Foto Ana Križanec
Intimna narav djela sadržana je u uporabi tkanina iz majčina ormara, »koje pamte prošle dodire«
povezane vijesti
RIJEKA – U Galeriji Jurja Klovića otvorena je izložba »Iz ormara – Ako bih pletenica bila, kuda i kako bih se svila?« Darije Žmak Kunić. Nagrađivana akademska umjetnica, ali i profesorica, koja od 2000. kontinuirano izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, u svojim radovima često se bavi introspektivno obojenim temama – pitanjima istraživanja osobnosti, identiteta, memorije i individualne mitologije. Izložba »Iz ormara« intimna je slika autoričine reminiscencije bliskosti prema majci, koja se sastoji od eksponata izrađenih od starih tkanina.
– Tkanine sam pronašla u majčinom ormaru i dugo sam ih čuvala, i onda sam osjetila unutarnju snagu za koju sam sigurna da je bila ona koja me natjerala da ih iskoristim i napravim izložbu od toga, istaknula je Žmak Kunić, dodavši kako su restlovi kojima se koristila prethodno bili namijenjeni šivanju suknji, pokrivača i mnogočega.
Motiv pletenica
Među nekolicinom eksponata s dubokom intimnom simbolikom – končastim gnijezdima, stolom s tkaninama – središnju ulogu zauzele su pletenice, izrađene od isprepletenih traka koje se prelijevaju iz svih nijansi pastelnih u modre i s različitim uzorcima te čine sinergičnu, ali i dinamičnu estetsku cjelinu koja evocira osjećaj nostalgije koju je na materijalima ostavila patina vremena. Pletenice, uostalom, za autoricu imaju dvije strane priče – vizualno, asociraju je na najčešću frizuru njezine majke, a simbolički – označavaju zahvalnost.
– Velika pletenica nastala je intuitivno, krenula sam tkanine rezati u trake i sve plesti. Ona je nastala prva i označava transformaciju u snagu, zajedništvo i sreću, dodaje.
Izložba je ujedno popraćena i zvučnim zapisom.
– Zvučne zapise snimio je prijatelj koji se bavi oblikovanjem zvuka. Snimio ga je s opremom u svome studiju uz neke moje manje intervencije i oblikovao ga u vrstu kompozicije koja u svojoj suštini koristi zvuk rastavljanja i sastavljanja, rezanja i kidanja tkanine. Zvuk ovisi o vrsti tkanine – nekad je oštriji i jači, a nekad je duži i mekaniji, zaključuje Darija Žmak Kunić.
Figura majke
Intimna narav djela – uporaba tkanina »koje pamte prošle dodire« i figura majke kao alegorije topline i vječnosti – posjetitelju omogućuju povezivanje s njegovom porukom, ali ujedno izaziva i osjećaj znatiželje i zaintrigiranosti, posebice zbog izvedbenog dijela rada, koji, kada se uroni ispod površine njegove apstraktne inventivnosti, prenosi duboku i snažnu priču.
Osim umjetničkog istraživanja, rada i stvaranja, djelovanje Darije Žmak Kunić ujedno je posvećeno i kulturnoj animaciji te uključivanju lokalne zajednice i različite publike u interaktivne umjetničke aktivnosti koje se bave idejama o zajednici, kretanju i umjetnosti. Izložba ostaje otvorena do 12. listopada, a moguće ju je posjetiti radnim danima od 10 do 13 i od 17 do 20 sati, a subotom od 10 do 13 sati.