Drago Glamuzina, Ivica Prtenjača, Zoran Ferić i Seid Serdarević / Snimio Nenad REBERŠAK
ZAGREB Najviši vrh svijeta – Mt. Everest – mogao bi biti metafora za mnoge stvari – za teško ostvarive snove, za vječno izmičuće ideale, za vječnu borbu za opstanak. Drago Glamuzina je, naslovivši svoju novu zbirku poezije »Everest«, imao na umu napor pojedinca da ostvari veličanstvene stvari – i to »iznutra«. Na predstavljanju ovog novog Frakturinog izdanja u caffeu Velvet autor je rekao da je naslov tražio dugo, a našao ga čitajući o sudbini Georgea Malloryja, planinara koji je nestao prilikom ekspedicije na Mount Everest 1924. godine, a čije je tijelo otkriveno tek 1999. godine.
– Zbirka zapravo govori o nečemu što je suprotno uobičajenim konotacijama koje budi Everest, kao najviši vrh svijeta. To je mjesto na kojem su mnogi ostavili kosti, mjesto koje te tjera da se sam sa sobom boriš za opstanak.
To je metafora koja objedinjuje sve pjesme u knjizi – rekao je Glamuzina, koji je svoju književnu karijeru počeo 2001. knjigom pjesama »Mesari« za koju je dobio Nagradu »Vladimir Nazor« za knjigu godine i »Kvirinovu« nagradu za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina.
Uz autora, »Everest« su predstavili Zoran Ferić i Ivica Prtenjača te urednik Seid Serdarević koji u knjizi prepoznaje »finu ironiju s dosta crnog humora i oštrinu prema samome sebi«.
Svaka od pjesama u zbirci, a ima ih trideset, imala je desetke verzija. Glamuzina ih je brusio pet godina i otvoreno govori kako je to njegova dosad najzrelija zbirka.
– Everest je u ovoj knjizi izmišljena mogućnost promjene, pronalaska i prihvaćanja utješne samoće, zaključio je Prtenjača.
Zoran Ferić je pak ustvrdio kako u »Everestu«, unatoč tome što je to knjiga o gubitku, ima više života nego u drugim Glamuzininim knjigama.
Drago Glamuzina (1967) je pjesnik, prozaik i urednik. Za roman »Tri« (2008) dobio je Nagradu t-portala za najbolji roman godine, a potpisuje i knjigu pjesama »Je li to sve« (2009) te knjigu pjesama s fotografijama Stanka Abadžića »Sami u toj šumi« (2011).
