RIJEKA – U HNK-u Ivana pl. Zajca izvedena je predstava »Mediteranska trilogija«, prva ovosezonska premijera riječkog Baleta. Ova baletna trilogija objedinila je tri baletne predstave i tri koreografska »rukopisa« različitih koreografa.

Na početku večeri izveden je balet »Pulcinella« Igora Stravinskog i G. B. Pergolesija u koreografiji Giovannija Di Palme, uslijedilo je »Poslijepodne jednog fauna« Claudea Debussyja u koreografiji Maše Kolar, a završnica je bila u znaku »Španjolske rapsodije« Mauricea Ravela i koreografije Filipea Portugala. Tako smo u jednoj večeri gledali tri raznolika uprizorenja, u kojima su članovi i članice baletnog ansambla »Zajca« pokazali svoju svestranost i izvođačku izvrsnost.

Pulcinella

Baletna »Mediteranska trilogija« otvorena je »Pulcinellom« Stravinskog (djelom iz njegova neoklasicističkog razdoblja), baletom koji je zasnovan na Pergolesijevim melodijama. Svojom koreografijom Giovanni Di Palma ispričao je priču o Pulcinelli, liku iz talijanske commedije dell’arte, o njegovoj djevojci Pimpinelli i četvero prijatelja.

Zanimljiva scenografija u »Pulcinelli«

U ovoj priči o ljubavi i ljubomori središnji je lik Pulcinelle, dosjetljivca i veseljaka, kojega je na premijeri utjelovio i plesao Ali Tabbouch. Sukladno karakteru ovoga lika, komičnost je došla do izražaja i u Di Palminim koreografskim zamislima.

Pimpinellu je lepršavo, vrckasto i s lakoćom plesala Soyoka Iwata, a u ulogama Prudenze i Rosette šarmantne su bile Marta Kanazir i Marta Voinea Čavrak. U ulozi Fourba bio je Carlos Huerta Pardo, Caviella je plesao Jody Bet, a Florinda – Francesco Pio de Benedictis. U »Pulcinelli« plešu i Michele Pastorini, Svebor Zgurić, Tilman Patzak, Valentin Chou, Maria del Mar Hernandez, Maria Matarranz de las Heras, Anna Zardi, Andrei Köteles, Irina Köteles i Ksenija Krutova.

»Poslijepodne…«: Ksenija Krutova i Michele Pastorini

Kako je opisano u najavi, neoklasičnim baletom »Pulcinella« koreograf Giovanni di Palma izlazi iz stereotipa klasičnog baleta i prelazi u pantomimu commedije dell’ arte, i to plesom na špicama. U skladu s neoklasicističkom glazbom Stravinskog su kostimi i scenografija Petre Pavičić, koji sadrže elemente renesansnog stila. Jednostavna, »pročišćena« scenografija temelji se na visokim stupovima klasične Italije, dok mnoštvo balona – koji mijenjaju boje oblikovanjem svjetla Saše Fistrića – djeluje efektno, dočaravajući mjesečinu i promjenu atmosfere pojedinih prizora.

Faun

Moglo bi se reći da je vrhunac, ali i iznenađenje baletne večeri predstavilo »Poslijepodne jednog fauna« Claudea Debussyja, odnosno neočekivana i originalna koreografija Maše Kolar. Simfonijska pjesma »Preludij za poslijepodne jednog fauna« nastala je kao slobodna interpretacija stihova simbolista Stéphanea Mallarméa, čija pastoralna poema dočarava raspoloženje jednog fauna, koji sladostrasno sanjari u hladovini, na obroncima Etne.

Prema riječima dramaturginje Maje Marjančić, u koreografiji Maše Kolar faun je narcis, »samodopadan i autoerotičan, sve ono o čemu svakodnevno svjedočimo u današnjem svijetu bombardiranom digitalnim medijima. Fauna više ne zanimaju nimfe, on više ne upražnjava svoje strasti u odnosu na nekog drugog, već u odnosu na samoga sebe…«

I tu dolazimo do scenske dosjetke – Maša Kolar i scenografkinja Petra Pavičić »zatočile« su Fauna u krugu (poput užarenog sunca), koji se giba pozornicom, pokretan koreografiranim pokretima plesača Michelea Pastorinija, čiji je lik Fauna tako simbolički zarobljen u kružnici vlastitih strasti i snova, narcistički okrenut sebi i bez doticaja s vanjskim svijetom. Izvan toga kruga samozadovoljstva je Nimfa (Ksenija Krutova), čija žudnja ostaje neostvarena… Kostimi Petre Pavičić ovoga su puta naglašeno senzualni, erotični, poput odraza u narcističkom ogledalu.

Strastvenost Mediterana

Na kraju »Mediteranske trilogije« izvedena je »Španjolska rapsodija« Mauricea Ravela, u koreografiji Filipea Portugala. Ova orkestarska suita, bogata koloritom, oslanja se na španjolsku baštinu, a sadrži četiri dijela: Prélude à la nuit (Predigra noći), Malaguena, Habanera i Feria. U završnom dijelu baletne trilogije do izražaja dolazi strastvenost Mediterana – u kostimima plesača i plesačica (kostimografkinja i scenografkinja ponovo je Petra Pavičić) dominantna je crvena – boja krvi, ljubavi i strasti, dok oblikovanje svjetla Saše Fistrića naglašava tijela izvođača, stvarajući i dojam mističnosti plesom iza crnog tila.

U Portugalovoj koreografiji dojmljivi su dueti, a posebno skupne scene u kojima tijela plesača i plesačica u gibanju formiraju svojevrsne skulpture u pokretu.

U »Španjolskoj rapsodiji« plešu Marta Kanazir, Ali Tabbouch, Carlos Huerta Pardo, Maria Matarranz de las Heras, Michele Pastorini, Maria del Mar Hernandez, Tilman Patzak, Tea Rušin, Valentin Chou, Nicola Prato, Marta Voinea Čavrak, Anna Zardi, Jody Bet, Soyoka Iwata, Francesco Pio de Benedictis i Svebor Zgurić.

Premijerna publika ispratila je izvođače i autorsku ekipu svih triju baleta pljeskom i povicima odobravanja.