Prije dvije godine na dječjem karnevalu u Kaštelima spaljena je slikovnica »Moja dugina obitelj«, koja govori o djeci iz istospolnih obitelji. Lani je spaljena lutka Milorada Pupovca u srpskoj nošnji, jer su Kaštelani iz Kaštela Starog smatrali da je predstavnik Srba u Hrvatskoj glavni krivac za sve loše što im se događa u životu. U Kaštel Starom bio je i skeč u kojem su u more skakale maškare odjevene u vaterpoliste Crvene zvezde, što je bilo ruganje na napad u Splitu.

Dok je lutka Milorada Pupovca gorjela, ljudi su oduševljeno pljeskali. Osim Pupovca, u Kaštel Starom spaljena je i lutka s likom hrvatskog premijera Andreja Plenkovića koji je imao bokserske rukavice i predstavljao je, kako navodi Indeks, anemičnog boksera.

Na ovogodišnjem karnevalu u Imotskom spaljenja je lutka gay para, koji drži figuru djeteta na kojoj je bila nalijepljena fotografija SDP-ova saborskog zastupnika Nenada Stazića sa zvijezdom petokrakom na čelu. Organizatori karnevala i čelni ljudi te sredine objasnili su da je tradicija da se svake godine spali krnje koji je kriv za sve nedaće. Imotski gradonačelnik, znakovita prezimena Budalić, kazao je da se Grad nikada nije miješao u odluke organizatora karnevala pa neće ni sada. »Ostali smo konzervativni, držimo se tradicije. Daj dite materi, kako bi se reklo. Mislimo da je to ispravno«, izjavio je predsjednik KD-a »Bakove svečanosti« Milivoj Đuka.

Dok se na nekim drugim karnevalima, kao oblik političke satire ili osude nekih loših pojava, spaljuju moćnici, kriminalci, tajkuni, mafijaši, korumpirani političari, lokalni šerifi i slični, u nekim hrvatskim krajevima postao je »običaj« i »tradicija« da se spaljuju lutke manjina – za sada nacionalnih i seksualnih, a samo je pitanje vremena da na red dođu i druge manjine i ranjive skupine društva. A tko spaljuje lutke, parafrazirajmo, mogao bi spaljivati i ljude.

Bilo bi prejednostavno takva spaljivanja pusta proglasiti primitivizmom, zaostalošću i zatucanošću, no u pitanju je nešto puno ozbiljnije – govor mržnje koji može eskalirati u nasilje – danas prema homoseksualcima, jučer prema Srbima, a na meti napada znali su se naći i novinari i ideološki neistomišljenici. Pitanje je što je sljedeće? Emigranti ili Kinezi prokazani za koronavirus? Na Riječkom karnevalu nešto slično se nije dogodilo, što je u svom komentaru istaknuo predsjednik Liste za Rijeku Danko Švorinić, osudivši spaljivanje lutke istospolnog para s djetetetom na karnevalu u Imotskom.

»Nakon još jednog Riječkog karnevala koji je, po atraktivnosti i širenju dobrih vibracija nadmašio sve dosadašnje, doživjeli smo užas u drugom dijelu države, ali i civilizacije. Stravične prizore vrtićke djece koja kao integralni dio karnevala u Imotskom gledaju spaljivanje na lomači drugog djeteta i njegovih istospolnih udomitelja. Nema opravdanja za ovakvu zadrtost i primitivizam! Spaljivanje figure koja simbolički prikazuje istospolni par ne može biti narodni običaj ili društvena kritika političara, nego se radi o direktnom pozivu na mržnju prema manjinskim i diskriminiranim skupinama. Očekujemo hitnu reakciju države čiji je zadatak upravo zaštita ranjivih skupina društva i kažnjavanje ovakvih trgovaca mržnjom«, zaključio je predsjednik Liste za Rijeku i poručio svim onima koji se osjećaju diskriminirano u drugim dijelovima Hrvatske da su uvijek dobrodošli u Rijeku »u kojoj različitost njegujemo kao svoju glavnu vrijednost«.

Članak koji je objavio Deutsche Welle pak postavlja pitanje političke korektnosti karnevala. Povod je činjenica da se na karnevalima diljem svijeta znaju naći karnevalisti koji »glume« crnce. Među karnevalistima čak postoji i naziv za takav kostim – Blackfacing.

»I kod odjeće se onda poseže za rekvizitima s kojima su bijela gospoda zamišljala divljake: možda ogrlica napravljena od kostiju? Tek pregača od krzna? Tako kostimirani karnevalisti uopće i ne pomišljaju da tako samo potvrđuju rasističke stereotipe«, piše DW.

Tahir Della iz udruge Crni ljudi u Njemačkoj upozorava: takav kostim nije svakome smiješan. Maskirani »crnci« se jedan dan dobro zabave i nasmiju, a sutra je sve kako treba biti. Ali »mi ne možemo iz naše kože«, kaže Della. »Bijeli ljudi si mogu priuštiti preuzeti tu ulogu i onda nakon karnevala vratiti se u svoj svijet.« Ne želi biti shvaćen kako time želi nekome pokvariti raspoloženje, ali apelira da ljudi razmisle što time doista čine. »Rasizam nije samo onda kad postoji i takva namjera. Ono što je odlučujuće je učinak«, ističe Della.

UKölnu odavno postoje karnevalske udruge kao što su Crnci četvrti Muelheim ili Crne glave četvrti Frechen. Ponekad je i smisao te šale položaj četvrti u kojoj je osnovana karnevalska udruga: Suedend leži na jugu grada Fulde, pa su »Neger vom Suedend« redovito nastupali odjeveni kao ljudožderi s perikama, polugoli i s kamenim kopljima. Suočene s optužbom za rasizam, sve te udruge pokušavaju uvjeriti doista tamnopute sugrađane kako im nipošto nije namjera vrijeđati ih i kako je to tradicija koja kod nekih udruga traje već desetljećima. Ipak, optužbe su ozbiljne tako da su ti »divlji« karnevalisti Fulde 2017. u karnevalskoj povorci sudjelovali u pratnji policije. Ali polako se shvaća kako je neumjesno šaliti se s bojom kože drugih ljudi i te udruge redom mijenjaju ime i običaje. I u Fuldi su se oprostili od te rasističke tradicije.

Iz kelnske četvrti Duennwald tradicionalno dolazi i tamošnja »Horda Huna«. U karnevalskoj povorci uvijek će se naći i onih koji će staviti tropski šljem na glavu i odjenuti svijetlosmeđu košulju i hlače, pretvarajući se u nekakvog tropskog istraživača iz davnih dana. No problem je što takvu odjeću nisu nosili samo istraživači, nego i vojnici kolonijalnih sila – uključujući i Njemačku. A oni su itekako ostali u zlom sjećanju stanovnicima Afrike, podsjeća hamburški povjesničar Jürgen Zimmerer: »Tko ustraje na takvoj uniformi u tome onda vidi i herojsku ili barem nekakvu nostalgičnu vrijednost kolonijalnog doba. A kolonijalizam neminovno znači rasizam«, smatra povjesničar.

Postoji i karnevalska udruga »Bonski Kinezi«. U karnevalskom mimohodu u tom gradu redovito nastupaju sa zmajevima, kimonima i svim ostalim. Kostime čak i nabavljaju iz Kine i to ne nikome ne smeta, a za to postoji i dobar razlog – trećina od tristotinjak članova te karnevalske udruge su doista pravi i rođeni Kinezi, koji se dobro zabavljaju kad Nijemcima objašnjavaju pravila ispravnog ponašanja u Kini.