U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu otvorena je izložba slikara Dimitrija Popovića »Dimitrije i Dante«.

Na izložbi koja je nastala u povodu 700 godina od Danteove smrti, umjetnik je izložio sedamdesetak crteža, grafika, slika, skulptura te instalaciju »Danteov odar«. Među izloženim radovima nalaze se crteži koji su izlagani davne 1981. godine u staroj zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu na izložbi »Dante i slavenski svijet«. Podsjetimo da je Dimitrije Popović izlagao ciklus radova inspiriranih Danteovim »Paklom« u Ravenni 2002. u Centro Dantesco te u Padovi 2003. godine.

a ovaj ciklus radova dodijeljena mu je i medalja za umjetnost »Giotto i njegovo vrijeme«. Među radovima inspiriranim prvim pjesnikovim mističnim putovanjem, na zagrebačkoj izložbi izloženo je jedno djelo koje se odnosi na Danteov »Raj«. Riječ je o skulpturi »Rajska vrata« izlaganoj u Ravenni 1999. godine na XIII. bijenalu brončane skulpture, za koju je Dimitrije Popović dobio Zlatnu medalju »Giacomo Manzu«.

U čast slavnog talijanskog pjesnika, UNESCO je 2021. proglasio godinom Dantea Alighierija. Dante je svojim svevremenskim djelom »Božanstvena komedija« kroz stoljeća nadahnjivao umjetnike, a likovni umjetnik Dimitrije Popović posebno je zaintrigiran njegovom percepcijom erosa i tanatosa. Na otvorenju izložbe su govorili ravnateljica NSK-a Ivanka Stričević, voditeljica grafičke zbirke Tamara Ilić Olujić, ravnatelj Talijanskog instituta za kulturu Gian Luca Borghese te autor Dimitrije Popović. Spomenimo još i da izložba ostaje otvorena do 29. rujna.

Impresivne poetske slike

Neki komentatori Danteova djela opise su označili »skulpturalnim«. Što vas godinama tako osobito privlači u radu Dantea Alighierija?

– Poglavito su to impresivne poetske slike koje se nižu u Danteovim opisima pakla. To su tako zanimljivi prizori, tako precizno prezentirani da su neki komentatori Danteova djela te opise označili »skulpturalnim« upravo zbog plastičnog opisa. Ta likovna komponenta koja se nameće pri čitanju »Pakla« posebno me intrigirala, ali ne ilustracija Danteova teksta. Ilustraciju inače ne volim, jer sputava umjetnikovu imaginaciju. U ciklusu inspiriranom »Božanstvenom komedijom« želio sam izraziti svoj doživljaj i onu impresiju koju su na mene ostavile Danteove poetske slike. Treba naglasiti kako je ta vizualizacija toliko bitna da sam Dante u XXV. pjevanju »Pakla« kaže: »Ja koji sam sve to vidio jedva jedvice sebi mogu povjerovati«. Pjesnik također naglašava kako je riječ preslaba da bi mogla opisati strahote viđenog. To automatski implicira fenomen slike. U nizanjima scena u tom infernalnom svijetu posebno me zanimalo u moralnoj topografiji pakla ono što se odnosi na takozvane »otmjene grešnike«. Tu spadaju Semiramida, Kleopatra, Francesca da Rimini itd. Tu se u prijestupima grešnika pojavljuje na zanimljiv način odnos erosa i tanatosa, što inače spada u domenu mog interesa u likovnim i literarnim radovima.

Je li se vaš odnos prema Danteu mijenjao kroz ove godine od vaše prve izložbe, odnosno prvih radova do danas?

– Na izvjestan se način mijenjao u smislu likovne prezentacije teme. Od crteža perom i crnim tušem iz osamdesetih godina prošlog stoljeća gdje je naglasak bio stavljen na propadljivosti tijela u permanentnim transformacijama, koje se drastično preobličava u eroziranoj puti, do recentnih radova gdje sam koristio Danteov lik. To je onaj zanimljivi pjesnikov profil, koji se pojavljuje kao sjena vlastitog lica u kojoj se projiciraju fragmenti infernalnog svijeta. U tim radovima povezujem pjesnikov lik s prizorima koje je gledao na svom prvom mističnom putovanju. Također sam u novijim radovima koristio mogućnosti instalacije kao one izložene u NSK-u nazvane »Danteov odar«. Na toj instalaciji dominira položeno mrtvo Danteovo tijelo prikazano u staroj formi slike, dakle triptiha. Taj triptih koji dijeli pjesnikovo tijelo na tri dijela ima i simboličku vrijednost za Dantea tako važnog broja tri. Tri su dijela »Božanstvene komedije«, »Pakao, »Čistilište« i »Raj«, svaki dio ima po trideset i tri pjevanja, pisani su tercinama, zatim pjesnik na svom prvom mističnom putovanju sreće tri zvijeri, lava, panteru i vučicu. Naravno, tu je i kršćanski aspekt broja tri koji je također važan za pjesnika.

Pakao je raj za umjetnost

Vaša preokupacija raspadljivosti tijela i Danteovi krugovi objašnjavaju trenutak kao raspadljiv dio svake sadašnjosti, a opet takav usađen u trajnu postojanost…

– Već sam naglašavao kako je ustvari pakao raj za umjetnost jer pruža niz mogućnosti i nudi bogatstvo likovnih interpretacija. U pravu ste kada kažete da je raspadljivost dio svake sadašnjosti. Kroz vrijeme ili trajanje sve je podložno raspadljivosti, raščlanjivanju, dezintegraciji da bi se ponovo, kao u nekom alkemijskom procesu, sve opet spojilo, odnosno u novoj kombinaciji obnovilo. Umjetnost na poseban način potvrđuje tu permanentnu povijesnu i duhovnu transformaciju ljudskog bića koja duboko u suštini nosi onu nedokučivu tajnu kojoj teži svaki stvaralac. Zato je Dante aktualan i danas. Njegov srednjovjekovni inferno se u mojim radovima transformira u novovjeki pakao suvremene civilizacije koji se izražava upravo ljudskim tijelom. Tijelom pakla ili paklenskim tijelom.

U tom slijedu, kojom ćete se sljedećom ljudskom emocijom baviti?

– Kad govorimo o Danteu i njegovom »Paklu«, prisjetio sam se grofa Ugolina i njegove mržnje pa me ta negativna ljudska emocija podsjetila na moju knjigu eseja »Slikarstvo i mržnja« koja bi krajem ove godine trebala biti objavljena. Podnaslov knjige je »Od Leonardove ‘Meduze’ do dadaističke ‘Mona Lise«. Riječ je o likovnim esejima koji se bave radovima onih umjetničkih djela od renesanse do dadaizma koji su imali za temu mržnju. Riječ je o mržnji u kontekstu mita, religije, kulture te društva općenito, a ono što je zanimljivo vidjeti je kako se ta negativna emocija artikulirala u slikarskim djelima.

O umjetniku

Kako čitamo u biografiji koju donosi Društvo hrvatskih književnika, Dimitrije Popović, slikar i pisac, rođen je 1951. godine na Cetinju. Završio je studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. godine. Tijekom boravka u Parizu slikar Dado Đurić ga upoznaje s pariškim kolekcionarom Jeanom Davrayom. U sastavu njegove zbirke izlaže 1978. godine u galeriji »Alexander Braumüller« sa Salvadorom Dalijem, Ernstom Fuchsom, Victorom Braunerom, Dadom Đurićem, Leonorom Fini i drugim umjetnicima. U Pforzheimu 1982. godine Galerija Liberta i Universal Fine Arts iz Washingtona organiziraju mu zajedničku izložbu crteža i grafika sa Salvadorom Dalijem. Iste godine u povodu velikog jubileja »Leonardo a Milano 1482. -1982.« izlaže ciklus radova »Omaggio a Leonardo« u milanskoj Palazzo Sormani. U povodu 27. umjetničkog festivala »Due mondi« grad Spoleto, u kojem se taj festival održava, organizira mu izložbu slika, crteža i grafika. U godini »Jubileja 2000. godina kršćanstva« izlaže u Rimu ciklus raspeća »Corpus Mysticum« u Sant Andrea al Quirinale, Santa Maria del Popolo – l’Agostiniana arte sacra conteporanea i u Pantheonu. Jedan je od sedamnaest umjetnika, likovnih kritičara i filozofa (M. Botta, M. Cacciari, M. Paladino i P. Portoghesi) koji su pozvani odgovoriti na »Pismo pape Ivana Pavla II. umjetnicima«. Odgovori su objavljeni u knjizi »Umjetnici odgovaraju papi Ivanu Pavlu II.«

Priredio je sedamdesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te sudjelovao na dvjestotinjak skupnih. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja.

Objavio je knjige eseja »Veronikin rubac« (Matica hrvatska, Zagreb, 1996.), »Smrt u slikarstvu« (Matica hrvatska, Zagreb, 2001.), »Corpus Mysticum« (Prometej, Zagreb, 2007.), »Blud i svetost« (Naklada Ljevak, Zagreb, 2010.), »Eros, krv i svetost« (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Podgorica, 2017.), knjigu »Priče iz Arkadije« (Ex libris, Zagreb, 2005.), roman »Raspeće strasti« (Naklada Ljevak, Zagreb, 2008.), knjigu proze »Smrt Danila Kiša« (VBZ, Zagreb, 2011.), pripovijetke »Luča Njegoševe noći« (Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Zagreb, 2012.), »Proces Kafkinoga »Preobražaja« (Antibarbarus i Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Zagreb, 2013.), roman »Ljubičasto ogledalo« (PEN centar, Cetinje, 2015.), knjige odabrane proze »Uokvirene riječi« (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Podgorica, 2018.) i »Labirinti sjećanja« (Litteris, Zagreb, 2018.).

Dante kao nadahnuće

Dante Alighieri ostavio je neizbrisiv trag u književnosti, ali i cjelokupnoj umjetnosti zapadnoga kulturnog kruga. Njegovo remek-djelo »Božanstvena komedija« nadahnulo je mnoge pisce, ali i ostale umjetnike do današnjih dana. U djelu Dantea Alighierija svoje cjeloživotno nadahnuće pronašao je i likovni umjetnik Dimitrije Popović. Motive koje je pronašao u Danteovu djelu prenio je na grafike, crteže i slike, a dio spomenutih umjetnina može se razgledati na izložbi »Dimitrije i Dante«.