Edi Matić novi je predsjednik Hrvatskog društva pisaca. Izabran je na zadnjoj izbornoj skupštini, kada nije imao protukandidata. Ovaj pisac i fotograf rodom iz Splita bavio se i grafičkim dizajnom i glazbenom i videoprodukcijom. Jedan je od pokretača prvog projekta Writers in residence, udruge SpLitera i međunarodnog književnog festivala Split Lit Int. Objavio je četiri romana, a kao fotograf imao je samostalne izložbe u Beču, Grazu, Leipzigu i Splitu. Za svoj je umjetnički rad nagrađivan.

Čuo sam da je na izbornoj skupštini bilo 30-ak ljudi, a i niste imali protukandidata. Ako je na prošloj skupštini bilo 100-tinjak članova, a pamtimo i skupštine s više kandidata, pokazuje li to određenu apatiju u Društvu? Kako adresirati neaktivnost članstva?

– Ako se dobro sjećam, na prošloj izbornoj skupštini je bilo nekih 50 – 60 članova (što je i dalje dvostruko više nego na ovoj), ali ja bih to radije pripisao slučaju, a ne tendenciji. O mogućoj nezainteresiranosti ili neaktivnosti možda više govori činjenica da nije bilo drugih kandidata za mjesto predsjednika (i potpredsjednice), što je šteta – ali interes je pokazan kod kandidata za novi Upravni odbor, što je ipak puno važnije, jer UO je glavni motor HDP-a.

S obzirom na vidljivi opći porast apatije u cjelokupnom društvu, kada je i građane i radnike teško pokrenuti na bilo kakvu akciju, za očekivati je da se to odrazi i kod nas – pogotovo kad se radi o angažiranju na volonterskim ulogama u udruženju.

S druge strane, kontinuirano provođenje redovnih aktivnosti, kao i brojni novi individualni i grupni umjetnički programi i sindikalne inicijative pokazatelj su zainteresiranosti članstva da svoj rad i ideje realiziraju kroz Društvo, koje u tim slučajevima ima ulogu potpore i servisa, čime možemo biti jako zadovoljni.

Potaknuti članove

Koji vam je plan rada za sljedeći period, što smatrate bitnim, ili hitnim, a što bi trebalo početi rješavati?

– Bitan je rad na poboljšanju statusa pisca, pa ćemo po tom pitanju uložiti dodatne napore. To obuhvaća dodatni angažman na tekućim projektima kao što su onaj o zvanju spisatelj, pa novi Zakon o umjetnicima, o autorskim pravima, ali i izrada standardiziranog cjenika honorara.

Bitno je poticanje regionalnih ogranaka i članova izvan Zagreba na pojačane aktivnosti i osmišljavanje novih projekata preko HDP-a (dobar primjer je riječka Knjigopsija), kao i na moguće prenošenje nekih od postojećih programa (tribine, npr.) u druge gradove.

Svakako je važno raditi i na ovome na što implicira vaše prvo pitanje, a to je da što veći broj članova bude uključen u život Društva.

Možete li nam konkretizirati aktivnosti po pitanju zvanja spisatelj, s obzirom na to da je to zvanje u akademskoj zajednici prihvaćeno još 2012. godine, ali i o standardiziranom cjeniku honorara, u kojoj je fazi njegova izrada, s kim se oko toga konzultirate?

– Nažalost, u ovom trenutku ne mogu odgovoriti na ta pitanja. Predstavio sam ih u svom kandidacijskom programu kao jedne od prioritetnih zadataka, jer mislim da su od velike važnosti za status autora. Nadam se da ću se već u prvim mjesecima mandata upoznati s detaljima i fazama obaju tih projekata, da bismo se mogli posvetiti nastavku. Inicijativa o akademskom zvanju spisatelja i književnih prevodilaca potekla je od članova HDP-a Nikice Petkovića i Marinka Koščeca i odmah dobila podršku u Društvu hrvatskih književnika i Društvu hrvatskih književnih prevodilaca, pa je time bio olakšan i put do prihvaćanja novog polja unutar nacionalne akademske zajednice. Nadam se da ćemo svi zajedno, a u suradnji s Nacionalnim vijećem za znanost i Ministarstvom znanosti i obrazovanja učiniti pomake na oživljavanju i realiziranju konkretnih rezultata ove inicijative.

Vrednovanje rada

Po pitanju izrade standardiziranog cjenika honorara radile su naše članice Dorta Jagić, Monika Herceg i Nora Verde i izradile nacrt koji treba još uređivati i zatim ga raspraviti s ostalim članovima. Takav je dokument jedan od načina vrednovanja rada, ali i orijentir koji je potreban zbog promjene klime neplaćanja ili neadekvatnog plaćanja raznih angažmana kako kod naručitelja, tako i kod autora. On otvara put k stabilnijem funkcioniranju cijele scene, kakvo je potrebno ne samo kao pitanje načela, već i kao izvor konkretnih i pravednih honorara. Kao takav, zahtijeva opsežan i ozbiljan pristup, treba proći kritike, sugestije i ideje ostalih članova, pa je moja namjera zaista što prije potaknuti nastavak njegove izrade.

Dobro je da Društvo radi na decentralizaciji, ili dezagrebizaciji, ali kako ćete iz Splita voditi Društvo? I Nikica Petković je putovao, ali Rijeka je ipak malo bliže Zagrebu.

– Kad znamo da bogata spisateljska produkcija dolazi iz svih krajeva zemlje, onda je dobro i važno raditi na decentralizaciji, pa i ako to traži nešto žrtvovanja. Kroz lanjsku godinu pokazalo se, ne samo u HDP-u, gdje se Upravni odbor u nekoliko navrata sastajao putem Zoom aplikacije, da je puno sastanaka, dogovaranja i susreta ponekad praktičnije i logistički olakšano obavljati onlajn. Kad je riječ o relativno velikoj distanci od Zagreba, na ovaj se način mogu izbjeći dodatni troškovi i uštedjeti vrijeme koje bi se gubilo na putovanju, pa ćemo se truditi što više koristiti blagodati internetskih veza. Naravno, treba računati i s tim da je za specifične stvari potrebno fizičko prisustvo, ali ja sam na to spreman, jer putujem zaista već dugo.

Kojim proračunom Društvo barata, koliko je zaposlenih, i što smatrate najvažnijim aktivnostima Društva, a za što će trebati i najveća sredstva?

– Zaposlene su tri osobe u uredu u Zagrebu. Naš proračun varira iz godine u godinu, a čine ga zbrojena sredstva za programe, koja dobivamo od Ministarstva kulture i medija, Grada Zagreba, Grada Rijeke, Primorsko-goranske županije i drugih lokalnih izvora, sponzora, partnera, kao i stranih institucija poput Tradukija i drugih kulturnih centara u inozemstvu.

Najveća sredstva trebat će međunarodni festivali, pa portal Kritika HDP (zbog dinamike izlaženja tekstova, a i potrebe da se adekvatno honoriraju kritičarke i kritičari). Tu su zatim časopisi i opsežnije knjige – antologije.

Proteklih osam godina bio sam član Upravnog odbora i jedan mi je dojam stalno vladao; da ne mogu i da ne možemo izdvojiti koje su aktivnosti i projekti Društva najvažniji. Kao što su nam jednako važni svi članovi i članice, tako i svi njihovi projekti zaslužuju jednaki odnos. Da ne uzurpiram prostor s detaljnim nabrajanjem, možemo ih spomenuti po grupama: časopisi, knjižna izdanja, antologije, međunarodni festivali, nagrade, tribine, radionice, obilježavanja obljetnica, međunarodne razmjene pisaca, sindikalne aktivnosti, suradnje s drugim organizacijama…

Signaliziranje propusta

Kako ocjenjujete ukupnu aktivnost Ministarstva kulture i medija prema knjizi, posebno u kontekstu činjenice da su se »statističke pogreške« iz rezultata ankete o čitanosti u Hrvatskoj iz godine u godinu zbrojile do 60 posto ljudi koji u posljednjih godinu dana nisu pročitali nijednu knjigu?

– Takve ankete zaista signaliziraju da propusti postoje, a na njih se već dosta puta ukazivalo s mnogih strana. Ali ni tako loše rezultate ne bismo trebali pripisivati samo Ministarstvu kulture i medija, već i sveukupnoj knjižnoj branši. Ministarstvo ne može samo izmišljati i provoditi projekte; potrebno je i da branša (autori, izdavači, udruženja, kritičari, promotori, knjižnice, trgovci…) konsolidira svoje želje, potrebe, ideje i načine – naravno, ne mislim na uniformirano zajedničko djelovanje – pa će i Ministarstvo valjda poduprijeti kvalitetnija rješenja i konačno utabati put k boljoj čitanosti.

O otkupima knjiga za knjižnice bilo je dosta prijepora, sada kao da je sve malo zamrlo, no je li se Društvo interesiralo oko novog modela otkupa i kakav je vaš stav o njemu?

– U HDP-u se nadamo da pilot-projekt kakav je raspisan ove godine neće zaživjeti, jer u protivnom bojimo se da će poezija, esejistika, kraće prozne vrste i hibridni žanrovi vrlo loše proći u novom tržišnom modelu otkupa. Plan Ministarstva kulture i medija nije sasvim jasan, kao ni to kako je on usklađen s ciljem očuvanja i razvitka kulturnog i nacionalnog identiteta u EU, ako zbog tržišne potražnje ispada dio književnosti koji predstavlja samu jezgru tog identiteta.

U Ministarstvu kulture smo izravno upozorili na opasnosti takvog modela (koji je nekoliko godina zbog izrazito negativnih reakcija odgađan); naše članice i članovi bili su u Ministarstvu na sastancima u vezi donošenja ovog novog modela i pilot-projekta, ali još ih nismo uspjeli odgovoriti od ovog nauma.

Raditi na povezivanju

Kakvi su trenutni odnosi s DHK-om, odnosno postoje li uopće, a kakvima biste vi željeli da budu, ako ih uopće želite?

– Bolji nego u prošlim vremenima, a sigurno ćemo raditi na još boljem povezivanju i komunikaciji, jer to je u interesu svih autora i autorica.

Što mislite o Zakonu o jeziku koji najavljuje Matica hrvatska, ali ga, čini se, pozdravlja i premijer?

– Moje mišljenje je tu manje važno, mada je poprilično kritično prema većini tog prijedloga. Matica je najavila raspravu i moguće osnivanje radne grupe gdje bi sudjelovali predstavnici strukovnih udruženja. Upravni odbor će odabrati našeg predstavnika koji bi u takvoj radnoj grupi predstavljao stavove Društva.

Ne može proći i bez pitanja o vašem spisateljskom radu, iako vjerojatno sada o tome ne razmišljate puno, no kuha li se što i hoće li ostati prostora za pisanje ili ćete sada biti u fazi akumulacije, kako se to slikovito kaže?

– Mjesto predsjednika Društva nije počasna funkcija, već radna, pa slutim da će trebati posvetiti dosta vremena za sve ono što me čeka, iako sad (na početku), sigurno i ne znam što me to sve čeka. Pored toga teku već ustaljene aktivnosti u splitskoj udruzi SpLitera s pripremama za još jedan mediteranski književni festival (Split Lit Int), a pokrenut je projekt Bečka kavana u kojem dovodimo (zasad) austrijske pisce.

U svakom slučaju spisateljski rad mora ići dalje: čekaju me prezentacije njemačkog izdanja romana »Pop«, započeo sam novi roman i jedan novi dramski tekst, a trebam pripremiti i zbirku kratkih priča i zbirku poezije, što znači još pisanja i pisanja.