RIJEKA – Festival europske kratke priče u svom hibridnom fizičko-digitalnom, devetnaestom riječkom izdanju nastavlja ugošćavati svjetski relevantne autore, pa makar i virtualno. Jer ideja ovog hibridnog modela je da se publika ipak okupi na jednome mjestu događanja, umjesto da je kod kuće na računalu, i tu dobije porciju (književnog) druženja, koje se potom obogaćuje razgovorom putem videolinka.

Sjećanje na Rijeku

Tako je jedna od najzvučnijih kombinacija bila ona svjetski poznatog Irvinea Welsha i neprikosnovenog majstora, verbalnog žonglera domaćom riječi Borivoja Radakovića. Duge su i plodne veze Radakovića i Welsha, o kojima je publika uživo u Exportdrvu mogla čuti iz uvodnog razgovora Radakovića i direktora Festivala Romana Simića.

Radaković je, naime, davno upoznao Welsha u Londonu, a onda ga pozvao i na FAK u tada mladu Hrvatsku, što je Welsh objeručke prihvatio te pokazao, kako je Radaković rekao, da je iznimno topla i susretljiva osoba, osim što je pisac koji je u britansku »viktorijansku« književnost unio ključne nove elemente poput slenga, dijalekta, psovke… Ekipa je tada harala i Rijekom i Zagrebom, čega se Radaković prisjetio i u razgovoru s Welshom, koji je priznao da bi rado bio sada u Rijeci, umjesto što se javlja videolinkom iz Edinburgha, iako smo svi mi, pa i Radaković, prvo mislili da je u američkom Miamiju, gdje sada živi.

Prije razgovora s Welshom, Radaković je pročitao jednu njegovu priču, »Paranoja«, iz knjige »Acid House«. Svi koji su jednom slušali Radakovića, znaju koliko je dobar performer vlastitih tekstova, no za Welsha je rekao da je u tom pogledu apsolutno nevjerojatan.

– On svoje tekstove govori naizust. Ima on predložak pred sobom, ali točno vidiš da ne gleda u njega, nego govori. To je ludo, jer su to tekstovi i do 15 kartica! – rekao je Radaković, koji nam se prije početka događanja povjerio da mu je najveća frka oko toga da videoveza neće biti dobra. Ipak je on navikao na događanja uživo.

Nažalost, već nakon prvog pitanja obistinila se njegova bojazan, pa je veza tek naknadno uspostavljena, kad je Radaković duhovito primijetio da živimo primitivnu fazu 21. stoljeća.

Politika je reality show

Kasnije je ipak sve bilo u redu, iako se Welsh povremeno gubio u prijevodu, što zbog slabije videoveze, što zbog njegova »radničkog« engleskog jezika, onog kojim uostalom i piše, iako je, kako je to rekao Radaković, odavno nadrastao svoje radničko podrijetlo.

Iz razgovora publika je mogla saznati da je Welsh zamijenio Britaniju za Ameriku, no da ih ne smatra puno drukčijima.

– Obje zemlje su sjebane. Nije nam bila dobra ideja dati države na upravljanje idiotima, koji nam onda govore što da radimo. Politika je danas reality show, distrakcija, to ništa nije ozbiljno. Osim što nas kradu. Kapitalizam je samo eksploatacija najbogatijih. Vlade ne nude ništa, ni posao, ni napredovanje, ni stabilnu ekonomiju, ni kulturu… I možemo se mi derati protiv toga, pa ja se i derem, ali ne očekujem da će od toga biti rezultata.

Mi živimo u postdemokratskom, postkulturnom svijetu u kojem je sve medijski konstrukt – rekao je Welsh, dodavši da smatra da tranziciju nismo povjerili najboljima, nego idiotima te da mu se čini da će, nažalost, biti gore prije nego što nam bude bolje.

Konkretno, uvjeren je da će Trump pobijediti na američkim izborima, i to ako ne milom, onda silom. Ili supresijom glasanja ili neodstupanjem i u slučaju da izgubi izbore.

Foto: D. ŠKOMRLJ

DJ-iranje i pisanje

U bloku razgovora o književnosti gledatelji uživo i online mogli su čuti Welsha koji se kao pisac uvijek želi iznenaditi, isprovocirati reakciju.

– Ja puštam podsvijesti da odradi dizanje teškog tereta, pa onda poslije pokušavam vidjeti što s tim. Tko su likovi s glavnim forama. Odlična stvar s pisanjem po praznim stranicama je iznenađenje, a ako ne zabaviš sebe, nećeš ni druge – rekao je Welsh, napomenuvši i da se teško odvaja od svojih ključnih likova, šire najpoznatijih iz kultnog romana, a onda i filma »Trainspotting«, te da se nada da će se s njima još družiti.

Iz razgovora smo saznali i da Welsh odnedavno ponovo pušta glazbu, o čemu je rekao da mu u Miamiju to posebno paše, jer nekad je njegovo DJ-iranje interferiralo s pisanjem, budući da je DJ lijegao kada bi se pisac morao ustati. U Miamiju je, kaže, drukčije, jer se zbog topla vremena setovi događaju često po danu, pa i dalje nakon seta mogu na pivo, i još uvijek leći na vrijeme da bi se ustao pisati.

Razgovor je Radaković simpatično gerijatrijski priveo kraju. Prvo je pitao Welsha stari li i on kao njegovi likovi, na što je Welsh duhovito odvratio da svi starimo, ali da ne treba na ovome svijetu biti dugo, nego dobro, a potom je prostata učinila svoje, pa je razgovor okončan.

– Volio bih da sam tamo s tobom sada pa da popijemo piće i vidimo tko može duže izdržati bez pišanja – zaključio je Irvine Welsh.