RIJEKA – Na izbornoj skupštini Društva arhitekata Rijeka održanoj koncem prošle godine, koje je svoju aktivnost predstavilo bijenalnom izložbom, za predsjednicu toga društva još je jednom izabrana Gorana Stipeč Brlić, prva žena na takvoj poziciji. Društvo je samo u posljednjih nekoliko godina, između ostaloga, izdalo tri publikacije, slijedi četvrta, organizirali su više tribina te su proveli natječaj za stadion na Rujevici. U povodu novoga mandata predsjednice Stipeč Brlić upitali smo je da nam ukratko predstavi samo Društvo, njegove aktivnosti i postignuća, ciljeve nje kao novoizabrane predsjednice, kao i probleme ili izazove s kojima se ta udruga susreće.

Kako je uvodno kazala, Društvo arhitekata je udruga građana čiji je cilj razvijanje i promicanje arhitekture i kulture prostora te afirmiranje raznolikog i kontinuiranog razvoja hrvatske arhitekture, a sam naziv Društvo govori upravo o tome kako je djelovanje udruge usmjereno prema zajednici, u čemu i leži njegova važnost.

Realizacija kvalitetnog prostora

– Jedini put prema stvaranju obrazovane, kulturne i kritički osviještene publike je rad s ljudima i približavanje takvih tema ne samo struci, već i onima kojima te teme možda i nisu prioritet. Društvo je poveznica među akterima koji aktivno sudjeluju u procesu realizacije kvalitetnog prostora. Sve to ujedno znači da je djelovanje usmjereno prema svima; kako prostornim planerima, urbanistima i arhitektima, tako i prema krajobraznim arhitektima, dizajnerima, inženjerima ostalih struka, izvođačima, ali i kulturolozima i filozofima, svima onima koje zanima oblikovanje prostora i izgradnja. S obzirom na to da je Društvo neprofitna organizacija, podrazumijeva se da djeluje za opće dobro. Udruga bi morala u idealnim okolnostima raditi u sinergiji s gradskim i županijskim tijelima koja se bave gradnjom, prostorom i strategijom razvoja, a zajednička komunikacija takvih ustanova neophodna je i doprinosi boljem prostoru, ističe Stipeč Brlić.

Samo Društvo, govori dalje, broji pedesetak aktivnih članova, iako arhitekata u Rijeci ima puno više, a upisano je u državni registar udruga 1998. godine. Od osnivanja do danas, ističe, među članovima i u upravnom odboru djelovali su arhitekti koje šira javnost prepoznaje po istaknutim i nagrađenim realizacijama kao što su primjerice Dječja kuća, Most branitelja, Hotel Navis, Stadion Rujevica te mnogi drugi objekti. Kako bi se osvrnula na dosadašnji rad i djelovanje Društva arhitekata, odnosno njezinih članova, Stipeč Brlić prije svega naglašava kako je arhitektura područje između tehničkih i humanističkih znanosti, što znači da udruga ima obavezu djelovanja prema širokom spektru ljudi iz različitih interesnih područja. Arhitektura, kaže dalje, uključuje i urbanizam i prostorno planiranje, čiji su utjecaji na formiranje prostora direktniji od jedne građevine, a planiranje u kombinaciji s građevinskim sektorom i politikom kreira strategiju razvoja prostora.

Projekt »Neboderi«

– Na tom tragu, posljednjih godina realizirani su neki od projekata koji arhitekturu usmjeravaju prema svima, odnosno dopiru do šire publike. Sve je krenulo primjerice s projektom »Neboderi« kroz koji su provedeni programi za različite interesne skupine, s ciljem obrazovanja i upoznavanja stanovništva s vrijednostima i potencijalnim rješenjima problema stambenih višekatnica koje su neizostavan dio kreiranja riječkog urbanog identiteta. U tom smislu, nijedan hrvatski grad na moru nije isprepleten naglašenim vertikalama kao Rijeka. U Rijeci smo imali i najviši stambeni neboder u Jugoslaviji, i to onaj na Turniću, a kontekstualno osjetljivim arhitekturnim oblikovanjem dominiraju neboderi na Podmurvicama arhitekta Igora Emilija koji kroz detalj odgovara na kontekst, objašnjava Stipeč Brlić.

Projekt »Neboderi« počeo je, govori, trodnevnim festivalom koji je uključivao radionicu u dječjem vrtiću Rastočine, šetnju krovom jednim od »eševa«, to jest izložbom kao rezultatom istraživanja, a potom i okruglim stolom te vodstvom po hotelu Neboder uz povijesni osvrt. Sam projekt zaključen je publikacijom realiziranom u suradnji s EPK Rijeka 2020, točnije programskim pravcem Slatko & Slano.

– Radi se o knjižici simbolična naziva Priručnik za aktivaciju čiji je cilj potaknuti građane da aktivno sudjeluju u mijenjanju sadašnjosti i unapređivanju prostora u kojem žive vlastitom inicijativom, kazuje predsjednica Stipeč Brlić.

Mala škola arhitekture

Kako dalje pojašnjava, da bi se stanovnike grada upoznalo sa suvremenom arhitekturom Rijeke, moramo razlikovati modernu arhitekturu od onoga što se realiziralo u zadnjih dvadesetak godina. S profesorom Lukom Skansijem koji je tada djelovao pri riječkom Sveučilištu na Odsjeku za povijest umjetnosti i njegovim studentima oblikovao se katalog koji je pratio izložbu istoimenog naziva »Arhitektura u Rijeci 1991. – 2018.«. Katalog, osim tekstualnih, nacrtnih i fotografskih osvrta, kaže, donosi kartu grada s mapiranim obrađenim lokacijama i grafikonom usporedbe forme, programa i dimenzija izgrađenih objekata. Osim te publikacije, tu je i ona posljednja iz 2022. godine koja je pak rezultat suradnje više institucija.

– Posljednja publikacija iz 2022. vezana je za projekt koji je nastao kao rezultat suradnje triju institucija: Hrvatske komore arhitekata, područnog odbora u Rijeci, Gradske knjižnice Rijeka i Društva arhitekata Rijeka. Konkretno, govorimo o maloj školi arhitekture za djecu koja se svaki ponedjeljak održava u prostorijama Dječje kuće te je premijerni program u Rijeci. Simboličnog naziva »Minijatura« skriva želju kreatora da oblikuje naraštaj mladih ljudi sa znanjem koje će omogućiti njihovo kritičko sudjelovanje u razvoju prostora. »Minijatura« ne približava djeci teme vezane isključivo za arhitekturu, već ih upoznaje s elementima prostora, od svjetlosti, materijala, konstrukcija, krajobraza, do svega onog što oblikuje svijet oko nas. Čini mi se da je upravo taj pobuđeni interes za spoj različitih područja i promišljanjem grada u cjelini, a ne samo pojedinih objekata, jedna od naših trenutačnih i budućih preokupacija, pojašnjava Stipeč Brlić.

Izazovi novog vremena

Udruga, kaže Stipeč Brlić, djeluje timski, s ciljem razvoja kulture, dijaloga i prezentacija kvalitetnih ostvarenja, u čemu sudjeluje cijeli Upravni odbor. U njihovome drugom mandatu, ističe, žele se baviti novim izazovima, bez pandemije kao glavnoga obilježja, a svakako je i velik interes za raznim javnim okupljanjima.

– Iako su upravo zahvaljujući pandemiji i novom načinu života u zadnje četiri godine prostori Društva postali svojevrsni arhitektonski hub u kojem se radilo, pisali su se diplomski radovi koji su se uspješno obranili virtualno iz istih prostora, a nedavno je u prostoru uređena i mala knjižnica arhitektonskih izdanja. U novom mandatnom razdoblju napokon imamo ponovo probuđeni interes za javnim okupljanjima, tako da je u planu programski razvoj u nekoliko aktualnih područja: održivost, ekologija, tehnologija, strateško planiranje. Cilj je da kroz različite događaje približimo teme suvremenosti i pomognemo da se iste aktivno krenu koristiti u praksi. Također, kroz program cilj je povezati ljude kako iz različitih struka, tako i one izvan granica našeg grada, zemlje ili regije, stvoriti mrežu interesno povezanih ljudi koji rade na boljitku svih nas, govori nam.

Sama je Udruga, ilustrira, platforma koja članovima nudi podršku za razvoj vlastitih projekata ili za dobivanje novih znanja iz područja zajedničkog interesa, a trebala bi pomoći i pri povezivanju ljudi i olakšati njihovu komunikaciju. Ipak, i ta se Udruga, kao i druge, ukazuje nam, suočava s problemima ili izazovima koji su financijske naravi jer se financira temeljem članarina, iz donacija i javnih potreba za projekte, pa je najveći izazov održavati funkcioniranje udruge u vremenima kada kultura nije atraktivna ulagačima.

– Naravno, to je prije svega izazov za one kreativnih osobina da kreiraju programe koji će doprijeti do najvećeg broja ljudi, u isto vrijeme obrazujući o kulturi prostora. Danas smo u vremenima digitalne tranzicije, naša je struka na prekretnici i pitanje je na koji način će arhitekti, urbanisti i prostorni planeri odgovoriti na izazove novog vremena, zaključuje predsjednica Društva arhitekata Rijeka.