Arhitekti su oduvijek – kako u prošlosti tako i danas – htjeli postati dijelom velike Povijesti arhitekture, pri čemu su umjesto uvažavanja specifičnog konteksta, kao izvora inspiracije pri arhitektonskom oblikovanju, često ignorirali vizualne činjenice koje oblikuju kontekst u kojem nastaje nova izgradnja. Nagrađeni radovi na nedavno otvorenom 59. zagrebačkom salonu arhitekture i urbanizma (Umjetnički paviljon, Zagreb 15. – 31.12. 2024.) svjedoče suprotno, tj. da je moguće biti dijelom povijesti arhitekture, a da pritom arhitektov »narcistički« ego ne nameće arhitektonska ostvarenja koja isključivo privlače pozornost na sebe, već da uvažava i obogaćuje postojeći, neposredni ambijent, tj. kontekst u kojem stvara.

»Reuse« – ponovna uporaba

Izložba se prvenstveno fokusira na arhitektonske modele, koji se kreću od radnih prototipova do sofisticiranih prikaza, pružajući posjetiteljima opipljivo razumijevanje projekata. Ovaj pristup naglašava taktilne i vizualne aspekte arhitektonskog dizajna. Selektori izložbe Iva Letilović i Igor Pedišić u uvodnom tekstu navode: »Krovna tema 59. zagrebačkog salona arhitekture je reuse, odnosno ponovno korištenje već izgrađenih struktura i ambijenata za jednaku, sličnu ili posve novu namjenu. Svi selektirani i izloženi radovi (od kojih je znatan broj studentskih radova), oni konceptualni, idejni, kao i oni realizirani, prikazani su maketama, od radnih do iznimno sofisticiranih modela. Za razliku od prošlog Salona koji je projekte predstavljao virtualno, naš pristup usmjeren je na sagledivost i taktilnost fizičkog modela.«

Izložena su 124 izabrana projekta; i to 40 realiziranih, 36 idejnih projekata, 39 studentskih radova, te 9 publicističkih i tekstualnih radova, koji na različite načine korespondiraju s temom Salona. Svaki izložak na Salonu prati detaljnije online prezentacije pojedinog rada na službenim stranicama Salona na adresi zg-salon.uha.hr/59/, a interaktivnost izložbe naglašena je QR kodovima istaknutima uz opise radova, koji posjetitelja vode kroz projekte i izložbu.

Veliku nagradu Salona dobio je projekt nazvan Rekonstrukcije Vitića: palimpsest tumačenja izvornosti (Martina Mataija, Maroje Mrduljaš, Dora Sipina Modrić, Idis Turato) koji se odnosi na rekonstrukciju motela Sljeme – Panorama u okolici Rijeke. Novi Turističko-edukacijski centar predviđa rekonstrukciju postojeće glavne zgrade motela s depandansom, zatim izgradnju originalno projektiranih paviljonskih smještajnih kapaciteta na jugu parcele, te nadogradnju višenamjenske dvorane uz glavnu zgradu na jugozapadnom dijelu turističko-edukacijskog kompleksa.

Tri nagrade

Tri jednako vrijedne nagrade dobili su Dinko Peračić i Miranda Veljačić za izvedeni projekt renovacije tržnice u Gružu, Dubrovnik, Emil Jurcan za restauraciju obalne bitnice Giacone na Velikim Brijunima i treću nagradu izdavač Oris za publicističko djelo »Alpski kontrapost« koje se bavi temom uravnoteženja tradicionalne seoske arhitekture i projektom renovacije ruralnog imanja u Kamniško-Savinjskim Alpama slovenskog arhitektonskog ureda Medprostor.

Autori gruške tržnice u Dubrovniku su umjesto rekonstrukcije nedostajućih dijelova susjednog renesansnog ljetnikovca, odabrali minimalistički pristup, stvarajući apstraktni, prozirni krov koji potiče prostor za interakciju zajednice. Riječ je o rješenju koje povezuje povijesni kontekst, dok istovremeno pruža funkcionalan javni prostor.

– Tržnica sadrži niz velikih, pomičnih, prozirnih nadstrešnica koje pružaju zaštitu od sunca i kiše. Ove nadstrešnice mogu se prilagoditi prema potrebi, omogućujući prirodnom svjetlu i zraku da prođu, istovremeno čuvajući pogled na okolnu povijesnu arhitekturu. Kada su zatvorene, nude zaklon, a kada su osvijetljene iznutra, dodatno obogaćuju atmosferu tržnice, izjavio je arhitekt Dinko Peračić.

Idejno rješenje restauracije austrougarske topničke obalne bitnice Giacone s početka 20. stoljeća na otoku Veliki Brijuni se prije svega bavi projektiranjem interpretacije postojećih ambijenata. Emil Jurcan, hrvatski arhitekt sa sjedištem u Puli, nedavno je dovršio nekoliko značajnih projekata koji spajaju očuvanje povijesne baštine sa suvremenim dizajnom. U ovom slučaju Jurcan minimalno intervenira u ovaj austrougarski vojni objekt kako bi prezentirao bogatu otočnu fortifikacijsku baštinu. Ovaj projekt na Velikim Brijunima naglašava dijalektički odnos prirode i ljudskih tragova, uz minimalne intervencije u povijesnoj strukturi.

Treća nagrada se među brojnim primjerima koja se navode u knjizi, bavi i ruralnim imanjem Vrlovčnik, smještenim u zabačenoj dolini Matkov Kot unutar Kamniško-Savinjskih Alpa, čiju je renovaciju izveo slovenski arhitektonski ured Medprostor. Ovaj projekt skladno spaja tradicionalnu alpsku arhitekturu s modernim dizajnerskim elementima, osiguravajući očuvanje kulturne baštine uz uvođenje suvremenih funkcionalnosti. Svi originalni objekti, uključujući glavnu kuću, žitnicu i »marof« (tradicionalnu gospodarsku zgradu), pažljivo su restaurirani. Svaka građevina je povezana s novim servisnim aneksom, izrađenim od vidljivog betona pomiješanog sa solčavskim vapnencem, stvarajući skladnu estetiku koja povezuje staro i novo.

Među selektiranim radovima ističu se i studentski projekti koji na inovativan način pristupaju temi prenamjene postojećih struktura u Rijeci. Jedan od takvih projekata predlaže transformaciju nekadašnje tvornice u umjetnički centar grada, čime se industrijsko nasljeđe prilagođava novim kulturnim sadržajima. Izloženi studentski projekti naglašavaju važnost dijaloga između povijesne arhitekture i suvremenih intervencija, pridonoseći očuvanju i revitalizaciji urbanih prostora Rijeke.

Dijalozi starog i novog

Povijest arhitekture nam pokazuje da različiti arhitektonski stilovi mogu biti kompatibilni i istovremeno očuvati vlastiti jedinstveni estetski karakter što zahtijeva senzibilne naručitelje i vješte i kreativne arhitekte. Zagrebački salon arhitekture i urbanizma čija je tema »reuse« (ponovna uporaba), svjedoči da nova kvalitetna, interpolirana arhitektura može biti kompatibilna s arhitektonskim karakterom povijesnog ambijenta, a da pri tome doslovno ne oponaša postojeće povijesne građevine ili atribute, već da pridonosi poboljšanju karaktera postojećeg ambijenta, uvažavajući kontekst.

Kod svake interpretacije povijesnog konteksta moguće je otkriti dublje razine značenja postojećeg ambijenta, te pri tome izraziti kulturne atribute povijesnih izvora. Idejna i izvedena arhitektonska djela na izložbi 59. zagrebačkog salona arhitekture i urbanizma odražavaju senzibilitet koji je upisan u vlastite urbane tradicije i odnos prema baštini koji se razlikuje od jedne do druge lokacije. Navedena djela uvode suvremeno oblikovanje koje naglašava značaj povijesne arhitekture; podržava održivost kulturnih resursa, i ukazuje da povijesni građevni materijali mogu biti snažan izvor u ostvarenju izazovne, nove arhitekture. Ostvarujući slikovito jedinstvo u kojem svaka građevina ima dobrobit od prisutnosti susjedne, arhitekti, kao i studenti, uspjeli su uspostaviti arhitektonsku cjelinu koja je bolja nego što je bio bivši kontekst građevine.

Njihov rad dokazuje da kvalitetna i senzibilna arhitektura uspješno provodi umjerenu promjenu ne samo da bi očuvala prošlost, već i da pridonese boljem razumijevanju prošlosti i otvori je prema budućim mogućnostima, a da pri tome ne uzrokuje prekid povijesnog kontinuiteta.

Izložba DIJALOZI/MONOLOZI 59. zagrebačkog salona arhitekture i urbanizma pruža sveobuhvatan pogled na to kako suvremena arhitektura može istovremeno biti inovativna i poštovati povijesni kontekst, i da podjednako naglašava važnost dijaloga između starog i novog. Krovna tema ovog salona reuse ističe važnost suživota suvremenog dizajna i povijesne baštine te nudi vrijedne uvide u osjetljivo i odgovorno projektiranje. Kroz izlaganje različitih projektnih radova i arhitektonskog vokabulara, selektori Iva Letilović i Igor Pedišić su ukazali na mogućnosti stvaranja arhitekture koja poštuje povijest, dok istovremeno doprinosi razvoju suvremene arhitektonske prakse.

Ova izložba predstavlja ključan doprinos raspravama o održivoj arhitekturi i urbanizmu, te je više nego relevantna za arhitekte, povjesničare umjetnosti i stručnjake za očuvanje kulturne baštine, ali i širu javnost.

Pored doista velikog broja inspirativnih radova, posebno me dojmila inovativnost i originalnost odluke organizacijskog odbora i selektora da izložbu Salona smjesti u suterenskom prostoru Umjetničkog paviljona koji je trenutno u procesu obnove nakon potresa, čime se i lokacijski potvrdila krovna tema Salona.

Prenamjene
i intervencije

Ovogodišnja središnja tema 59. zagrebačkog salona arhitekture i urbanizma je »ponovna upotreba« s naglaskom na prenamjenu postojećih struktura, zgrada i prostora. Izložba prikazuje kako suvremene intervencije mogu udahnuti novi život povijesnim kontekstima, potičući dijalog između starog i novog.

Sveobuhvatan pregled

59. Zagrebački salon nudi sveobuhvatan pregled suvremenih arhitektonskih praksi u Hrvatskoj, s naglaskom na inovativnu ponovnu upotrebu postojećih struktura za stvaranje novih arhitektonskih paradigmi.

Inovativni pristupi

Salon su kurirali arhitekti Iva Letilović i Igor Pedišić, poznati po svom radu na revitalizaciji povijesnih struktura. Njihov odabir ističe projekte koji predstavljaju inovativne pristupe ponovnoj upotrebi arhitektonskih prostora.