U zagrebačkom Tifološkom muzeju u utorak otvorena je izložba Anabel Zanze, dubrovačke umjetnice karakterističnog likovnog izričaja, pod nazivom NE-PRE-PRE-KE. Izložba je namijenjena najprije osobama s oštećenjem vida, onima koji uopće ne vide i slabovidnima, ali i videćoj populaciji.

Zanze je grafiku Brailleovog pisma uobličila u umjetničku formu – sedam slika prilagođeno je za slijepe i slabovidne osobe taktilnim grafikama, dok je skeniranjem QR kodova, koji su dostupni uz svako izloženo djelo, slijepim osobama omogućeno da poslušaju opis i priču koje je o svakom djelu snimila autorica.

Ravnateljica Tifološkog muzeja Nina Sivec istaknula je kako je postav ove izložbe poseban jer su korišteni najsuvremeniji dostupni alati prilagodbe, koji uključuju reljefni i uvećani tisak sa svim posebnostima, korištenje pomno razrađenih taktilnih replika i taktilne grafike, zvučnih zapisa, raznih olfaktornih, vestibularnih pa čak djelomično i vizualnih senzacija koje omogućuju osobama oštećena vida ulazak u svijet umjetnosti koji im je do tada bio nepoznat i nedostupan.

Taktilna galerija

– Videćim je pak posjetiteljima omogućeno da bolje osvijeste postojanje drugih i drugačijih te da spoznaju djelić nekog dugog svijeta, zakinutog vizualnim podražajima. Na taj se način izgradio partnerski odnos koji nas povezuje i u kojem svi dionici ove dvosmjerne ulice dobivaju dodatnu vrijednost, istaknula je Sivec.

Još od 1961. godine Tiflološki muzej njeguje ideju tzv. taktilne galerije. Te godine je otvorena izložba radova slijepog kipara Remzije Đumišića, prva izložba likovnog stvaralaštva na kojoj je bilo dopušteno dodirivati izložene radove. Bila je to prekretnica koja je duboko utisnuta u povijest Tiflološkog muzeja te povijest razvoja i ukazivanja na važnost i potrebu pristupačnosti likovne umjetnosti osobama oštećenog vida. Od tada do danas je u okviru ciklusa izložbi Taktilne galerije održano preko 45 izložbi, što samostalnih, što skupnih.

– Taktilna galerija nije neki posebni izložbeni prostor. Ona prvenstveno predstavlja ideju o izložbenim aktivnostima koje će pružiti priliku i stvoriti mogućnosti u okviru kojih će osobe oštećenog vida, ali i sve ostale kategorije osoba s invaliditetom, postati ravnopravnim posjetiteljima i sudionicima izložbenih prostora. Anabel Zanze je od našeg prvog susreta pokazala iznimnu osjetljivost za problematiku dostupnosti kulturnih sadržaja osobama oštećena vida. Nada Beroš, naša poznata i uvažena povjesničarka umjetnosti je za nju rekla: “Anabel Zanze, takva kakva jest, otvorena, empatična i okrenuta novim susretima i spoznajama, poželjela je svojim slikama priuštiti drukčiju vidljivost, pružiti ih onima koje zapravo krasi posebna vidljivost – vidljivost dodirom.“ Tako je i prije nekog vremena i započela naša suradnja, a njen vrhunac je ova izložba NE-PRE-PRE-KE, istaknula je ravnateljica Tifološkog Nina Sivec.

Najsuvremeniji alati

Postav ove izložbe je poseban jer su korišteni najsuvremeniji dostupni alati prilagodbe, koji uključuju reljefni i uvećani tisak sa svim posebnostima, korištenje pomno razrađenih taktilnih replika i taktilne grafike, zvučnih zapisa, raznih olfaktornih, vestibularnih pa čak djelomično i vizualnih senzacija koje omogućuju osobama oštećena vida ulazak u svijet umjetnosti koji im je do tada bio nepoznat i nedostupan.

– Videćim je pak posjetiteljima omogućeno da bolje osvijeste postojanje drugih i drugačijih te da spoznaju djelić nekog dugog svijeta, zakinutog vizualnim podražajima. Na taj se način izgradio partnerski odnos koji nas povezuje i u kojem svi dionici ove dvosmjerne ulice dobivaju dodatnu vrijednost, istaknula je Sivec.

Intervju

Otvorenje izložbe, koju je moguće pogledati do petog rujna, iskoristili smo i za razgovor s umjetnicom.

Brailleovo pismo uobličili ste u umjetničku formu – na koji način ste to izveli?

Krenut ću od početka. Moja izložba „Slovokracija” iz 2022. započela je agitacijskom reakcijom na političko-društveni fenomen bordižanja privilegiranih kroz sustav, pa se i oni i političari mogu pod izlikom demokracije, ponašati posve autokratski I činiti što im je volja. Tako sam u „Slovokraciji” svojim slovima, kažem svojima jer ih desetljećima na slikama ispisujem, dopustila da čine što im je volja. Progovorila su humorom, javnom odgovornošću, anarhijom, ali i diktaturom, pa se slovokracijski sustav prometnuo u zastrušujući distopijski svijet, koji osobno nikako ne prihvaćam. Trebalo je izložbu pod hitno nečim osvježiti, oplemeniti. Tražila sam tomu načine i u tome su se procesu iznalaženja rješenja nametnula Brailleova slova, stvorivši potrebnu protutežu, a meni samoj su u bitnome promijenila pogled na svijet.

Kako ste odlučili postaviti izložbu koja komunicira sa slijepim i slabovidnim osobama?

Već je i „Slovokracija” odradila dio zadatka. Prvi izložbeni zid nosio je naziv „Brailleova dionica”. Na njemu je bio postavljen brončani reljef „Moj svijet” s istovjetnim tekstom ispisanim na brajici. Reljef je mjesto susretišta dvaju svjetova, mog i onog osoba s oštećenjem vida, koji reljef u sebi nosi istu posvojnu zamjenicu – moj. Svijet nam je zajednički i, utopijski gledano, u njemu je potrebno podjednako i participirati. Uz reljef sam, izradila tri i pol metra dugačak „Tumač” na papiru. Vlastitim riječima na brajici predstavila svih devet izložaka i smisao izložbe, omogućivši slijepima sudjelovanje.

Odakle je došla inspiracija za ovaj postav?

Izložba NE-PRE-PRE-KE drugačije je koncipirana. Namijenjena je ponajprije osobama s oštećenjem vida, onima koji uopće ne vide i slabovidnima, ali i videćoj populaciji. Vodila me je ideja da malim retrospektivnim uvidom predstavim ono što će osobama oštećena vida dojmljivo predstaviti ono što radim. Krenula sam od najranijih tautoloških slika koje su kombinacija crteža i teksta istoga sadržaja. Trebalo je istaknuti važnost slova, važnost identificiranja riječi s predmetnim korelativima i važnost prenošenja znanja fantastičnim izumom pisma. Ponajviše, važnost tipografskog sustava kojim je izumitelj pisma za slijepe Louis Braille revolucionirao edukaciju osoba s oštećenjem vida.

Kako ste odlučili da izložba bude postavljena baš u Tifološkom muzeju?

Svjetovi nevidećih osoba i vizualnih umjetnika toliko su, nažalost, različiti da se najčešće uopće i ne sretnu. Tiflološki muzej, središnja regionalna adresa naših susreta, predložio mi je suradnju. Imaju educiran kadar osposobljen da likovna djela predstavi osobama oštećena vida: replikama i zvučnim opisima. Uz sjajan interpretativan tekst Nade Beroš, autor izložbenog postava Igor Maroević izložbu je obogatio video-zapisom mene koja u kućnom studiju izrađujem skicu za poliptih „Hommage à Braille” te atraktivnim vizualnim rješenjima koja slijede moj likovni izričaj. Izložba je zaokružena cjelina i kao takva spremna da krene na „turneju” po hrvatskim gradovima koji imaju potrebnu infrastrukturu da ju prihvate, kako bi I osobama oštećena vida izvan Zagreba postala dostupna. Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, vrlo iskusna u tom segmentu rada, spremna ju je partnerski prihvatiti.

Što ova izložba pruža osobama s oštećenjem vida?

Uz replike i stručne zvučne tumače izrađene za sedam izložaka, osobno sam za svaki izložak, njih petnaest, napisala vlastito tumačenje. Uz izloške je postavljen QR kod te je svakome, i videćoj i nevidećoj osobi, omogućeno da o djelu čuje nešto „iz prve ruke”. Posjetiteljima izložbi suvremenih umjetnosti takav vodič možda i nije potreban, no publici Tiflološkog muzeja – često je to školska populacija ili studenti edukativno-rehabilitacijskih fakulteta, nevideći – svakako može biti od koristi. Da bih mogla odgovoriti što izložba pruža osobama s oštećenjem vida, potreban mi je feedback. U izložbenom prostoru nosivi je stub ovećih dimenzija, za koji sam pripremila papirnati „Friz”, rad koji u obliku ophodne trake prati taj stub. Brajicom sam predstavila sebe, izložbu, neka osobna nagnuća. Na otvorenju je bilo nekoliko iznimno zainteresiranih i dragih, vrlo komunikativnih osoba s oštećenjem vida koje su ga čitale. Potom smo se upoznali, fotografirali, čavrljali, ali i doticali delikatne teme, svjedočili tome da NE-PRE-PRE-KE postoje, ali i tome da je odgovornost na nama videćima da prepreke uklanjamo.

Što ova izložba donosi novo u odnosu vaš dosadašnji rad?

Otkrićem brajice-za-sebe promijenila sam tek moj svijet. Izložbom smo nastojali da ga promijenimo i za druge, onoliko koliko se može. Želimo NE-PRE-PRE-KE na nepremošćenim teritorijima. Želimo dodir i razumijevanje, a ne izolaciju. Izložba mi je omogućila da se otvorim za ljude kojima je mjera čitanja – u mom slučaju slike – u jagodici prsta. Zauzvrat nastojim oko spajanja svjetova, oko toga da i drugi umjetnici neke od svojih projekata prilagode osobama s oštećenjem vida.