RIJEKA – Završni koncert šestih Dana rane glazbe u Rijeci bit će održan u nedjelju 3. studenoga, u 19 sati u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije (Kosi toranj).

Uz festivalski ansambl Riječki barokni solisti – RiBaSol, s programom Večer Vivaldija, nastupit će solisti Metod Sironić na traversu i gost večeri, poznati slovenski gitarist, lutnjist i teorbist Izidor Erazem Grafenauer koji je već nastupio na Danima rane glazbe kao gost ansambla Minstrel.

Nakon završenih studija na muzičkim akademijama u Ljubljani i Zagrebu, redovito nastupa u inozemstvu u komornim sastavima te je do sada pozvan kao solist Slovenske filharmonije, Orkestra mariborske opere, Musica viva Moskva, La voce strumentale, Klapeida Chamber Orchestra, Dubrovačkog komornog orkestra i drugih. Predaje komornu glazbu, lutnju i povijesne trzalačke instrumente na Muzičkoj akademiji u Ljubljani. Uoči riječkog koncerta razgovaramo s Izidorom Erazemom Grafenauerom.

Tri različita instrumenta

Na programu koncerta u Rijeci je Vivaldi. Kakav vam on svirački i interpretativni izazov predstavlja? Koje su specifičnosti njegove glazbe?

– Vivaldi je jedan od najpoznatijih i najsviranijih kompozitora klasične glazbe, i zato je poseban izazov kako stvoriti neku posebnu, osobnu interpretaciju njegove glazbe. Vivaldi je jedan od najvažnijih za stvaranje koncerta u trodijelnom obliku, pa je u takvom obliku i jedan od četiriju koncerata za lutnju koje je napravio Vivaldi. Konkretno, koncert u D-duru je jedna od poznatijih baroknih kompozicija jer je Vivaldi uspio kombinirati intiman instrument kao što je lutnja uz inače glasnije gudačke instrumente s odabirom pravog tonaliteta i komponiranjem »zaraznih« melodija.

Poznati ste gitarist, lutnjist i teorbist. Na kojim ćete instrumentima svirati na riječkom koncertu?

– Na koncertu Vivaldijeve glazbe ću svirati tri različita instrumenta. Za svrhu sviranja basso continua ću koristiti teorbu i baroknu gitaru, a za solo koncert za lutnju ću upotrijebiti lutnju sa specifičnim štimom u kojem mogu sve ispisano i improvizirano odsvirati na najpraktičniji i najbolji način.

Barokna glazba

Teorba, gitara, lutnja. Što vam svako od tih glazbala predstavlja?

– Iako su to tri trzalačka glazbala, u nekim su stvarima jako kontrastna. Teorba je, primjerice, instrument od skoro 2 metra koji se razvio za pratnju novorazvijene monodije krajem 16. i početkom 17. stoljeća u Italiji, te je kasnije postao važan solistički i prateći instrument po cjeloj Europi. Barokna gitara se razvila u Španjolskoj, ali je najvažnija zemlja za razvoj repertoara bila Italija. Kasnije se iz toga razvila takozvana romantična gitara, a zatim i moderna klasična gitara. A lutnja je zapravo možda najintimnija i u 16. i 17. stoljeću i najpopularniji instrument, jer je kao i danas gitara bila jako praktična. I za solo sviranje i za laganu pratnju pjesama.

Između ostalog, predajete i o povijesnim trzalačkim instrumentima. Zašto su upravo oni predmet vašeg interesa?

– Povijesni trzalački instrumenti su samo jedan od mojih interesa. Generalno me zanima gitara, od početka renesanse do suvremenih kompozicija, flamenka, jazza… Praktično i teorijsko znanje o povijesnim instrumentima je jako važno za razumijevanje razvoja ne samo zapadne glazbe, nego i zapadne kulture.

Što biste preporučili publici – zašto doći na koncert i slušati ranu glazbu?

– Barokna glazba neiscrpan je izvor glazbe koja nikada ne prestaje iznenađivati. Bach i Handel najpoznatiji su široj publici, no oni su samo vrh planine na koji vode bezbrojni putevi na kojima svatko može, čak i načitan pojedinac, otkriti nešto novo. Vivaldijeva glazba je danas ozbiljna glazba, a mogla bi se smatrati i popularnom, s puno ritmičkih efekta, jasnim formama i repetitivnim melodijama.

Univerzum skladateljeve invencije

Kako ističe Metod Sironić, Vivaldi je napisao više od 500 koncerata u raznolikim kombinacijama solo instrumenata koji su bili popularni u njegovo vrijeme.

– Na ovom ćemo koncertu jedva zagrebati površinu univerzuma skladateljeve invencije po kojoj je stekao veliku slavu u cijeloj Europi. Pored poznatih koncerata za flautu »Il Gardellino«, koncerta za lutnju ili Concerta Rustica za gudače, odabrali smo i njegove rjeđe izvođene kao što su koncert za traverso u e-molu, te koncerte za gudače »Conca« u B-duru i Concerto Madrigalesco u F-duru. Sami podnaslovi, u prijevodu »Školjka« (skladatelj je vjerojatno imao na umu mitološki instrument koji su svirali titani), »madrigalistički«, »rustični« ili »češljugar«, govore o programskom duhu djela u kojima je Vivaldi izrazio svoj genij na jedinstven i posve inovativan način. Svaki instrument za koji je Vivaldi pisao u njegovim djelima susreće svoj tehnički i ekspresivni limit, što je bio značajan uzor skladateljima kasnijih epoha gdje forma solističkog koncerta postaje epitom autorova umijeća.