RIJEKA – U Dječjoj kući, točnije u Dječjem odjelu knjižnice “Stribor”, danas je pred brojnom publikom raznih uzrasta predstavljena nova knjiga poznatog kolumnista, novinara i književnika Borisa Dežulovića – “Život i snoviđenja neustrašivog žohara Zaštomira”. Knjiga je objavljena u riječkom Ex Librisu, a ilustracijama ju je obogatio Damir Urban.

Prvi roman za djecu i mlade Borisa Dežulovića nezaboravna je, ilustrirana bajka koja će svakog čitatelja nadahnuti na djetinju znatiželju kojom se otkriva svijet, a kako stoji u uvodu knjige, radi se o malom crnom žoharu, što nije ništa osobito neobično jer žohara na svijetu ima tri tisuće milijardi, ima ih oduvijek i svugdje, i uvijek je bilo da je negdje jednom bio jedan žohar. Međutim, ovaj je žohar bio drukčiji od ostalih jer je bio znatiželjan i hrabar.

Pravda i nepravda

Razgovor s Dežulovićem vodila je Helena de Karina, a na samome početku dotakli su se pojma dječje književnosti i nastanka knjige.

– Treba se stalno pitati, propitivati, raspitivati i čuvati to dijete u sebi. Više puta sam ponovio ovih dana, kada su me pitali, kako ne volim zapravo naš izraz “dječja književnost”, meni je nešto ili književnost ili nije književnost. Svaka književnost može biti dječja, a svaka dječja je naravno i za odrasle, čitamo i mi opet iznova neke knjige koje smo čitali kao djeca, otkrivamo nove slojeve. Ali, radi lakšeg razumijevanja složimo se da ovo možemo nazvati knjigom koja se obraća uvjetno rečeno mlađim čitateljima, pa se onda možemo složiti da bi to bila dječja književnost – objasnio je Dežulović.

Ovaj roman djecu može uvesti u priču o pravdi i nepravdi, tj. prema autorovim riječima, o tome da postoje neke skupine, neke zajednice koje su nepravedno prezrene, manjinske i nevoljene i koje su jednako vrijedne kao i drugi, u nekim stvarima možda čak i vrednije. Mali žohar pripada jednoj takvoj skupini.

– Zaista sam se oprobao u svim žanrovima, od novinske kolumne, do eseja i komentara, kratke priče, romana i poezije, a ostala mi je ta tzv. dječja književnost koja je zapravo povratak na početak. Konkretno, ovu priču sam zamislio u glavi prije 50 godina, kada sam išao u osnovnu školu osjećajući jednu suštinsku nepravdu prema tim malim prezrenim bićima, kukcima i insektima kojih iz nekog razloga u ljudskim pričama i književnosti nema…

Imamo priče čak i o kukcima, raspjevani cvrčak, vrijedni mrav, lijepi leptir, draga bubamara, međutim o ovim nesretnim i jadnim stjenicama, uholažama, smrdljivim martinima, krpeljima, ušima i njegovom veličanstvu žoharu, najprezrenijem od svih, nemamo nijednu priču i to je uvijek bilo nepravedno. Pedesetak godina kasnije odlučio sam ispraviti tu nepravdu i uvesti ta bića u književnost – kazao je.

Prezren i nevoljen

Jednostavan je razlog zašto se Zaštomir zove Zaštomir – jer stalno pita “zašto”. On, za razliku od ostalih žohara, ne prestaje propitivati svijet oko sebe ni kada postane odrastao žohar. Dežulović je istaknuo kako se poistovjećuje sa Zaštomirom ne samo što zbog prirode svoga posla spada u prezrene i nevoljene, već upravo i zbog te zapitanosti i propitivanja te kako je knjiga uvelike inspirirana Cervantesovim Don Quijoteom.

Kao i sve velike priče, i ova je u svojoj srži ljubavna, a govori o ljubavi između žohara Zaštomira i gusjenice Sunčice, zbog koje Zaštomir shvati da sve njegove velike misije koje je postigao i napravio nisu ništa naspram onoga što zapravo želi – biti sa Sunčicom i s njom otići na kraj svijeta.