RIJEKA – Drugi dan 27. Međunarodnog festivala malih scena donio je dvije predstave. Na komornoj sceni Dram(m)a centra »Zajc« prikazana je predstava »Variazioni enigmatiche/Enigmatske varijacije« Talijanske drame HNK-a Ivana pl. Zajca, a zatim je u HKD-u na Sušaku izveden naslov »Klinac« Slovenskog ljudskog gledališča iz Celja. Ukoliko bismo tražili poveznice između ovih predstava, onda je to što se svaka na svoj način bavi različitim varijacijama ljubavi i propitivanjem identiteta, a zajednička im je i komornost izvedbe u kojoj do izražaja dolazi glumačko umijeće. Izbornik i producent ovogodišnjeg Festivala, Jasen Boko, upravo je i najavio povratak komornijih predstava na riječke Male scene.

Glumačka duodrama

»Variazioni enigmatiche/Enigmatske varijacije« su poznati komad iz 1996. godine suvremenog francuskog pisca, filozofa, dramatičara i filmskog redatelja Érica-Emmanuela Schmitta, koji je u Talijanskoj drami režirala Neva Rošić. Riječ je o duodrami, u kojoj glumci Aleksandar Cvjetković i Mirko Soldano tijekom gotovo dva sata koncentrirano i predano nose čitavu predstavu punu neočekivanih obrata. Naslov
»Enigmatske varijacije« referenca je na britanskog skladatelja Edwarda Elgara i njegove »Varijacije na izvornu temu«. Početak predstave, prema zamisli scenografkinje Aleksandre Ane Buković, uvodi nas u dom pisca Abela Znorka, koji s gramofona pušta Elgara – glazbeni lajtmotiv koji je u intermedijskom dijalogu s tekstom predstave.

Književni nobelovac Abel Znorko povukao se na izolirani otok negdje u Norveškom moru, gdje živi povučenim, usamljeničkim životom. Jednoga dana posjećuje ga muškarac koji se predstavlja kao »novinar« Eric Larsen. Znorko ga »dočekuje« pucnjima iz puške, a zatim kreće uzbudljiv dijalog dvojice muškaraca prepun verbalnih nadigravanja, sukoba, suprotstavljanja, rivalstva, iznenadnih obrata i otkrića.

Povod za Larsenov intervju je Znorkov roman, koji se temelji na korespondenciji pisca s nepoznatom ženom. Dvojica izvrsnih i iskusnih glumaca Talijanske drame, Aleksandar Cvjetković i Mirko Soldano, postupno gledatelja uvode u napetu priču, gotovo poput psihološkog krimića, čiji će rasplet, pirandelovski, razotkriti da zapravo ništa nije bilo onako kako nam se u početku činilo. »Enigmatske varijacije« su priča o jednom ljubavnom trokutu, a otvaraju i teme bolesti, starenja, života i smrti.
Aleksandar Cvjetković dojmljivo je utjelovio mrzovoljnog i sujetnog pisca čiji je odnos prema ljudima i svijetu prepun cinizma. No ispod te površine, koja predstavlja obrambeni mehanizam, razotkrit će se piščeva krhkost i nikad prežaljena ljubav. U interpretaciji Larsena, Mirko Soldano karakterno je drukčiji od Znorka, što i dovodi do dramskog sukoba između ovih dvaju muškaraca.

Ljubavni trokut

U nastavku večeri vidjeli smo još jednu predstavu nastalu prema tekstu suvremenog autora, engleskog dramatičara i scenarista Mikea Bartletta (1980.), koji u komadu znakovitog, višeznačnog naslova »Klinac« (Cock), za koji je dobio svoju prvu prestižnu nagradu »Laurence Olivier«, istražuje pitanja identiteta. Središnji lik ove drame je mladić John, koji je jedini lik s imenom, dok su ostali likovi označeni kao M, Ž i O. U svojem još uvijek nedefiniranom (spolnom) identitetu, John se našao razapet između dviju mogućnosti – da li ostati u homoseksualnoj vezi s dugogodišnjim partnerom ili otići sa ženom koju je nedavno upoznao i s njom uspostavio vezu. Redatelj Peter Petkovšek zanimljivo je postavio ovu komornu dramu s četiri lica, što se posebno odnosi na scenografsku zamisao Sare Slivnik.

Poput kakvog suvremenog »kruga kredom«, scenski prostor naznačen je kružnim pješčanikom, japanskim zen-vrtom, oko kojeg su polukružno postavljene drvene tribine. Minimalistička je to inačica amfiteatra unutar kojega se odvija glumačka suigra, a pritom važnu ulogu ima i oblikovanje svjetla koje u ovako asketski zamišljenom konceptu postaje katalizator različitih emotivnih stanja likova.
Slično kao i u »Enigmatskim varijacijama«, i u »Klincu« postoji ljubavni trokut, samo što je ovaj specifičan po tome što glavni lik mora donijeti odluku između ljubavi prema muškarcu ili ženi, iz čega i proizlazi temeljni dramski sukob. Kulminacija predstave je prizor večere tijekom koje se John treba odlučiti između M i Ž, no kraj ostaje otvorenim. U minucioznoj režiji Petera Petkovšeka i dramaturgiji Urbana Zorka, lika u potrazi za identitetom, pokazujući istodobno fluidnost različitih identiteta, utjelovio je Urban Kuntarič. Njegovog partnera (M) tumači Aljoša Koltak, partnericu (Ž) Maša Grošelj, a u ulozi oca (O) je Branko Završan.