Nakon prošlogodišnje, zbog koronavirusa okrnjene verzije festivala, ovogodišnji, 74. Locarno Film Festival, gotovo da je povratio svoj stari sjaj.Festival je također pripreman pod vodstvom novog umjetničkog direktora Gione A. Nazzara, filmskog kritičara i autora nekoliko knjiga o hongkongškoj kinematografiji najpoznatijoj po akcijskim filmovima s borilačkim vještinama, koji je zasigurno potpuno zadovoljan proglašenjem ovogodišnjeg pobjednika.

Zlatni leopard

Glavna nagrada, Zlatni leopard za najbolji film, dodijeljena je indonezijskom filmu »Seperti Dendam, Rindu Harus Dibayar Tuntas«, što bi u prijevodu značilo »Osveta je moja, svi ostali plaćaju u gotovini«. Naslov je intrigantan kao i cijeli film, koji je mješavina popularnih žanrova i filmskih stilova u rasponu od sapunice do kung fua, a svoju inspiraciju redatelj Edwin je pronašao u popularnoj kulturi, hongkongškim filmovima s borilačkim vještinama, američkim B-filmovima i posebno indonezijskim horor filmovima. »Mene jako zanima žanrovski film koji se bavi osvetom, jer to je vrsta filmova koje sam gledao kao dijete. Moj film su s jedne strane uspomene na moje djetinjstvo, no istovremeno sve skupa vrlo dobro komunicira s današnjom situacijom u Indoneziji«, rekao je redatelj filma Edwin, trenutno jedan od najuspješnijih redatelja u Indoneziji i cijeloj južnoj Aziji čiji se filmovi vrlo uspješno prikazuju na filmskim festivalima.

Njegov film »Slijepa svinja koja želi letjeti« (2008.) nagrađen je FIPRESCI nagradom na festivalu u Rotterdamu, a u konkurenciji Berlinskog filmskog festivala premijerno je prikazan njegov film »Razglednica iz zoološkog vrta« (2012.).                    Film »Osveta je moja, svi ostali plaćaju u gotovini« rađen je prema knjizi istoimenog naslova, a autor Eka Kurniawan također je napisao scenarij za film. Iako je radnja smještena u 90-e godine film nije nostalgičan, a romantika je isprepletena s nasiljem koje je prikazano na vrlo komičan način uz snažnu kritiku toksičnog mačizma kroz glavnog junaka koji je impotentan.

Priča o Sečuanskoj operi

Za najbolju režiju nagrađen je Abel Ferrara za film »Zeros and Ones« (»Nule i jedinice«). Sniman je u Rimu, noću, kada je cijeli grad bio potpuno prazan, u lockdownu zbog pandemije. Opustošeni velegrad na koji je filmska ekipa naišla bio je sam po sebi savršen element za stvaranje nelagodne, depresivne i apokaliptične atmosfere, a u tom mračnom, zastrašujućem svijetu intervenira američki vojnik JJ, kojega glumi Ethan Hawke.

Specijalnu nagradu žirija potpuno je zavrijedio film »Jiao ma tang hui« (»Nova stara predstava«) hongkongškog umjetnika i filmaša Qiuija Jiongjionga. To je 179 minuta duga, vizualno magična saga o njegovoj vlastitoj obitelji. Njegov djed je bio vrlo poznati klaun u Sečuanskoj operi, a glavni lik filma je klaun koji umire i dolazi u podzemni svijet gdje se po zadnji put prisjeća svog života prije nego prijeđe u drugi svijet. No to nije samo fantastična priča o umjetnosti Sečuanske opere, već i vrlo iscrpan prikaz povijesnih događaja koji su obilježili kinesko 20. stoljeće, a posebno iznenađuje kako se u filmu vrlo otvoreno govori o zlodjelima počinjenima nad narodom za vrijeme kulturne revolucije. S jedne strane redatelj upotrebljava vrlo tradicionalan način Sečuanske opere, koja ima dugu tradiciju u Kini, no kako bi izbjegao sterotipe, na veoma kreativan način u svoju je priču uklopio i elemente iz nekineske literature i filmova od Chaucera do Charlieja Chaplina.

Qiu Jiongjiong je također bio umjetnički direktor filma koji je u cijelosti snimljen unutar jedne stare napuštene tvornice, a pišući scenarij on je od početka slikao svaku scenu filma, pa se sada priprema i izložba na kojoj će biti pokazan taj impresivan storyboard.

Najbolje uloge

Nagrada za najbolju žensku ulogu, koja je pripala Anastasiyi Krasovskayoj, i nije bila neko veće iznenađenje. Iako nikada prije nije glumila, ona je apsolutna zvijezda ruskog filma »Gerda«. Njena uloga je bila iznimno zahtjevna i fizički i psihički. Noću je radila u striptiz klubu izvodeći virtuozne plesove na šipci, a danju joj je realnost bila shizofrena majka i otac pijanica, u jednoj sivoj, depresivnoj i beznadežnoj Rusiji. Film je režirala Natalya Kudryshova, koja je prvenstveno glumica (nagrađena za najbolju glumicu Mostre 2018. za ulogu u filmu »Čovjek koji je sve iznenadio«) i očito je vrlo uspješno mogla voditi svoju glavnu glumicu kroz sve prepreke.

Nagrada za najbolju mušku ulogu pripala je čak dvojici neglumaca. Mohamed Mellali i Valero Escolar su dva simpatična vodoinstalatera koji takoreći glume sami sebe u španjolskom filmu »Sis Dies Corrents«. Redateljica Neus Ballus je inspiraciju za film pronašla u svakodnevnim pričama s posla njenog očuha, koji je također vodoinstalater. Uspjela je u svom filmu naći savršenu ravnotežu između dokumentarizma i fikcije, političke nekorektnosti i humanosti te drame i humora iz svakodnevnog života. Osim toga, dočarala nam je sliku jedne drukčije Barcelone koju se ne može naći u turističkim brošurama.

Posebno priznanje žirija ove su godine dobila dva filma – »Espiritu Sagrado« i »Soul of Beast«. Španjolski film »Espiritu Sagrado« (»Sveti duh«) u režiji Chema Garcije Ibarrae je vrlo nelagodna priča u kojoj i komični elementi nagovještavaju dramu. Dok se jedna grupica ufologa okuplja jednom tjedno kako bi razmjenjivali informacije o izvanzemaljcima i izvanzemaljskim otmicama ljudi, u cijeloj Španjolskoj se vodi potraga za nestalom djevojčicom. Ibarra je apsolutni majstor u stvaranju specifične atmosfere napetosti, a poznat je i po tome da nikada ne radi s profesionalnim glumcima te nitko od njegovih protagonista ne zna o čemu se ustvari radi u filmu.

Najzabavniji film

»Soul of Beast« (»Duša zvijeri«) je švicarski film u režiji Lorenza Merza. Glavni junak filma je vrlo mladi samohrani otac, suočen s problemima svakog roditelja, no premlad za njih i pun snage i želje da živi punom parom kao svaka druga mlada osoba njegovih godina. Ovo je jako intenzivan film o životu i ljubavi i koliko god je sve naizgled tragično uvijek postoji tračak nade.
Od 17 filmova koji su se ove godine našli u glavnom natjecateljskom programu Filmskog festivala u Locarnu nije se bilo lako odlučiti kome dati nagradu, što je potvrdila i presjednica žirija, američka redateljica Eliza Hittman koja je izjavila da je vrlo počašćena ukazanom prilikom, međutim da više nikada neće prihvatiti ovu vrstu posla. No nekome se posrećilo, a drugome nije, pa su tako nagrade mimoišle i mnoge hvalevrijedne filmove kao »Nebesa« Srđana Dragojevića, libanonski film »Al Naher« (»Rijeka«) Ghassana Salhaba, talijanski film »I giganti« Bonifacia Angiusa, nigerijski omnibus »Juju Stories« ili francuski »La Place d’une autre« Aurelije Georges.

Svakako najzabavniji film, koji je na neki čudan način zalutao u ovogodišnji natjecateljski program, je islandski film »Cop Secret« (»Policijska tajna«). To je bilo neshvatljivo i redatelju filma Hannesu Thoru Halldorssonu, čiji je boravak u Locarnu bio posebno tempiran jer je već sutradan morao biti na svom primarnom radnom mjestu kao golman islandske nogometne reprezentacije. »Film je prvenstveno rađen za islandsku publiku«, rekao je na konferenciji za novinare Halldorsson. Glavni nam je cilj bio napraviti što zabavniji film, s vrlo zanimljivim likovima, te staviti fokus na neke važne teme. Za islandsku publiku je dovoljno da vide islandskog policajca s pištoljem da umru od smijeha, jer njih se samo može vidjeti kako pomažu nekome promijeniti gume na autu ili spašavaju mačke.« No policajci u Halldorssonovom filmu su tvrdokorni, pucaju iz svojih pištolja i vratolomno jure automobilima u potjeri za kriminalcima, život im zagorčava jedan hladnokrvni ubojica, a veliko finale filma odvija se za vrijeme finalne nogometne utakmice ženske lige.

Mladi filmaši

U programu »Cineasti del Presente« koji promovira mlade, nadolazeće filmaše, kao najbolji film je nagrađen češki dokumentarac »Bratstvo« Francesca Montagnera, koji prati trojicu braće podrijetlom iz Bosne nakon što im je otac, radikalan musliman, uhapšen za ratna zlodjela i terorizam. Kao najbolji radatelj nagrađen je Hleb Papou, koji je porijeklom iz Bjelorusije, no odrastao je i živi u Italiji. Njegov film »Il Legionario« bavi se multikulturalnom Italijom i novom generacijom Talijana koji su rođeni u Italiji, no roditelji su im imigranti. Glavni protagonist filma je crnac, poštovani pripadnik interventne policije, ali njegova velika tajna je njegova obitelj. Počasnog Parda dobio je redatelj John Landis. Pardo za cjelokupnu karijeru dodijeljen je snimatelju Danteu Spinottiju, a publika je kao najbolji nagradila austrijski film »Hinterland« S. Ruzowitzkog.