Ivana Gulin, šibenska glumica, nedavno je odigrala glavnu ulogu Lolite u istoimenoj predstavi zadarskog HNK-a te pokazala kako i u 34. godini sjajno može iznijeti ulogu tinejdžerice na sceni. Predstava prema kontroverznom romanu Nabokova iz 1955. godine izazvao je veliko negodovanje na tadašnjoj relativno konzervativnoj književnoj sceni, ali i donio novi lik žene djevojčice. Svi se zasigurno dobro sjećamo sjajne filmske verzije gdje su Jeremy Irons i Dominique Swain predstavljali taj ljubavni par, a Ivana Gulin upravo je i fizički nalik spomenutoj glumici.

Šibenska glumica sa zagrebačkom adresom u glumačke je vode odlučila ući tek s 24 godine. Tada je odlučila upisati Akademiju i prekinuti studij za fizioterapeuta. Kako se do tada nikada nije bavila glumom, i njoj samoj bila je to novost. Ipak, čini se da nije pogriješila što je poziv fizioterapeuta zamijenila glumačkim. Do sada osim što redovito osvaja publiku bila je nominirana i za nekoliko uloga za Nagradu hrvatskog glumišta. Osim kazališnih uloga, Ivana se okušala i pred filmskom kamerom u filmovima »Agape« i »Glas«, a televizijska publika pamti je i kao Bojanu iz popularne serije »Crno-bijeli svijet«, te Leu iz serije »Počivali u miru«. Trenutačno živi na relaciji Šibenik – Zagreb, ali rado se preseli gdje god zatreba, jer kako i sama priznaje, nemirnog je duha i lako se prilagodi svemu kad je u pitanju gluma.

Žena djevojčica

Igrate Lolitu u predstavi zadarskog HNK-a i moram priznati da jako podsjećate na glumicu Dominique Swain koja igra u poznatoj filmskoj verziji Nabokove drame, kako vam je bilo igrati djevojčicu ženu?

– Moram naglasiti da je proces bio divan, prvenstveno zbog ljudi s kojima sam surađivala na projektu. Svi smo nekako odmah kliknuli, a kad je dobra energija na probama lako je raditi i stvarati. Na trenutke je znalo biti strašno staviti se u kožu dvanaestogodišnje djevojčice s ne baš lijepom životnom pričom. No, čitajući »Lolitu« shvatila sam kako radnju pratimo iz Humbertove perspektive. Najviše sam se povodila time dok sam stvarala lik, jer mi nikada zapravo ne vidimo Lolitu, već samo ono što Humbert vidi ili želi da vidimo.

No to nije bio prvi put da se susrećete s kompleksnim ulogama, a bili ste i dvaput nominirani za Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji mladih umjetnika, i to za ulogu Eve u predstavi »Mladež bez boga« i Melite u »Ledi«. Kako vas se tada kao mladu glumicu dojmio susret s Krležom?

– S Krležom se uvijek lijepo susresti. Tijekom studija koristili smo dosta Krležinih tekstova za vježbe i ispite iz govora i uvijek sam u njima uživala. Za prijemni ispit sam pripremila monolog Klare, a nekoliko godina kasnije, kad sam već bila pred diplomom, igrala sam i Melitu. Bilo mi je nešto simbolično u tome što sam s Ledom upisala i završila Akademiju.

Ljubav s kamerom

Osim kazališnih uloga, naredali ste i nekoliko uloga u vrlo popularnim serijama. Više puta ste izjavili kako volite kameru, ali čini se da ona voli i vas?

– Ja se iskreno nadam. Jako volim biti na setu i snimati. Potpuno je drugačiji osjećaj nego u kazalištu. Na setu sve ide nekako brzo, dok u kazalištu polako rastvaramo komad i sklapamo ga u predstavu. Na setu snimiš i ideš dalje. Stalno su neki novi zadaci, treba se brzo prilagođavati situaciji, a meni osobno to jako odgovara.

Na Akademiju ste upali iz prve iako niste imali nikakvog prethodnog iskustva, kako se to sve dogodilo? Niste li prije Akademije željeli postati fizioterapeut?!

– Zapravo iz druge. Prvi put sam išla više nekako da vidim želim li to zaista. Je li to neki moj hir ili sam se stvarno pronašla u tome. Kako sam bila odustala od studija fizioterapije, a nikad prije nisam glumila, i sama sam pred sobom bila pomalo zatečena tom idejom i željela sam se na neki način provjeriti. Samoj sam sebi bila čudna, ali nešto me tamo vuklo i 2013. sam došla u Zagreb, odradila prijemni. Bilo je grozno, tresla sam se od treme, ali sam zaključila da je to – to. Odlučila sam da se želim baviti glumom. Iduće sam se godine dobro pripremila i položila prijemni.

Otkrivate li se još uvijek? Ima li nešto što biste rado promijenili kod sebe… Poznato je kako uspješnost glumačkog puta često prati i preispitivanje samog sebe?

– Naravno, otkrivam se svaki dan i sa svakim procesom saznam nešto novo o sebi. A što se preispitivanja i »kopanja po sebi« tiče, dobro je dok je u razumnim granicama.

Jeste li nešto otkrili, naučili, usvojili nešto od likova koje ste glumili?

– Igrajući različite likove stavljaš se, logično, u različite situacije i samim time nešto što ti je do maloprije bilo nezamislivo sad postaje tvoja stvarnost. Mislim da mogu reći kako me gluma potakla da barem pokušam shvatiti ljude oko sebe.

Što vam je primjerice otkrila Lolita?

– Koliko sam bila krhka kad sam bila dvanaestogodišnjakinja.

Mladolik izgled

Zbog svog mladolikog izgleda često igrate tinejdžerice, sviđa li vam se to? Općenito koje uloge smatrate da vam dobro stoje, priželjkujete li neke?

– Da, to je recimo nekakav bonus, s obzirom na to da sam Akademiju upisala tek s 24 godine pa stignem nadoknaditi vrijeme, a kad me pitate što priželjkujem u budućnosti, priželjkujem puno različitih karaktera i uloga.

Jeste li ikada poželjeli boriti se za neke ili nečije pravice, odnosno jeste li poželjeli glumiti aktivisticu?

– Da, zašto ne? I mislim da bih se dobro snašla u takvoj ulozi.

Gostovali ste u Zadru, surađivali s kazalištem u Dubrovniku, Šibeniku… Odgovara li vam često mijenjanje ambijenta i suradnika?

– Posao diktira tempo i lokaciju, a ja se prilagođavam tome. Što se ambijenta i suradnika tiče mislim da je privilegija da sad recimo mogu raditi predstavu u Zadru, a za dva mjeseca u Zagrebu. Upoznaješ nova mjesta, nove kolege, sretneš i neke stare kolege i uglavnom uvijek bude lijepo.

Pretpostavljam da više volite uživati u južnjačkom suncu i moru, ali mnogi su ga zamijenili sa zagrebačkom vrevom i špicom, razmišljate li i vi o stalnom preseljenju?

– Živim na relaciji Šibenik – Zagreb. Trenutno mi taj način života odgovara. Kad se zaželim mora za par sati sam na rivi, a kad mi zatreba vreva vratim se u Zagreb. Ne žalim se.

I za kraj, pomogne li znanje fizioterapeuta u napetim danima?

– Ha,ha, ha… Apsolutno!

Nekoliko brzih

Na što ste posebno slabi?
– Na moje mačke.
Na što ste spremni najviše potrošiti?
– Na putovanje.
Imate li srećonošu ili ritual bez kojeg ne izlazite na pozornicu?
– Ne.
Koja vam je bila omiljena dječja igra?
– Maltretiranje ukućana.

Najbend:
Ti Ritu Piri Pip

Vremensko razdoblje: sad

Mjesto na zemaljskoj kugli: trenutno neki otok
s malo ljudi

Glumački partner:
Deni Sanković