Oni koji prate rad riječkog multiumjetnika Envera Krivca u »Osamotnim okolnostima« lako će prepoznati sve ono karakteristično za njegov umjetnički izraz, pogled na svijet i odnos prema životu. Štoviše, »Osamotne okolnosti« do sada su duhovno i intelektualno najizvornije Krivčevo djelo, ujedno i njegov najkvalitetniji doprinos umjetnosti vezanoj uz likovni i književni izraz, dakle one vrste umjetnosti koje su mu uz glazbu i najdraže. Kreativnost, otkvačenost, duhovitost, provokativnost, cinizam, ironija, pomaknuti Monty Python humor, crossover postupci spajanja književnosti i stripa, literarnog i likovnog, nadrealizam i podsvijest, košmar i neugoda, amorfni likovi pristigli iz nekih drugih svjetova, psihodelični udari kolaža, impresivne izmjene crno-bijelih cjelina, mini stripovi bizarnih (ne)poruka…sve to, ali i mnogo toga drugog, udara čitatelja u glavu na nešto manje od tri stotine stranica knjige koju je nemoguće, kao i njezinog autora, svrstati u bilo koji žanr ili »ladicu«.

Potvrđuje to i Krivčeva ideja po kojoj je ova knjiga, ustvari, »brošura« u kojoj se nude četiri broja izmišljenog grafičko-literarnog magazina »Osamotne okolnosti«, svojevrsnog fanzina o čijem izdavanju brigu vodi sam autor. Ovako dobro zamišljena koncepcija pruža Krivcu potpunu slobodu u svakom pogledu pa je baš Krivac najveći krivac što iz stripa skačemo u književnost, iz ilustracija u snagu riječi, iz očaja u smijeh, podsmijeha u tugu, ljutnje u rezignaciju… Krivčev višestruko otkvačeni art book možete, kako to ispravno u popratnoj riječi na koricama ove knjige konstatira Kruno Lokotar, »čitati redom ili random«, dakle slučajno, »ali gdje god zagrabite dohvatit ćete izvanserijsko umijeće i umjetnost.«

Posebna vizura

To da će ova knjiga svojom razbarušenošću, vrckavošću te eksplozijom ideja, misli, stavova, riječi, crteža, sjena i bog te pita čega sve ne, totalno izluditi one koji od književnosti i likovne umjetnosti traže klasičan pristup, uopće ne treba sumnjati. S »klasičarima« će Enver iznova »pomesti pod« i svaku svoju priču, crtež ili strip uglavnom ubaciti u neku nepoznatu svemirsku brzinu nadsvjetlosti koja će mu pomoći da iz svemira svoje svijesti izbaci ono što osjeća i želi reći te da to i kaže onako kako on misli da je najbolje, a ako pritom čitatelj ostane zapanjen ili začuđen ili nesposoban shvatiti što je pisac htio reći – neka ga. Jer, baš tako to i treba biti. Ili da citiramo glazbenika i književnika Johna Cagea s čijim citatom iz »Predavanja ni o čemu« Krivac i počinje svoju knjigu: »Nemam ništa za reći i to govorim i to je poezija kakvu trebam.« Naravno da nije tako. Ni kod Cagea, ni kod Krivca. Jednostavno, Krivac na svijet oko sebe gleda baš očima iskonskog umjetnika i masu toga što mu se zbiva pretače kroz tu svoju posebnu vizuru koja možda nije u nizu slučajeva čitateljima i gledateljima jasna, ali je tu, originalna je, moćna, dojmljiva i definitivno umjetnički vrijedna. Naravno, poštujući onu staru kako je ljepota u oku promatrača, i kod uradaka ove četverodijelne edicije »Osamotnih okolnosti«, ponajprije o osobnom stavu, afinitetima i sklonostima ovisi što će čitateljima biti draže, bliže i dojmljivije.

Krenemo li od vizualne strane – a ona definitivno dominira – naići ćemo na »brdo« neobičnih stripova. Od duhovitog »Murder She Wrote« (glavnu junakinju pratimo kroz nekoliko crteža dok ne napiše – murder) preko »Kornjače«, kratkog stripa koji autor naziva instrumentalom, foto-stripa »Razgovori s Milesom« ili baš sjajnih vic parodija na Corta Maltesea i Malog princa pa do urnebesnog mini-serijala »Let iznad orlovog gnijezda« u kojem je glavni junak dvoglavi riječki orao koji nemilice ismijava sve oko sebe, uključujući i samog sebe. U svim tim stripovima, kao i ostalim ilustracijama, Krivac poruku nastoji prenijeti ponajprije likovnim elementima, ali je i u tom formatu uočljiva njegova literarna nadarenost, posebno u sjajnim i iznimno životnim dijalozima.

Originalan pristup

Naravno, tu će stranu svoje umjetničke ličnosti još bolje prenijeti kroz desetak kratkih priča u kojima također često eksperimentira riječima (izuzetna »Niotkud«), poigrava se smislom i besmislom, logikom i apsurdom koristeći pritom, što je za njega također tipično, znatnim količinama crnog humora i ironije. Za njegov umjetnički i književni gard jedan od boljih primjera u ovoj knjizi nudi pripovijetka »Ustanove komercijalizma« koja počinje ovako: »Ljudi u trgovačkim centrima lutaju po prolazima sa svojom malom djecom na vrhu trgovačkih kolica. Zamišljam kako su tu djecu kupili zajedno s drugim namirnicama i artiklima, pokupili s police«, piše Krivac čiji lik u toj priči zaista i odlazi u trgovački centar te tamo traži Odjel za djecu, pri čemu ne misli na igračke, već na odjel na kojem će moći kupiti dijete ili djecu!

Ovakav je pristup zaista originalan, nesvakidašnji i rijedak pa je samim time mnogima i nerazumljiv, pomalo i neprihvatljiv. U istoj toj priči jedna od trgovkinja koja ga ipak nastoji shvatiti u jednom mu trenutku kaže: »Dečko, ti živiš izvan službenog prostor-vremena!« Teško se, ne samo u slučaju ove priče, ne složiti s tom dobronamjernom gospođom. Krivac je poseban i drukčiji. On je, kako sam u jednom trenutku kaže, »duh u materijalnom svijetu«, nesvakidašnji promatrač sebe i svijeta oko sebe, krivac za ovu knjigu koja je totalno drukčija od drugih. I baš je zbog toga vrijedna.

O autoru

Enver Krivac rođen je 1976. u Ravnoj Gori, Gorski kotar. Prozaik, strip autor, ilustrator, skladatelj i producent, edukator, multimedijski umjetnik. Autor je dva kolaboracijska romana, jednog romana, jedne zbirke kratkih proznih tekstova i dva strip-albuma. Objavljivao je kratke priče u brojnim književnim časopisima i na književnim portalima. Urednik je nekoliko proznih i poetskih izdanja. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci apsolvirao je hrvatski jezik i književnost. Više puta je nastupao na Festivalu europske kratke priče i međunarodnom festivalu LitLink. Član dugogodišnje neformalne književne skupine Ri-Lit iz Rijeke. Od 2016. do 2022. surađivao je s Centrom za kreativno pisanje iz Zagreba kao voditelj radionica kreativnog pisanja. Kao skladatelj i izvođač surađivao je s riječkim umjetničkim organizacijama Krila, PoMoDoRi i Kabinet suvremenog plesa. Od 2010. do 2023. djelovao je kao producent, izvođač i koautor u glazbenom kolektivu Japanski Premijeri. Pod pseudonimom JPTV autor je brojnih videa za Japanske Premijere i druge izvođače.

Dobitnik je nacionalne nagrade Prozak 2011. za zbirku kratkih priča »Ništa za pisati kući o«. Ista knjiga našla se u najužem izboru za Europsku nagradu za književnost 2015. Dobitnik je lokalne nagrade za spekulativnu fikciju Artefakt 2012. za roman »Ulica Helen Keller«.

Objavio: »Piknik« (roman, koautorstvo s Alenom Kapidžićem, 1999.), »Smeće« (roman, koautorstvo s Alenom Kapidžićem i Mišom Novkovićem, 2005.), »Priče iz Ž+K!« (strip-album, 2007.), »Ulica Helen Keller« (roman, 2010.), »Ništa za pisati kući o« (priče, 2012.), »Let iznad orlovog gnijezda« (strip-album, 2017.).