ih i ja poželio imati doma, ali mislim da to nije bit. Osuđujemo to, jer je ovo nešto što je zapravo besplatno u gradu i svatko bi trebao paziti da i drugi mogu doći i vidjeti minijature – ističe Filip.

Odvede nas učas Mali Grad na temu građanstva kojeg, na žalost, u našim gradovima sve manje ima. Zbog tih krađa minijatura dolazile su mu poruke roditelja, razočaranih jer su htjeli sa svojom djecom napraviti turu gradom i obići sve minijature, a njih, nekih od njih, više nema. Zbog toga ih Filip i njegova ekipa stalno izrađuju i vraćaju na njihove pozicije. Dade li se ova problematika riješiti?

– Trebalo bi ih napraviti permanentnijima. One jesu čvrste, ali su lijepljene. Moja je ideja da pokušamo s gradom dogovoriti da zaista budu permanentne, da ih se zabuši, instalira, i da su stalno tu – kaže Filip.

Hm, krznarija/ Foto Davor Kovačević

Lokalpatriotizam

Minijature su napravljene od pleksiglasa, ali se to i ne kuži na prvu jer ih se obrađuje da izgledaju kao da su od drva. Pleksiglas je tu i zato što je najotporniji na sve vremenske prilike. Ideja je Filipova, minijature izrađuju Mia Martinović i Josip Kresović, a Lucija Švob radi PR i sve što je oko organizacije potrebno. Reći će Filip kako su Josip i Mia oni koji minijature do kasno u noć pile, bruse i trude se i one nestale vraćati stalno na cestu. Elem, ne radi se tu o stalnom postavu. Mali Zagreb živi od svibnja do kraja rujna. A kako je zapravo počelo i zašto je uopće Filip natjerao ljude da gledaju u pod, odnosno oko sebe!?

– Kao što smo već rekli, ljudi su zaboravili grad. Svi gledaju samo naprijed, gledaju u mobitele, ne gledaju što ih okružuje, ne vide, recimo, smeće pa da ga pokupe i naprave grad čistim. Ovo je neki moj lokalpatriotizam, ajmo to tako reći – kaže Filip.

Jednostavno je, veli, promatrao nogostupe, kutove zgrada i skužio da bi tu moglo biti još nešto. Pa ako je cvijet, zašto uz njege ne bi stajao i prozor. Ideju je prezentirao preko Instagrama da bi sve eksplodiralo. Kako je napravio i prezentirao posve realne makete, ljudi su vjerovali da toga u gradu i ima.

– Tad smo došli na ideju da to napravimo tako da bude stvarno – kaže Filip.

Gotovo istodobno Filip kreće s idejom put grada, a u gradu kreću nazivati Filipa zainteresirani za ono što su na njegovom Instagram profilu vidjeli. Dogovor je brzo pao, a prva sezona Malog Zagreba, ona lanjska, dogodila se taman u vrijeme kad je prestao lockdown, kad su turisti počeli opet dolaziti, taman da dobiju novu zanimaciju.

Prva sezona, slično kao i ova, donijela je tako desetak minijatura i lijepu turu za šetanje centrom. Prošetali smo i mi pa s druge strane HNK-a našli krznariju. Ne treba puno da se zaključi kako je ovaj recept ‘malih gradova’ primjenjiv posvuda. Svaki grad treba i turističku turu i minijaturu, baš kao što ima problem da se bježi iz centra i da ljudi njim gaze, a da ništa oko sebe ne vide.

– Svaki grad je poseban i svaki grad bi trebao imati nešto takvog, na svoju neku foru. Mali Zagreb je Mali Zagreb, ali definitivno može biti nešto i u Rijeci, Novom Vinodolskom, Splitu, Osijeku. Mi smo se ekipirali i promišljamo cijelo vrijeme što bi mogli negdje drugdje napraviti, da nije samo u Zagrebu, ali to su planovi za budućnost koji su još uvijek na papiru – veli Filip.

Buffet

Problem dozvola

Svaki grad, dodaje, ima neka svoja pravila, svoj vizual i treba mu sukladno tome i pristupiti. Drugi set problema je onaj dobivanja dozvola za postavljenje minijatura. Filipu je išlo relativno lako s obzirom da ima produkcijsku kuću koja se izvještila u dobivanju kojekakvih dozvola za snimanje i zna na koja vrata treba kucati. Drugi grad znači i drugu proceduru. Ono što je dobro, jest da Filipa njegov rad – a Filip Filković Philtaz je ponajprije televizijski i filmski redatelj, znan primjerice po TV uspješnicama »Dulum zemlje« i »Lovac na bilje« – vodi diljem Hrvatske. Ono što je snimio sugerira da je u njega i razumijevanja i dragosti i štovanja za svaki komadić Lijepe Naše.

Telefonska govornica

– Ja sam iz Zagreba, ali cijelo vrijeme govorim da sam iz Hrvatske. Jer, toliko sam prošao Hrvatske i s »Lovcem na bilje«, i s »Dulum zemlje«, i s nekim drugim stvarima što ih radimo, i gdje dođeš, ti možeš ostvariti dijalog koji nije isključivo onaj ‘za kog’ navijaš’. Dijalog je to o nama Hrvatima. Zapravo, dosta mojih radova se veže uz to što smo mi Hrvati, što nas čini Hrvatima – kaže Filip.

Je li doznao odgovor na ta pitanja? Kaže da je dobar dio odgovora dobio kada je radio dokumentarni film »Zastava« o hrvatskom grbu i zastavi.

– Taj identitet koji nas veže varira od čovjeka do čovjeka. A ja mislim da se svi moraju vratiti na osnovne postavke. Znači, zanemariti i ratovanja, i te neke površinske stvari kao što su nogomet, navijači. Jer, svi zajedno smo u istoj kaši i moramo se primiti za ruke i raditi nešto, a ne se razdvajati – ističe Filip.

Znači li to da nam fali zajedništva?

– Mislim da fali emocije, socijalne inteligencije jedan prema drugome, toga da gledamo stvari i iz nečije druge perspektive pa da probamo razumjeti i onog koji navija za ovo i onog koji navija za ono. Moramo biti spremni na kompromis – smatra Filip.

Fotoatelje

Umjetnost i aktivizam

Umjetnost i aktivizam, kultura i aktivizam. Treba li tu biti suptilan, kako Filipov rad čini se jest, ili treba lupati šakom o stol da vas uopće tko čuje!?

– Mislim da je suptilan pristup uvijek najbolji. Mi smo radili »Dulum zemlje« ne zato da lupamo šakom o stol, već da pokažemo neke pojedince koji rade nešto zanimljivo u pasivnim krajevima Hrvatske. To može motivirati neke druge ljude. Znači, ako će jedna epizoda »Duluma zemlje« zainteresirati 10.000 ljudi, ako će njih 1000 dobiti ideju za nešto, ako će se od tih 1000 njih 100 pokrenuti, a pet ih uspjeti i ako ću ja tad jesti neko njihovo voće, povrće, bit će mi ful drago – kaže Filip.

Trafika

I događa se to da ljudi zovu i kažu da im je »Dulum zemlje« promijenio život, pokazao da nije sve sivo. S jedne strane uradci, pa i televizijski, koji sugeriraju da je sve u nas nemoguće, a s druge Filip koji kaže da je on cijelo to vrijeme okružen ljudima koji kažu da je sve moguće.

– Tko je u pravu, tko je u krivu!? Ako se negativa može širiti k’o kuga, zašto se pozitiva ne bi mogla širiti k’o kuga!? Ja vjerujem u pozitivu i sve što radimo ide u tom smjeru pozitive – pita se i ističe Filip.

Pozitiva! Eto, to je Mali Zagreb.

Pa dok Filip juri dalje, mi smo otvorili kartu s lokacijama minijatura. Valja naći postolara, ribarnicu, trafiku…

Radionica za popravak bicikla