Frojdovski, snovi su način na kojim um izražava različite misli na temelju različitih simbola i metafora. Snovi su tijekom povijesti, još od drevnih civilizacija do danas, fascinirali i intrigirali, uz njihovu sveprisutnu različitu interpretaciju. A ta inspiracija disperzirala se (i) u različitim umjetnostima, pa su snove umjetnici nerijetko koristili kao motiv za svoja djela.

Nastavak interesa

Nakon performansa »Buđenje«, koji je u lipnju prošle godine izveden na riječkome Korzu, kojim je autorica Kata Mijatović željela ukazati na suodnos svjesnog i nesvjesnog, i koji egzistira kao metafora činjenice da smo kao društvo i pojedinci taoci društvenih sistema, koji nas nastoje držati u konstantnom, ali opasnom – stanju uspavanosti, umjetnica se u Rijeku, točnije u Galeriju Filodrammatica vratila izložbom pod nazivom »Anima, animalis«, koja također tematizira suodnos svjesnog i nesvjesnog, odnosno ulogu snova u životu.

Autoričin novi rad, instalacija kojom nastavlja svoje zanimanje za odnos svjesnog i nesvjesnog, vidljivog svijeta i onog nevidljivog, unutrašnjeg svijeta pojedinca, temelji se na pedesetak tekstova preuzetih s internetske domene Arhiv snova, na kojoj je od 2013. godine – kada je izrađena kao središnji rad autoričinog projekta »Između neba i zemlje« za 55. Venecijanski bijenale – zaprimljeno više od 2.300 opisa snova korisnika na različitim jezicima.

Pritom je odlika odabranih snova za potrebe instalacije tâ da se u njihovom manifestnom sadržaju pojavljuju životinje kao glavni akteri događanja, čime rad svjedoči o neraskidivoj povezanosti animalnog i nesvjesnog.

Suodnos svjesnog i nesvjesnog

U kontekstu iščitavanja brojnih snova sa životinjama, kojih je nemali broj unesen u Arhiv, rad, pojašnjava autorica Kata Mijatović, svjedoči o neraskidivoj povezanosti animalnog i nesvjesnog.

– Snovi u instalaciji na pojedinačnoj razini funkcioniraju kao psihogrami, otisci Anime koja u nesvjesnom preuzima obličja životinja da bi sanjača konektirala s različitim arhetipovima animalnosti. Možemo samo pretpostaviti da nesvjesno tako prerađuje nesaopćiva emocionalna iskustva povezana sa strahovima, potisnutim traumama, važnim životnim prekretnicama, ili naprosto potvrđuje važnost prisustva animalnog u ljudskom.

U radu se neizravno pojavljuje i pitanje što danas znači biti čovjek u odnosu na druge vrste, u kolikoj mjeri smo još uvijek životinje u vremenu kiborgizacije, u kojem se progresivnim i agresivnim spajanjem tehnologije i tijela (uma) antropološka definicija čovjeka ubrzano mijenja, ističe autorica.

Postav u galeriji, koji uključuje fotoprojekciju sâmog prostora na bočnim zidovima (definiran je, dakle, prostorom koji se proširuje) te u sredini postavljena zapisana iskustva na pločama, iznad kojih je osvjetljenje, popraćen je audiokomponentom rada, zvučnom instalacijom koja se sastoji od glasanja, to jest zvukova različitih životinja (čija se prisutnost bilježi i u izloženim tekstnim predlošcima, odnosno snovima), ukomponiranih s isječcima tzv. white noise zvukova za uspavljivanje.

O autorici

Autorica Kata Mijatović (Branjina, 1956.) hrvatska je multimedijska vizualna umjetnica, koja se izražava u mediju instalacije, prostorne intervencije i performansa. Od 1990. sudjeluje na brojnim skupnim izložbama i umjetničkim projektima na domaćoj i međunarodnoj sceni.

Od 1996. godine do danas ostvarila je niz samostalnih izložbi, performansa i prostornih instalacija u zemlji i inozemstvu. Izložba je otvorena do 27. veljače, a može se pogledati radnim danom od 11 do 13 sati i od 17 do 20 sati te subotom od 17 do 20 sati.

Neki od zapisanih snova

Cler: »Sogno spesso che tengo in mano una boccia contenente tre pesci rossi. Loro saltano fuori e io continuo a raccoglierli e a rimetterli in acqua per salvargli la vita«.

Božena Končić Badurina: »Na lijevoj cipeli nosim malu crnu pticu. Nepomična je. U prvi mah pomislim da je uginula, no onda jasno vidim da još diše i jedva primjetno se miče. Želim je njegovati dok se ne oporavi, razmišljam o tome što bih joj trebala dati da ozdravi.

Ptica je mali crni gavran. U drugom dijelu sna ptica je zdrava, no pretvorila se u oveću crnu bubu koja nespretno leti unaokolo.«

Sigrun: »I live in a basement, with the rather small windows high up on the wall. One night I dreamt that a killer whale came floating past one of these windows and it stopped outside, filing the whole window pane with it’s eye.

It’s dark voice talked to and urging me to save the world. ‘And to do so…’, it said, ‘you have to remember these four word…’. And I just couldn’t remember those words when I woke up.«