Ideje za prozvodnju kulture nastaju u kontejneru

Našli smo se jer smo se htjeli baviti produkcijom kulturno-umjetničkih sadržaja iza kojih je zajednička želja za iskazivanjem, poticanjem, rušenjem i stvaranjem potpuno novog svijeta, kažu menadžerice »Kombinata« Lea Jurin i Marina Toto

Oni su mladi, kreativni, radišni, još uvijek u Hrvatskoj, i niti jednom u dva sata razgovora nisu izustili riječ »recesija«. Odazivaju se na ime Kreativni kolektiv »Kombinat« i jako ih je teško opisati jednom verbalno-logičkom definicijom. Oni su neprofitna udruga, ali razmišljaju kao poduzeće, oni su i prijatelji i poslovni partneri, a broj im varira, ali najviše od svega: oni su predstavnici i Rijeke i Hrvatske kakvu mnogi priželjkuju, ali zbog raznih okolnosti teško nalaze.

Mnogi su Riječani za njih već čuli, pogotovo oni kojima se stranice kulture u novinama čudesno ne lijepe jedne za druge, budući da su njihovi najvidljiviji projekti dosad bili usko vezani za kulturu, poput organizacije nedavnih Nultih dana galerije Studentskog kulturnog centra. Bio je to ambiciozan projekt za kolektiv koji je službeno registriran 21. srpnja 2013. godine i pretežno sastavljen od studenata završnih godina fakulteta, no organiziran je na visoko profesionalnoj razini.

S voditeljicama kolektiva Marinom Toto i Leom Jurin sastajemo se na neuobičajenom mjestu: Molu longu. No mjesto nije slučajno odabrano; »Kombinat« je nedavno tamo dobio na privremeno korištenje jedan od kontejnera kojima Lučka uprava Rijeka želi potaknuti rad udruga. I s tog mjesta odsad će kretati njihovo djelovanje na – kako kažu – medijskom, umjetničkom, vizualnom i reprezentacijskom polju.  

Kontejner na šetnici

Kontejner je opremljen klimom, obložen knaufom i kao stvoren za brainstorm ideja o uređenju »Kombinatovih« dizajnera i arhitekata. Marina objašnjava da ne plaćaju prostor i režije i da im to puno znači. No to su, smatraju, i zaslužili.

– Kontejner je dobar za nas, ali i za građane Rijeke. Ovo je poznata šetnica pa će ljudi moći vidjeti naše projekte. Javili smo se na natječaj Lučke uprave, napravili ozbiljnu prezentaciju i dobili kontejner na korištenje. I inače u kolektivu veliku pažnju pridajemo ne samo sadržaju, nego i formi, onome kako je nešto iskomunicirano, što je danas jako važno – objašnjava Marina Toto ujedno i filozofiju »Kombinata«.

Lea Jurin dodaje da su bili uporni i profesionalni kad su pisali dopis te navodi da si zamislimo kako im je primjerice bilo raditi Nulte dane Galerije u njenom dnevnom boravku, u kojem se nadglasavalo 20 ljudi. Kontejnerom su i više nego zadovoljni.

Kombinat trenutno broji 18 članova, koji se dijele na aktivne i pasivne. Marina i Lea objašnjavaju da aktivni članovi, a to su njih dvije, vode računa ne samo o projektima nego i tome u kojem se smjeru udruga kreće. »Mi smo menadžeri Kombinata« – kaže Lea, a Marina dodaje da su propusniji nego što su u početku mislili da će biti. Ljudi dolaze i odlaze, čime se postiže zanimljiva dinamika.

Članovi imaju od 23 do 29 godina i većinom su s fakulteta humanističkih i društvenih znanosti. Marina ih opisuje kao mlade, pametne, drage ljude koji promišljaju stvari oko sebe.

– Ali budimo realni, oni će teško naći zaposlenje nakon fakulteta, što mi iskorištavamo na neki način. No osim što time Kombinat profitira, oni mogu naučiti stvari koje će ih učiniti komptetentnijima kasnije na tržištu rada. Recimo, imamo super dizajnere, kulturologe i sl., ali oni moraju svoja znanja i vještine znati iskomunicirati. Moraju se znati predstaviti. A to mogu naučiti kod nas, jednako kao što mogu stjecati iskustva radeći razne projekte – kaže Marina.  

»Čekaonicu za razvedravanje«

Kad je o projektima riječ, iza Kombinata je osim Nultih dana Galerije SKC-a još nekoliko uspješno organiziranih projekata, kao i onih koji su trenutno u fazi osmišljavanja ili provedbe. »Razgovori o fotografiji« tako su započeli u okviru Nultih dana, no prometnuli su se u mjesečna okupljanja zaljubljenika u fotografiju na kojima se prikazuju i komentiraju fotografije, a uskoro će se započeti i s ozbiljnijim obrađivanjem zadanih tema koje zamisle voditelji.

»Spajalica« je kao serija umjetničkih intervencija u prostoru pak projekt Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci koji je pokrenut prošle godine. Kombinat je prijavio »Čekaonicu za razvedravanje«, intervenciju u pasažu između Malog salona i Radija Rijeke, prostoru koji su kombinatovci prepoznali kao mjesto na kojem se ljudi čekaju dok se vrijeme ne popravi u slučaju da pada kiša. Projekt je prošao, a početak realizacije očekuje se u travnju. Bit će to, kaže Lea, i ironičan pogled na riječku kišu.

Diplomirana dizajnerica koja je nakon diplome radila u marketinškoj agenciji u Zagrebu i skupljala novac za svoj san: studio u Rijeci. San joj se i ostvario pa je otvorila studio »Mikser«. Prvi projekt bili su joj Studentski dani u Rijeci 2012. godine. Kaže da ima dovoljno posla, ali da se prilično treba potruditi do njega doći. No to joj nije teško.

Marina o Lei: »Lea je uporna, u projekte ulazi kao manijak, srcem a ne glavom. Onda joj kažem da se čuva i pazi. Ona je rijetkost u Rijeci, to je na razini luđaštva«.

U nastajanju je i projekt »Suvremeni bonton«, pogled na (ne)prihvatljive oblike ponašanja u kontekstu suvremenog doba, kao i art film »No echo«, koji je autor Marko Luka Zubčić nazvao slomljenim dokumentarcem iz podzemne scene neidentificiranog balkansko-mediteranskog grada. O najnovijem projektu za koji Kombinat radi poslovni plan Lea i Marina su nam mogle reći tek da je kritika konzumerističkog društva te da bi im trebao omogućiti sredstva za normalan rad u bližoj budućnosti. Više od toga zasad, kažu, ne smiju govoriti.  

Samoodrživost kolektiva

Novac je, naravno, najveći problem, ali od toga kombinatovci ne prave nepremostivu prepreku. U njihovu obzoru koncept neprofitne udruge ne podrazumijeva isključivo volontiranje. Iako je iza njih više od 4.000 sati volonterskog rada, oni se itekako zalažu da se isplaćuju primjerene naknade za učinjeno. Lea kaže da su se odlučili za osnivanje udruge zbog pravnih aspekata.

– Našli smo se jer smo se htjeli baviti produkcijom kulturno-umjetničkih sadržaja iza kojih je zajednička želja za iskazivanjem, poticanjem, rušenjem i stvaranjem potpuno novog svijeta. U početku nismo definirali što i kako, nego samo da želimo raditi. Udruga smo zato što radimo na unapređivanju kvalitete života, ali u budućnosti ćemo sigurno nuditi i usluge koje ćemo naplaćivati – kaže Lea, napominjući da će sve to činiti u skladu sa zakonskom regulativom.

Završila je europske studije u Ljubljani i super joj je to i zanimljivo, ali guralo ju je u smjeru tehnokratskog posla u Bruxellesu, što nije htjela. Zato se vratila u Rijeku i radila razne poslove kojima si je financirala poslijedipomski u Ljubljani o upravljanju ljudskim resursima i znanjima u kombinaciji sa strateškim komuniciranjem. Radila je s djecom s posebnim potrebma, na radiju, a htjela bi raditi u »Kombinatu«.

Lea o Marini: »Marina me uvijek spašava. Ona je logički dio mene. Odgovorna je i može obaviti sto stvari u pet minuta, za što meni treba pet dana«.

Plan im je postići samoodrživost kolektiva financirajući se iz širokog spektra izvora; od javnog, domaćeg i europskog novca pa do privatnog kapitala. Potonji će biti podosta bitan, smatraju, jer iako znaju da su njihovi projekti kvalitetni i da zaslužuju podršku javnog kapitala, svjesni su da je novca sve manje.

– Pa u Hrvatskoj je registrirano više od 50-ak tisuća udruga – ističe Lea.

Voljeli bi i kad bi uskoro mogli nekoga zaposliti, ali znaju da to neće biti lako. Planiraju u narednom razdoblju raditi na manjim projektima kojima će stjecati sredstva za neophodno funkcioniranje, ali i stvarati si ime kojim će početi konkurirati i ozbiljnijim igračima na tržištu.

Energija kojom su nas obasule menadžerice »Kombinata« pokazuje da bi im se planovi itekako mogli ostvariti.