GALERIJA FONTICUS

Dvije izložbe u Grožnjanu. Ex tempore i Ugussi za 30. obljetnicu

Zvonimir Guzić

Foto Zvonimir Guzić

Foto Zvonimir Guzić

Projekt Ex tempore pokrenut je 1994. snažno osvježivši tradiciju Grada umjetnika. U dane trajanja manifestacije likovni umjetnici izlaze stvarati na grožnjanske ulice i trgove



GROŽNJAN – U Grožnjanu je protekli vikend održan 30. Ex tempore, likovna manifestacija koja je već postala dio bogate likovne tradicije Grada umjetnika. Mnogi domaći, ali i strani umjetnici dolaze po početnu afirmaciju ili potvrdu umjetničkih vrijednosti ovisno u kojem stupnju likovnog ranga se nalaze, ali itekako drže do ugleda grožnjanske umjetničke scene.


Početnici i profesionalci


Projekt Ex tempore pokrenut je 1994. godine, snažno osvježivši tradiciju Grada umjetnika.


– U dane trajanja manifestacije likovni umjetnici izlaze stvarati na grožnjanske ulice i trgove te odjednom bivaju vidljivi. Za razliku od glazbenika, koje čujete i kad vježbaju te dominiraju zvukom, likovna djelatnost je tiša, manje primjetna. Ona se odvija u ateljeima, radionicama, studijima. Kreativni likovni čin prikriven je i samozatajan, a izložba je jedini trenutak javnog nastupa. Manifestacija Ex tempore izvodi likovnjake u susret publici. Fascinantno je u to vrijeme biti u Grožnjanu. Prisjećam se 2012. godine, kada je bilo predstavljeno 586 radova od petstotinjak umjetnika. Grad na uzvisini bude preplavljen kreativcima, muzama, pratiocima i promatračima, a fasade ulica i trgova prepune umjetničkih predmeta. Jer, u to vrijeme, svake godine, zadnjeg vikenda rujna, Grožnjan postaje meka za likovne kreativce. To nije pozivni projekt već se tu samoinicijativno prijavljuje velik broj umjetnika koji se bave vizualnim oblikovanjem. U ponudi se miješaju početnički radovi s visoko profesionalnim vizualnim ostvarenjima, rekao je o tradicionalnoj likovnoj manifestaciji ravnatelj grožnjanske galerije Fonticus Eugen Borkovsky.




U povodu Ex temporea u spomenutoj galeriji otvorene su dvije izložbe koje su privukle brojne posjetitelje. Prva koja se nalazi na prvom katu i studiju pored ulaza u galeriju nazvana jednostavno »Ex tempore – 30 godina«, a predstavljeni su svi pobjednički radovi na prvih 29 godina manifestacije.


– Nagrađeni radovi ostaju organizatorima, za što umjetnici budu korektno obeštećeni, tako da se poslije svake manifestacije puni Likovni fundus Grožnjan. U ovom postavu prvonagrađenih nalaze se djela poznatih i manje poznatih autora, a izabrani su shodno odlukama stručnih žirija. Ova izložba, osim jubilarnosti, legitimira i domete ove manifestacije.


Pored poštovanja multimedijalnosti u smislu tretiranja raznorodnih tehnoloških, a u konačnici vizualnih rezultata koje predstavljamo, može se ustvrditi da je 30. izdanje Ex temporea Grožnjan, putem izbora i žiriranja, kao prvonagrađene izdvojila respektabilnu kolekciju recentnih likovnih ostvarenja kojih se ne bi posramio nijedan muzej suvremene umjetnosti, rekao je Borkovsky.


Hommage a Claudio Ugussi


Na drugom katu galerije Fonticus postavljena je druga izložba »Hommage a Claudio Ugussi«, svojevrstan izbor iz opusa slikara koji je veći dio života radio i živio u Bujama, a preminuo je 18. srpnja prošle godine.


– Ovaj postav čine radovi iz mnogih razdoblja, a trebao bi obuhvatiti cjelokupan autorov opus i čak naglasiti neke rjeđe viđene faze. Radovi svjedoče slobodu promišljanja koja nisu ovisna o nekoj školi, smjeru, čvrstoj odrednici, upravo suprotno, umjetnik je istraživao u jednom smjeru, da bi se hrabro vraćao te razvijao ideju na novom formatu. Opći dojam su kompozicije snažno prisutnog kolora i gestualnog crteža. Uvijek je bio i ostao vezan za krajolik Istre od urbanih, u ranijim radovima, do pejzažnih na kojima čitamo topli emotivni doživljaj, rekao je Borkovsky o drugoj izložbi.


S nekoliko prigodnih riječi okupljenima se obratio i načelnik Grožnjana Claudio Stocovaz, istaknuvši povezanost njega i umjetnika s kojim je osam godina zajedno radio u školi u Bujama.


– Ugussi nikad nije slikao vrata i prozore na kućama jer simboliziraju otvorenost, a sam je bio šutljiv i povučen, tako da su te kuće predstavljale glave bez usta, rekao je Stocovaz.


Guz